DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Dr JOSIP BALEN (Zagreb):


JOSIP KOZARAC KAO ŠUMARSKI
STRUČNI PISAC


(JOSIP KOZARAC ALS FORSTMANN)


I.
Osamdesetih godina prošloga vijeka stajalo je šumsko gospodarstvo
srednje-evropskih država još uvijek dobrim dijelom pod jakim utjecajem
čiste empirije odnosno praktičnoga gospodarenja. Pored toga i
suviše su se često ponavljale zasade o što većoj zemljišnoj renti. Oledaio
se je na šumsko gospodarstvo najčešće onako, kako se gleda na obična
poduzeća. Još nije bilo dublje prodrlo pravilno shvatanje ni o životu
šume, nii o njezinoj važnosti za čovječanstvo i mimo važnosti s obzirom
na davanje drveta. Još nije bilo kako treba rašireno uvjerenje, da je život
šume veoma složen i da ovisi od mnogih čimbenika. Nije još u najviše slučajeva
bilo duboko u duši, ni nosioca šumarske nauke a ni praktičnih
šumarskih radnika, uvjerenje, da je šuma jedan poseban i veoma složen
organizam, podvrgnut mnogim utjecajima a onda i mnogim promjenama.
Sistematsko proučavanje staništa, a to znači proučavanje utjecaja, koji
vrše na šumu, na njezin postanak i njezin život, vremenske prilike i prilike
zemljišta, jedva da je bilo u pravome početku. Zapaženi izuzetak čini u to
vrijeme prof. Qayer, koji 1880. godine izdaje »W a 1 d b a u«, djelo


o uzgoju šuma, u kome i podrobnije i dublje od svojih predšastnika ii suvremenika
ispituje uvjete, od kojih ovisi raširenje drveća; iznosi zahtjeve
pojedinih vrsta drveća u pogledu klimatskih prilika i u pogledu zemljišta;
ispituje odnos prema svjetlosti, razloge koji utječu na oblik debla, na trajanje
života drveća, na međusobne odnose drveća, na razmnožavanje

i t. d.
Poslije Qayer a javlja se devedesetih godina Rus M o r o z o v,
koji je proučavanjem života biljmh zajednica otvorio nove vidike šumarskoj
nauci i udario sigurnije temelje šumskom gospodarstvu, upravo njegovom
najhitnijem dijelu, pomlađivanju i uopće uzgajanju šuma. Na tim
temeljima počiva i naš današnji rad.
Hrvatsko šumsko gospodarstvo onoga vremena stajalo je, razumije
se, pod utjecajem susjeda. Svršavajući škole, koje su bile, izravno ili neizravno,
u sferi tekovina njemačke šumarske nauke, nisu se naši šumari
u glavnom odvajali ni u svome praktičnom radu, a nii u svojim pisanim
radovima od svojih učitelja. Vidimo to na svakom koraku u našem Šumarskom
Listu onoga vremena.
Josip Kozarac je udario svojim putem.
Svršivši šumarske nauke na čuvenoj bečkoj visokoj školil, prateći
nauku Oaverovu, a prije svega prateći pojave u životu posavske šume,
čitajući nepisane zakone prirode, Kozarac je prije svega šuma
r — biolog . Počevši od 1885. pa do njegove smrti 1906., nalazimo
u »Šumarskom Listu«, u bečkom časopisu »Forst und Jagdzeitung« te u
mađarskom »Erdeszeti Lapok« brojne njegove radove. Svoje gledanje


342




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 11     <-- 11 -->        PDF

na šumu jasno iznosi u ocjeni Borggreveovog djela o uzgoju šuma:
»...jer je šumogojstvo eminentno prirodna znanost,
na koju najraznovrstniji prirodni faktori u p 1 i v a j u,
sa kojima šumar danomice računati mora, a da si
uzmogne protumačiti ome pojave, koje su skopčane
sa šumskim rastom od prve mladosti pa sve do
sječe.«


Bacit ćemo pogled na Kozarčeve rasprave odnosno na predmete,
koje je obrađivao.*


II.
Kozarac je svoju glavnu pažnju obratio uzgajanju hrasta.
Dolazeći na prostranim staništima u Posavini, nalazeći tu svoj optimum,
dajući drvo vanredno velike vrijednosti, koje se je brzo pročulo u stranom
svijetu, hrast je u gospodarstvu Hrvatske u drugoj polovici prošloga
stoljeća zauzeo jedno od najvidnijih mjesta. Hrast je postao u to doba
radi svojih osobina jedan od najvrednijih proizvoda Hrvatske, i s obzirom
na unutarnju, i s obzirom na izvoznu trgovinu. Izvanredne osobine hrasta
sa naših posavskih staništa jamčile su, da će naš hrast i u buduće, ako
ga budemo imali, biti jedna od naj skupocjenijih vrsta u našem šumskom
gospodarstvu.


