DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 14     <-- 14 -->        PDF

jasen ima svoja staništa, a hrast svoja, jer će se »izvrsno napred ujući
jasen uvijek bolje isplatiti, negoli zakržljali
hrast.« Osim toga i ovom .prilikom upozorava na činjenicu,
da se najljepši hrastovi o d g a j u j u jedino u
smjesi s bijelom š iu m o m.


IV.
Kao svestrano obrazovan šumar Kozarac je pisao i o drugim pitanjima
šumskoga gospodarstva.


Znajući da je šuma nezamjenljiva za život čovjekov il uopće u kućanstvu
prirode, posvećuje mnogo pažnje pitanju, koje je još i danas otvoreno
u mnogim našim krajevima. A to je pitanje pustošenja
šume. Nedovoljna, po njegovom mišljenju »plitka kultura« razlog
je, da čovjek sa toliko malo ispravnoga shvatanja gleda na šumu. Izgleda
da čovjek ne shvata što radi, jer uništava ono, što mu je priroda poklonila,
a što mu je neophodno potrebno za život. Samo takvom krivom shvatanju
ima se zahvaliti, da se šuma smatra kao »zahvalna blagajna,«
odakle ´še može uzimati, a ne treba platiti ni kamate. A da se zaista dođe
do toga »nađu se kojekakvi razlozi, kao što su prestarost,
suho vrhostHrulostšumei napadaj crvanadrv o«.
Obuhvatajući naš sveukupni problem poljoprivrede i šumarstva upravo
vapije, kako je prijeko potrebno svu našu proizvodnju (podvostručiti —
dakle prije svega poboljšati i pašnjake i livade, a onda neće biti potrebno
krčenjem smanjivati površinu šuma. Gledajući šumu sa privatno-gospodarskoga,
sa socijalno političkoga i sa etičkoga gledišta, smatra da je »povećanje
drugih kultura na račun šumskoga tla na štetu ne samo blagostanja
uopće, nego naročito i na štetu svakog pojedinog vlasnika, bio tai
posjednikom šuma ili se bavio poljodjelskom produkcijom, pa je pravo
razmjerje uvjet i posljedica napredka obiju grana narodnoga gospodarstva.
« Drugim riječima: treba u poljoprivredi više i smišljenije raditi, pa
neće trebati dugo posizati za šumskim zemljištem odnosno neće trebati
otimati šumi zemljište, koje je ona zauzela.


Svoju tvrdnju obrazlaže Kozarac uspjelim citatima E. M. Andta:
»Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, k o j a s i-
j e č e šumu, p o d s i j e c a t i sam narod,« pa W. Richla: »U n ištite
šumu, pe ste uništili historijsko građansko društvo.
Čovjek ne živi osamom kruhu. Akoi ne budemo
uvijek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako
namine bude od nužde onaj su hara k, daogrijemo vanjskauda
našega tijela, ipak nam j e potrebna ona svježa
zelen šumska, da nam r a z g r i j e dušu.«


Kozarac osobito ističe utjecaj šume na zaštitu poljoprivrednih kultura
i smatra, da bez šume ne bi bilo moguće održati ljudska naselja a ni
plodnost zemljišta na podnožju brda. Prema tome šuma ima jaki udjel u
renti, koju daju poljoprivredne kulture, jer ih ona zaštićuje. Šumi pripada
barem toliki udjel, koliki pripada onima, koji o bdjelavaju
zemlju.


.


346