DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Dr JOSIP BALEN (Zagreb): JOSIP KOZARAC KAO ŠUMARSKI STRUČNI PISAC (JOSIP KOZARAC ALS FORSTMANN) I. Osamdesetih godina prošloga vijeka stajalo je šumsko gospodarstvo srednje-evropskih država još uvijek dobrim dijelom pod jakim utjecajem čiste empirije odnosno praktičnoga gospodarenja. Pored toga i suviše su se često ponavljale zasade o što većoj zemljišnoj renti. Oledaio se je na šumsko gospodarstvo najčešće onako, kako se gleda na obična poduzeća. Još nije bilo dublje prodrlo pravilno shvatanje ni o životu šume, nii o njezinoj važnosti za čovječanstvo i mimo važnosti s obzirom na davanje drveta. Još nije bilo kako treba rašireno uvjerenje, da je život šume veoma složen i da ovisi od mnogih čimbenika. Nije još u najviše slučajeva bilo duboko u duši, ni nosioca šumarske nauke a ni praktičnih šumarskih radnika, uvjerenje, da je šuma jedan poseban i veoma složen organizam, podvrgnut mnogim utjecajima a onda i mnogim promjenama. Sistematsko proučavanje staništa, a to znači proučavanje utjecaja, koji vrše na šumu, na njezin postanak i njezin život, vremenske prilike i prilike zemljišta, jedva da je bilo u pravome početku. Zapaženi izuzetak čini u to vrijeme prof. Qayer, koji 1880. godine izdaje »W a 1 d b a u«, djelo o uzgoju šuma, u kome i podrobnije i dublje od svojih predšastnika ii suvremenika ispituje uvjete, od kojih ovisi raširenje drveća; iznosi zahtjeve pojedinih vrsta drveća u pogledu klimatskih prilika i u pogledu zemljišta; ispituje odnos prema svjetlosti, razloge koji utječu na oblik debla, na trajanje života drveća, na međusobne odnose drveća, na razmnožavanje — i t. d. Poslije Qayer a javlja se devedesetih godina Rus M o r o z o v, koji je proučavanjem života biljmh zajednica otvorio nove vidike šumarskoj nauci i udario sigurnije temelje šumskom gospodarstvu, upravo njegovom najhitnijem dijelu, pomlađivanju i uopće uzgajanju šuma. Na tim temeljima počiva i naš današnji rad. Hrvatsko šumsko gospodarstvo onoga vremena stajalo je, razumije se, pod utjecajem susjeda. Svršavajući škole, koje su bile, izravno ili neizravno, u sferi tekovina njemačke šumarske nauke, nisu se naši šumari u glavnom odvajali ni u svome praktičnom radu, a nii u svojim pisanim radovima od svojih učitelja. Vidimo to na svakom koraku u našem Šumarskom Listu onoga vremena. Josip Kozarac je udario svojim putem. Svršivši šumarske nauke na čuvenoj bečkoj visokoj školil, prateći nauku Oaverovu, a prije svega prateći pojave u životu posavske šume, čitajući nepisane zakone prirode, Kozarac je prije svega šuma r — biolog . Počevši od 1885. pa do njegove smrti 1906., nalazimo u »Šumarskom Listu«, u bečkom časopisu »Forst und Jagdzeitung« te u mađarskom »Erdeszeti Lapok« brojne njegove radove. Svoje gledanje 342 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
na šumu jasno iznosi u ocjeni Borggreveovog djela o uzgoju šuma: »...jer je šumogojstvo eminentno prirodna znanost, na koju najraznovrstniji prirodni faktori u p 1 i v a j u, sa kojima šumar danomice računati mora, a da si uzmogne protumačiti ome pojave, koje su skopčane sa šumskim rastom od prve mladosti pa sve do sječe.« Bacit ćemo pogled na Kozarčeve rasprave odnosno na predmete, koje je obrađivao.