Prateći život u šumi, Kozarac je stao uviđati, da je počelo nestajati
hrasta iz posavskih šuma. On je vidio i uzroke za- to:


U vrijeme rada Kozarčeva, osamdesetih godina, a i prije njega, velika
je potražnja za hrastovom dužicom. Razumljivo je, da je to iz dana
u dan smanjivalo areal naših starih hrastovih šuma. A kad je došla potražnja
piljene robe, taj se je areal još više smanjivao.


Prostranstvo hrastovih šuma mnogo ovisi i od čovjeka. Kozarac je
vidio, da hrast, prirodno pomlađen u smjesi s drugim vrstama drveća, zaostaje
u razvoju, pa da ga druge vrste, prije svega brijest i jasen, potiskuju
I ako se čovjek ne umiješa u tu životnu borbu, nestaje hrasta sa njegovog
prirodnog staništa, ma da mu je ponik bio gust i bujan.


Širenje i održavanje hrasta ima i drugih neprijatelja. Tu je u prvom
redu krčenje šuma sa plodnih zemljišta: potrebe za uzgajanjem veće količine
žita, šećerne repe, konoplje, lana i hmelja potiskuju hrast.


Analizirajući posavska staništa, na kojima rastu pored hrasta još i
druge vrste, dolazi Kozarac do zaključka, da su od prvorazredn e
važnosti fizičke i, kemijske osobine zemljišta a
onda i klimatske prilike.


Da bi mogao svoje mišljenje o uzgajanju hrasta u Posavini što više
kontrolirati, me izmiče mu ni orno, što se o uzgoju hrasta govori i piše u
stranoj šumarskoj književnosti, poglavito o uzgajanju čuvenoga hrasta u
Spessartu u Njemačkoj. To mu služi kao oslonac, kada daje smjernice za
naše gospodarenje u slavonskim hrasticima.


Videći, da u mnogim branjevinama u Posavini gotovo i nema hrasta
već je sve zauzeo jasen i brijest, iznosi Kozarac u raspravi »K p i t a n j u


o pomlađivanju posavskih hrastika« dokaze, zašto je tome
tako. Kozarac je uočio da je prije svega stepen vlažnosti zemljišta onaj,
koji određuje, g d j e je hrastu pravo mjesto, odnosno gdje
* V. »Š u m a rs ki L i s t« od 1885.—1906. iB a 1 e n, Josip Kozarac, Zagreb, 1936,
343




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 12     <-- 12 -->        PDF

će se i hrast i jasen dobro osjećati ili pak gdje će
b i t i p r a v o mjesto samo jasenu. Fizičke osobine zemljišta,
prije svega voda, određuju ovdje uvjete za
dolaženje pojedinih vrsta, a to opet ima bitni utjecaj
i na kakvoću i na količinu proizvodnje.


Prema tome svaki utjecaj čovjeka, koji pogoduje fizičkim promjenama
u zemljištu, utječe i na veličinu hrastovoga areala u Posavini. Tako,
primjerice, suviše prostrane sječe na čisto, kad je uklonjeno sve granato
stabalje, sa dobro razvijenim krošnjama, koje služe kao jake sisaljke, pomažu
uzdizanje podzemne vode, a onda često izazivaju i samo zabarivanje.
1 tako postepeno i nečujno nastaju onda i smetnje, i fiziološke i mehaničke,
koje su na putu širenju hrasta.


Imajući pred očima, da je potrebno pod svaku cijenu osigurati hrastu
budućnost, jer to traže interesi narodnoga gospodarstva, Kozarac iznosi
prijedloge o mjerama, koje valja poduzimati, da se zaista osigura njegovo
pomlađivanje na posavskim staništima a s time, da se osigura i vrijedna
proizvodnja.


