DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
na šumu jasno iznosi u ocjeni Borggreveovog djela o uzgoju šuma: »...jer je šumogojstvo eminentno prirodna znanost, na koju najraznovrstniji prirodni faktori u p 1 i v a j u, sa kojima šumar danomice računati mora, a da si uzmogne protumačiti ome pojave, koje su skopčane sa šumskim rastom od prve mladosti pa sve do sječe.« Bacit ćemo pogled na Kozarčeve rasprave odnosno na predmete, koje je obrađivao.* II. Kozarac je svoju glavnu pažnju obratio uzgajanju hrasta. Dolazeći na prostranim staništima u Posavini, nalazeći tu svoj optimum, dajući drvo vanredno velike vrijednosti, koje se je brzo pročulo u stranom svijetu, hrast je u gospodarstvu Hrvatske u drugoj polovici prošloga stoljeća zauzeo jedno od najvidnijih mjesta. Hrast je postao u to doba radi svojih osobina jedan od najvrednijih proizvoda Hrvatske, i s obzirom na unutarnju, i s obzirom na izvoznu trgovinu. Izvanredne osobine hrasta sa naših posavskih staništa jamčile su, da će naš hrast i u buduće, ako ga budemo imali, biti jedna od naj skupocjenijih vrsta u našem šumskom gospodarstvu. Prateći život u šumi, Kozarac je stao uviđati, da je počelo nestajati hrasta iz posavskih šuma. On je vidio i uzroke za- to: U vrijeme rada Kozarčeva, osamdesetih godina, a i prije njega, velika je potražnja za hrastovom dužicom. Razumljivo je, da je to iz dana u dan smanjivalo areal naših starih hrastovih šuma. A kad je došla potražnja piljene robe, taj se je areal još više smanjivao. Prostranstvo hrastovih šuma mnogo ovisi i od čovjeka. Kozarac je vidio, da hrast, prirodno pomlađen u smjesi s drugim vrstama drveća, zaostaje u razvoju, pa da ga druge vrste, prije svega brijest i jasen, potiskuju I ako se čovjek ne umiješa u tu životnu borbu, nestaje hrasta sa njegovog prirodnog staništa, ma da mu je ponik bio gust i bujan. Širenje i održavanje hrasta ima i drugih neprijatelja. Tu je u prvom redu krčenje šuma sa plodnih zemljišta: potrebe za uzgajanjem veće količine žita, šećerne repe, konoplje, lana i hmelja potiskuju hrast. Analizirajući posavska staništa, na kojima rastu pored hrasta još i druge vrste, dolazi Kozarac do zaključka, da su od prvorazredn e važnosti fizičke i, kemijske osobine zemljišta a onda i klimatske prilike. Da bi mogao svoje mišljenje o uzgajanju hrasta u Posavini što više kontrolirati, me izmiče mu ni orno, što se o uzgoju hrasta govori i piše u stranoj šumarskoj književnosti, poglavito o uzgajanju čuvenoga hrasta u Spessartu u Njemačkoj. To mu služi kao oslonac, kada daje smjernice za naše gospodarenje u slavonskim hrasticima. Videći, da u mnogim branjevinama u Posavini gotovo i nema hrasta već je sve zauzeo jasen i brijest, iznosi Kozarac u raspravi »K p i t a n j u o pomlađivanju posavskih hrastika« dokaze, zašto je tome tako. Kozarac je uočio da je prije svega stepen vlažnosti zemljišta onaj, koji određuje, g d j e je hrastu pravo mjesto, odnosno gdje * V. »Š u m a rs ki L i s t« od 1885.—1906. iB a 1 e n, Josip Kozarac, Zagreb, 1936, 343 |