DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 41 <-- 41 --> PDF |
J a v o r k a (58) bilježi staništa na Maja Hekurave i to prema Dragobiju, u dolini Valbone (u visini od 1600—2000 m.), oko jezera »l´kiemi ponarit«, te staništa Bungaj i Kolgecaj. Haye k (59), prema botaničkom materijalu, koga je skupio D ö r f1 e r, označuje stanište munike iznad »Bješka mase«, iznad pojasa bukve (od 1800 m na više), u planini Kakinji (Maja Kakiš), zatim (Hayek 60) blizu Gusinja u gornjoj šumskoj regiji Fuša Rudnices. Prema D. Petrović u (17) staništa munike obrazuju u planinama oko Peći: veliki luk. Staništa se tu nižu počevši od Qolog Brda ma planini Žaru (jugoistočno od Dečana), preko »Jedova idući za Pločicu«, u Rugovskoj Klisuri prema selu Štupelju, na južnoj strani brda iznad sela Kućišta, na Maja Vjelokuti, za tim (prema Stevi Ivanoviću kod D. P e t r o- v i ć a) u riječici Sušici na Bjelopačkom kamenu, na Haranovom Vrhu, (na već spomenutoj Četi kod Žljeba u Maja Rusoliji), ispod Belega na putu, koji vodi iz Metohije za Ibar i Tutin, te konačno kod Crvenih Voda, gdje se završava ovaj luk. Nova staništa u ovom području navada Nova k (47) — i to na Vaganici u Djevojačkom Kršu, na Čakoru i u Kotlovima iznad Pećke Bistrice. Dr. Bošnja k (55) je isto tako vidio u Rugovskoj Klisuri, na desnoj strani iznad riječice Bistrice, iznad jedne sastojine molike (P. peuce Grisb.) »visoko gore« neke borove bijele kore, za koje misli da bi mogli biti munike, (možda stanište prema selu Štupelju prema D. Petroviću). U centralnim Prokletijama mimika dolazi prema Dr. Biošnjak u (pismeno) još u Bogičevićskim Kršima i na Čaf-Boru (ovdje pojedinačno na silikatnoj podlozi i u društvu sa molikom). Bošnja k nalazi mimiku i u šumi manastira Dečana, ali misli, da je ona ovdje kulturom unesena. Na Berimu kod Cečeva. sjeveroistočno od Peći (30 km zapadno od Kosovske Mitrovice), prema saopćenju Ktošanina, nalazimo kod Mar k graf a (12) zabilježeno jedno, nešto osamljeno i! odjeljeno stanište. Isto stanište potvrđuje i D. Petrovi ć (17) sa naznakom, da se nalazi na Savinoj Vodi kod Berims´kog Kamena, iznad sela Cečeva. D. Ptrovi ć (17) piše, da je vidio nekoliko stabala ovoga bora i »na Devetku spram rečice Topila« u Nerodiimskom kotaru, a također mu. se čini, da kod sela Baca, u gornjem toku rijeke Ibra, na mjestu Borovaru, dolazi nekoliko mladih borova, koji bi mogli biti munike ili crni borovi. Ova staništa zahtijevaju da se još ispitaju i sigurno utvrde. Na ova nabrojana staništa nadovezuju se u južnom produženju staništa na planinama Paštriku, Koritniku, Dalici (Djalici) i Korabu, koja su već poznata i Ko š an imu. Prema D. P e t r o v i ć u (17) ima najviše ovoga bora kod Prizrena na planini Koritniku, gdje obrazuje prostrane šume u visinama do 2000 m. nad morem, spuštajući se do 1200 m. iznad sela D. Rapče. J a v o r k a (58) navodi ova staništa: M. Koritnik — iznad potoka Ljuma na »Podbregja« (nadm. vis. cea 1700 m.), zatim M. Djalica Ljums iznad Bičaja (cea 1900 m.) te M. Korab — iznad Radomira (cea 1400) (1 e g. K ü m m e r 1 e). Na Korabu je našao muniku, prema Markgraf u, (12) i D imo n i e. Staništa na Djalici (Qjaliqua e Lumes) potvrđuje Markgra f (12) i Maly (57). U Šar planini, koja se nadovezuje istočno na planinski, lanac Pa- štrik—Korab, nalaze se također staništa munike, koja nalazimo spomenuta 373 |