Kozarac je uočio i važnu činjenicu, da hrast u mješovitojsastojini, osobito u zajednici s jasenom, daje najbolji
uspjeh . U vezi toga postavlja i načelo, kakva ta zajednica treba da
bude. Imajući pred očima prilike staništa, prije svega uviđajući važnost
fizičkih osobina zemljišta, predlaže mjere za uzgajanje hrasta. Na temelju
toga i poslije ispitivanja strukture posavskih branjeviina traži, da
treba »postaviti sve na svoje m j e s t o« a to znači: g d j e je
zemljište po svojim fizičkim osobinama sposobno
za hrast i
ii za jasen, treba pomoći hrastu; gdje je
zemljište radi obilja vode sposobnije za jasen nego
za hrast, treba odabrati gredovitija, ocjeditija mjesta za
hrast; gdje od prirode ne dolazi hrast radi suviše
velike vlage, tu ga ne treba ni forsirati, jer je to
stanište za jasen.


Gledajući danomice, kako se u posavskim hrasticima ne gospodari
dobro, jer im se ne osigurava pomlađivanje, Kozarac proučava vodostanje
u tim šumama i predlaže mjere, za načine pomlađivanja. Za osnovicu mu
služi činjenica, što u jednim šumama leži voda 6 do 7 mjeseci, dok su
druge uopće izvan dohvata povodnje.


Prateći život hrasta i njegov razvitak, Kozarac je prvi uočio i ispitao
utjecaj t. zv. »feil jele šume« — vrsta, keje dolaze osim hrasta na posavskim
staništima. On je ustvrdio, da je u posavskoj sastojini
hrast — aristokracija, dok su brijest, jasen, topola i
druga bijela šuma — parije. On dokazuje, kako je potpuno nepravilno
učenje, da treba već od prve mladosti uzgajati čiste hrastove
šume. Ističući mnoge korisne utjecaje »bijele šume« na uzgoj i razvijanje
hrasta, dolazi do jasnih zaključaka, prema kojima treba urediti pomlađivanje
u posavskim šumama, a to znači: hrastu uvijek treba daje
glava slobodna, a podnožje treba da mu čuvaju parije.


Kozarac nije u svojim radovima ove vrste obradjivao samo pitanje
pomlađivanja hrasta, što je svakako jedan od najvažnijih momenata u
životu posavskih šuma. On je uočio i važnost čišćenja i prore đi
van j a. Imajući pred očima činjenicu; da se na bogatim posavskim staništima
brzo i bujno razvija mješovit podmladak, jer pored hrasta dolazi


344




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 13     <-- 13 -->        PDF

tu i t. zv. »bijela šumi,« pa znajući da se samo u mješavini s »bijelo"1 šumom
« razvija hrast u materijal osobite vrijednosti, ispitivanjem prilika u
šumi opredjeljuje Kozarac vrijeme, kad treba zahvatiti u šumu, drugim
riječima: kad je treba pročistiti odnosno prorediti, da se i hrast u —
aristokrati, i bijeloj šumi — parijama omogući izvršenje
onoga zadatka, kojj im pripada.


Kozarčevom oku nisu izmakle ni druge pojave u posavskim šumama.
U stranim časopisima, njemačkim i mađarskim, pisalo se je 1891—1892 o


t. zv. pozno m h r a s t u (0. tardiflora odnosno Q. tardissima.) I Kozarac
posvećuje pažnju toj temi ispitujući prednosti toga hrasta u našim
posavskim šumama. On traži, da se izvediu pokusi i istraživanja
idaj.e konkretne prijedloge za istraživački rad
u t o m p r a v c u. Ti prijedlozi čekaju još i danas da se na njih odgovori.
Nisu Kozarcu izmakle ni strane vrste drveća, koje su se u ono doba
počele unositi u većoj mjeri u naše šume, a to su američki jasen
i kanadsk a topola . Njegova predviđanja o važnosti ovih dviju vrsta
potvrđuju uspjesi, koje te dvije vrste, u određenim prilikama, pokazuju na
našim staništima.


III.
Pored uzgojnih prilika u posavskim šumama Kozarac je budno pratio
i unovčenje hrastovih šuma. No i u raspravama ove vrste ima redovno
pred očima u prvom redu ono, što je važno i sa uzgojnog-gledišta.


