DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 46     <-- 46 -->        PDF

otkrio je navodno ornitolog Reiser . U blizini šumarske kuće Ljuša na
ovoj planini vidio je Reiser neke borove, koje isprva smatra munikama.
Ovaj podatak za to stanište nalazimo zabilježen kod Bečk a (24). Međutim
je kasnije sam Reise r utvrdio, da su njegove munike na planini
Vitorogu obični, — Pious nigra. Ispravak Reiserov naveli su. već Ginzberger
i Maly (79), pa je to stanište time brisano.


Stanište munike na planini Vranu, koja leži sjeverno od planine
Čvrsnice u Hercegovini, prvi spominje Bec k (30). Međutim Bec k piše
da »i na Vran planini, i to u području Veliki Vraffl, na sjevernim obroncima
dolaze neki borovi, koji su po svim izgledima munike«. Prema tome
Bec k nije mimiku na toj planini vidio, nego ju je negdje iz daljine, vjerovatno
sa obronaka planine Čvrsnice, promatrao. Zapravo je vidio neke
borove, za koje nije ni sam bio siguran da li su doista munike. Ovu planinu
kao stanište munike nalazimo zabilježenu i kod nekih drugih autora,
ali se oni uvijek pozivaju na Bec k ov e podatke i ostavljaju ih bez komentara.
Jednom prilikom obašao sam dio planine Vrana, ali tamo nigdje
nisam naišao na muniku. U predjelu Veliki Vran nalaze se veće grupe
klekovine (Pinus Mughus), koje iz daleka gledane liče na neke visoke
sastojine konifera. Prema tome ovo stanište treba označiti kao nesigurno
i eventualno sačekati sigurnije podatke o tome.


Navod Kerner a (80) da »u Bosni ležećoj planini Crnoj Gori«
raste munika, također nije tačan. Planina Crna Qora u Bosni leži na priličnoj
udaljenosti od slivnog područja Neretve, i na njoj, sasvim sigurno,
nema mi jedne jedincate munike. Ovaj navod osnovin je vjerojatno na
pogriješnoj oznaci planine, a odnosi se na Crnu Goru (Jelovinu), a to je
dio podgorja planine Prenja u Hercegovini. Da li se taj podatak može odnositi
i na predio Crnu Goru kod Ziemlja u blizini munikinih staništa na
Porin i Prislab planini, ne može se sigurno kazati, pošto, navodno, u ovom
području nema nigdje munike.


Nyman o v (81) podatak, da munika raste na planini Romaniji!, daleko
je od svake točnosti. Iz samog tog podatka, pošto je navedeno da
se Romanija planina nalazi! u Hercegovini, a Prenj planina u Južnoj Bosni,
izilazi, da je pogriješno naznačen. Na planini Romaniji istočno od Sarajeva
dolaze samo crni i bjeli borovi.


Isto tako i Gross i Kneucker (82) daju nam jedan neobičan
podatak o staništu munike. Oni su muniku, navodno, vidjeli u stijenama
iznad rijeke Vrbasa, nad putem koji vodi iz Jajca u Banja Luku. Ova
dva botaničara sudjelovali su na jednoj ekskurziji bečkog botaničkog
društva po Bosni i Hercegovini, pa su smatrali, da je munika opće raširena
u tim tzv. ilirskim krajevima. Na osnovu te pretpostavke oni su borove,
koji su sigurno crni borovi, ali nešto neobičnijeg rasta u vapnenastim
stijenama nad Vrbasom, smatrali za munike.


I u području planine Maglica, na jugoistočnoj granici Bosne i Hercegovine,
navodi se medu ostalim1 i jedno stanište munike. Raniji istraživači
ovoga područja (Beck ) naročito su naglašavali pomanjkanje staništa
munike u planinama, koje se nalaze između njenih staništa okolo
Neretve i njenih staništa u Crnoj God. To se odnosi na planine Crvanj,
Leliju, Zelen Goru, Volujak, a također i na Maglić. Dr. Bošnja k (83)
izvještava sa jedne ekskurzije u područje planine Maglica, da tamo muniku
sam nije nigdje vidio. Međutim nešto kasnije, na drugom mjestu
(Bošnja k 43) piše, da su njegovi planinarski drugovi Dr. Simonović


378