* II. Kozarac je svoju glavnu pažnju obratio uzgajanju hrasta. Dolazeći na prostranim staništima u Posavini, nalazeći tu svoj optimum, dajući drvo vanredno velike vrijednosti, koje se je brzo pročulo u stranom svijetu, hrast je u gospodarstvu Hrvatske u drugoj polovici prošloga stoljeća zauzeo jedno od najvidnijih mjesta. Hrast je postao u to doba radi svojih osobina jedan od najvrednijih proizvoda Hrvatske, i s obzirom na unutarnju, i s obzirom na izvoznu trgovinu. Izvanredne osobine hrasta sa naših posavskih staništa jamčile su, da će naš hrast i u buduće, ako ga budemo imali, biti jedna od naj skupocjenijih vrsta u našem šumskom gospodarstvu. Prateći život u šumi, Kozarac je stao uviđati, da je počelo nestajati hrasta iz posavskih šuma. On je vidio i uzroke za- to: U vrijeme rada Kozarčeva, osamdesetih godina, a i prije njega, velika je potražnja za hrastovom dužicom. Razumljivo je, da je to iz dana u dan smanjivalo areal naših starih hrastovih šuma. A kad je došla potražnja piljene robe, taj se je areal još više smanjivao. Prostranstvo hrastovih šuma mnogo ovisi i od čovjeka. Kozarac je vidio, da hrast, prirodno pomlađen u smjesi s drugim vrstama drveća, zaostaje u razvoju, pa da ga druge vrste, prije svega brijest i jasen, potiskuju I ako se čovjek ne umiješa u tu životnu borbu, nestaje hrasta sa njegovog prirodnog staništa, ma da mu je ponik bio gust i bujan. Širenje i održavanje hrasta ima i drugih neprijatelja. Tu je u prvom redu krčenje šuma sa plodnih zemljišta: potrebe za uzgajanjem veće količine žita, šećerne repe, konoplje, lana i hmelja potiskuju hrast. Analizirajući posavska staništa, na kojima rastu pored hrasta još i druge vrste, dolazi Kozarac do zaključka, da su od prvorazredn e važnosti fizičke i, kemijske osobine zemljišta a onda i klimatske prilike. Da bi mogao svoje mišljenje o uzgajanju hrasta u Posavini što više kontrolirati, me izmiče mu ni orno, što se o uzgoju hrasta govori i piše u stranoj šumarskoj književnosti, poglavito o uzgajanju čuvenoga hrasta u Spessartu u Njemačkoj. To mu služi kao oslonac, kada daje smjernice za naše gospodarenje u slavonskim hrasticima. Videći, da u mnogim branjevinama u Posavini gotovo i nema hrasta već je sve zauzeo jasen i brijest, iznosi Kozarac u raspravi »K p i t a n j u o pomlađivanju posavskih hrastika« dokaze, zašto je tome tako. Kozarac je uočio da je prije svega stepen vlažnosti zemljišta onaj, koji određuje, g d j e je hrastu pravo mjesto, odnosno gdje * V. »Š u m a rs ki L i s t« od 1885.—1906. iB a 1 e n, Josip Kozarac, Zagreb, 1936, 343 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 12 <-- 12 --> PDF |
će se i hrast i jasen dobro osjećati ili pak gdje će b i t i p r a v o mjesto samo jasenu. Fizičke osobine zemljišta, prije svega voda, određuju ovdje uvjete za dolaženje pojedinih vrsta, a to opet ima bitni utjecaj i na kakvoću i na količinu proizvodnje. Prema tome svaki utjecaj čovjeka, koji pogoduje fizičkim promjenama u zemljištu, utječe i na veličinu hrastovoga areala u Posavini. Tako, primjerice, suviše prostrane sječe na čisto, kad je uklonjeno sve granato stabalje, sa dobro razvijenim krošnjama, koje služe kao jake sisaljke, pomažu uzdizanje podzemne vode, a onda često izazivaju i samo zabarivanje. 1 tako postepeno i nečujno nastaju onda i smetnje, i fiziološke i mehaničke, koje su na putu širenju hrasta. Imajući pred očima, da je potrebno pod svaku cijenu osigurati hrastu budućnost, jer to traže interesi narodnoga gospodarstva, Kozarac iznosi prijedloge o mjerama, koje valja poduzimati, da se zaista osigura njegovo pomlađivanje na posavskim staništima a s time, da se osigura i vrijedna proizvodnja. Kozarac je uočio i važnu činjenicu, da hrast u mješovitojsastojini, osobito u zajednici s jasenom, daje najbolji uspjeh . U vezi toga postavlja i načelo, kakva ta zajednica treba da bude. Imajući pred očima prilike staništa, prije svega uviđajući važnost fizičkih osobina zemljišta, predlaže mjere za uzgajanje hrasta. Na temelju toga i poslije ispitivanja strukture posavskih branjeviina traži, da treba »postaviti sve na svoje m j e s t o« a to znači: g d j e je zemljište po svojim