Stranci su otkrili vrijednost naše hrastovine, koja je u polovini prošloga
stoljeća postala čuvena i
ii po velikim dimenzijama i po fmoći žice i po
lakoradnosti i po elastičnosti. Kad je rezana građa od naših hrastova prodrla
u svijet, zauzela je naša hrastovina svoje pravo mjesto. Pored hrastovine
dolazi na svjetsko tržište jasenovima i brestovima, pa Kozarac i
njima obraća pažnju.


Poslije Danhelovsky-a (1873) Kozarac je najdublje ušao u pitanje
unovčavanja hrastovine. Ni poslije njega nema nikoga, tko bi to pitanje
dublje proučio. Kao pravi istančani analizator opazio je, da na vrijednost
hrastovih sastojina u Posavini utječu tri glavna čimbenika: smjesasa stojine,
obrast sastojine i stanje tržišta odnosno potražnja
. Analizom navedenih čimbenika dolazi do zaključka, koji je od
osobite važnosti i za uzgajivača: v e ć il p o s t o t a k hrasta u s a s t ojini
diže cijenu po jutru, veći postotak bijele šume
diže cijenu po stablu (po hrastu). Analizirajući dalje dolazi do
zaključka, da postotak hrasta može bilti u sastojini najviše
60 do 70%. Gdjejepostotakhrastaveći od 70%, t u o n
zaostaje u kakvoći. Prema tome hrast postizava svoju
najveću vrijednost u mješovitoj sastojini određene
struktur e.


Analizom vrijednosti, koja se postizava unovčenjem hrasta, dolazi
Kozarac do zaključka, da hrastovinu treba unovčavati! po mogućnosti što
više kao robu za pilanu a ne kao za dužice. A baš je roba za dužicu u ono
vrijeme progutala mnogo hrastova vanredne kakvoće.


Prateći cijenu tzv. »bijele šume,« a poglavito jasenovine, upozorava
Kozarac na ulogu njezinu, pa stavlja šumarima na dušu, da ne uzgajaju
na posavskim stan isti m u svakom slučaju čisti hrast.
»S u u m c u i q u e — svakom svoje — kaže Kozarac, a to znači da


345




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 14     <-- 14 -->        PDF

jasen ima svoja staništa, a hrast svoja, jer će se »izvrsno napred ujući
jasen uvijek bolje isplatiti, negoli zakržljali
hrast.« Osim toga i ovom .prilikom upozorava na činjenicu,
da se najljepši hrastovi o d g a j u j u jedino u
smjesi s bijelom š iu m o m.


IV.
Kao svestrano obrazovan šumar Kozarac je pisao i o drugim pitanjima
šumskoga gospodarstva.


Znajući da je šuma nezamjenljiva za život čovjekov il uopće u kućanstvu
prirode, posvećuje mnogo pažnje pitanju, koje je još i danas otvoreno
u mnogim našim krajevima. A to je pitanje pustošenja
šume. Nedovoljna, po njegovom mišljenju »plitka kultura« razlog
je, da čovjek sa toliko malo ispravnoga shvatanja gleda na šumu. Izgleda
da čovjek ne shvata što radi, jer uništava ono, što mu je priroda poklonila,
a što mu je neophodno potrebno za život. Samo takvom krivom shvatanju
ima se zahvaliti, da se šuma smatra kao »zahvalna blagajna,«
odakle ´še može uzimati, a ne treba platiti ni kamate. A da se zaista dođe
do toga »nađu se kojekakvi razlozi, kao što su prestarost,
suho vrhostHrulostšumei napadaj crvanadrv o«.
Obuhvatajući naš sveukupni problem poljoprivrede i šumarstva upravo
vapije, kako je prijeko potrebno svu našu proizvodnju (podvostručiti —
dakle prije svega poboljšati i pašnjake i livade, a onda neće biti potrebno
krčenjem smanjivati površinu šuma. Gledajući šumu sa privatno-gospodarskoga,
sa socijalno političkoga i sa etičkoga gledišta, smatra da je »povećanje
drugih kultura na račun šumskoga tla na štetu ne samo blagostanja
uopće, nego naročito i na štetu svakog pojedinog vlasnika, bio tai
posjednikom šuma ili se bavio poljodjelskom produkcijom, pa je pravo
razmjerje uvjet i posljedica napredka obiju grana narodnoga gospodarstva.
« Drugim riječima: treba u poljoprivredi više i smišljenije raditi, pa
neće trebati dugo posizati za šumskim zemljištem odnosno neće trebati
otimati šumi zemljište, koje je ona zauzela.


Svoju tvrdnju obrazlaže Kozarac uspjelim citatima E. M. Andta:
»Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, k o j a s i-
j e č e šumu, p o d s i j e c a t i sam narod,« pa W. Richla: »U n ištite
šumu, pe ste uništili historijsko građansko društvo.
Čovjek ne živi osamom kruhu. Akoi ne budemo
uvijek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako
namine bude od nužde onaj su hara k, daogrijemo vanjskauda
našega tijela, ipak nam j e potrebna ona svježa
zelen šumska, da nam r a z g r i j e dušu.«


Kozarac osobito ističe utjecaj šume na zaštitu poljoprivrednih kultura
i smatra, da bez šume ne bi bilo moguće održati ljudska naselja a ni
plodnost zemljišta na podnožju brda. Prema tome šuma ima jaki udjel u
renti, koju daju poljoprivredne kulture, jer ih ona zaštićuje. Šumi pripada
barem toliki udjel, koliki pripada onima, koji o bdjelavaju
zemlju.


.


346




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Kozarac je ozbiljan analizator pojedinih pojava u šumskom gospodarstvu.
Za sve traži dokaze, pa su mu zato i zaključci bez prigovora ali
odmjereni i suhi.


Ozbiljnog analizatora vidimo i u njegovim pripovijetkama. Daje odgovor
na postavljeni! problem.


Ali ipak, kad u svojim pripovijetkama govor: o šumi, ne može zatajiti
sve one mnoge utiske, koje je danomice primao radeći u slavonskoj
šumi. On osjeća život šume kroz vjekove, osjeća, da je šuma zajednica
života i da je harmonija glavna osobina te najsavršenije zajednice, pa sve
to iznosi i biranim riječima. Razglabanje biocenotskih odnosa, što je devedesetih
godina i! kasnije produbljivao Moro zov, nalazimo i kod
našega Kozarca, pa i nehotice dolazimo do zaključka, da su
ova dva velika uma. koja su se, kako Kozarac u Šumarskom Listu spominje,
sastala u posavskoj šumi, imala mnogo zajedničkih pogleda na život
šume.


Suhi analizator, gledajući koliku ulogu ima šuma u gospodarstvu narodnom,
smatra je sveopćim narodnim blagom, čija se vrijednost
ne može izraziti brojkama.


Svoje shvatanje o šumi izražava Kozarac zanosnim riječima, kojima
je teško naći premca:


»S v a t k o, tko ima dušu i srce, nalazu neiscrpljive
pobude u toj nenatkrivljivoj izložbi majke prirode —
i slikar i glazbenik i filozof ne mogu proći šumo m, a
da ne obogate maštu ili znanje s novim pronalaskom.«


»P o n o s n o i m a e s t e t i č n o d i ž e s e o n a u s v o j o j ö g r o rali
o s t i visoko nad obični nivo, dijeleći svoje darove na
sve strane, nea 1 e m-k amen svih naroda, b e z s m r t n a kao velika ideja.«


A takvo shvatanje šume prožima danas i sve nas.


ZUSAMMENFASSUNG


Forstmeister Josip Kozarac (* 1858., 11906.), ein berühmter kroatischer Schriftsteller,
war auch ein hervorragender Forstmann. Sein ganzes Streben ging dahin, das
kroatische Dorf zu heben und die wertvollen kroatischen Eichenwälder im Flusstale
der Save richtig aufzubauen, damit sie dem kroatischen Volke den entsprechenden
Nutzen bringen.


Kozarac war einer der seltenen Forstmänner, der den Wald im biologischen
Sinne gekannt hat. Mit Stolz wird festgestellt, dass Kozarac als Kroate einer der
ersten Vorfahren der Forstbiologen war, so auch Vorfahre des Gelehrten prof. G.
Morosow, mit dem er auch in wissenschaftlichen Beziehungen stand.


Vom Jahre 1885. bis zu seinem Tode im Jahre 1906. veröffentlichte er mehrere


Abhandlungen von großer forstwirtschaftlicher Bedeutung in folgenden Zeitschriften:


Šumarski List, Österr. Forst- u. Jagd-Zeitung und Erdeszet Lapok.


Der Verfasser


347