fizičkim osobinama sposobno za hrast i ii za jasen, treba pomoći hrastu; gdje je zemljište radi obilja vode sposobnije za jasen nego za hrast, treba odabrati gredovitija, ocjeditija mjesta za hrast; gdje od prirode ne dolazi hrast radi suviše velike vlage, tu ga ne treba ni forsirati, jer je to stanište za jasen. Gledajući danomice, kako se u posavskim hrasticima ne gospodari dobro, jer im se ne osigurava pomlađivanje, Kozarac proučava vodostanje u tim šumama i predlaže mjere, za načine pomlađivanja. Za osnovicu mu služi činjenica, što u jednim šumama leži voda 6 do 7 mjeseci, dok su druge uopće izvan dohvata povodnje. Prateći život hrasta i njegov razvitak, Kozarac je prvi uočio i ispitao utjecaj t. zv. »feil jele šume« — vrsta, keje dolaze osim hrasta na posavskim staništima. On je ustvrdio, da je u posavskoj sastojini hrast — aristokracija, dok su brijest, jasen, topola i druga bijela šuma — parije. On dokazuje, kako je potpuno nepravilno učenje, da treba već od prve mladosti uzgajati čiste hrastove šume. Ističući mnoge korisne utjecaje »bijele šume« na uzgoj i razvijanje hrasta, dolazi do jasnih zaključaka, prema kojima treba urediti pomlađivanje u posavskim šumama, a to znači: hrastu uvijek treba daje glava slobodna, a podnožje treba da mu čuvaju parije. Kozarac nije u svojim radovima ove vrste obradjivao samo pitanje pomlađivanja hrasta, što je svakako jedan od najvažnijih momenata u životu posavskih šuma. On je uočio i važnost čišćenja i prore đi van j a. Imajući pred očima činjenicu; da se na bogatim posavskim staništima brzo i bujno razvija mješovit podmladak, jer pored hrasta dolazi 344 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 13 <-- 13 --> PDF |
tu i t. zv. »bijela šumi,« pa znajući da se samo u mješavini s »bijelo"1 šumom « razvija hrast u materijal osobite vrijednosti, ispitivanjem prilika u šumi opredjeljuje Kozarac vrijeme, kad treba zahvatiti u šumu, drugim riječima: kad je treba pročistiti odnosno prorediti, da se i hrast u — aristokrati, i bijeloj šumi — parijama omogući izvršenje onoga zadatka, kojj im pripada. Kozarčevom oku nisu izmakle ni druge pojave u posavskim šumama. U stranim časopisima, njemačkim i mađarskim, pisalo se je 1891—1892 o t. zv. pozno m h r a s t u (0. tardiflora odnosno Q. tardissima.) I Kozarac posvećuje pažnju toj temi ispitujući prednosti toga hrasta u našim posavskim šumama. On traži, da se izvediu pokusi i istraživanja idaj.e konkretne prijedloge za istraživački rad u t o m p r a v c u. Ti prijedlozi čekaju još i danas da se na njih odgovori. Nisu Kozarcu izmakle ni strane vrste drveća, koje su se u ono doba počele unositi u većoj mjeri u naše šume, a to su američki jasen i kanadsk a topola . Njegova predviđanja o važnosti ovih dviju vrsta potvrđuju uspjesi, koje te dvije vrste, u određenim prilikama, pokazuju na našim staništima. III. Pored uzgojnih prilika u posavskim šumama Kozarac je budno pratio i unovčenje hrastovih šuma. No i u raspravama ove vrste ima redovno pred očima u prvom redu ono, što je važno i sa uzgojnog-gledišta. Stranci su otkrili vrijednost naše hrastovine, koja je u polovini prošloga stoljeća postala čuvena i ii po velikim dimenzijama i po fmoći žice i po lakoradnosti i po elastičnosti. Kad je rezana građa od naših hrastova prodrla u svijet, zauzela je naša hrastovina svoje pravo mjesto. Pored hrastovine dolazi na svjetsko tržište jasenovima i brestovima, pa Kozarac i njima obraća pažnju. Poslije Danhelovsky-a (1873) Kozarac je najdublje ušao u pitanje unovčavanja hrastovine. Ni poslije njega nema nikoga, tko bi to pitanje dublje proučio. Kao pravi istančani analizator opazio je, da na vrijednost hrastovih sastojina u Posavini utječu tri glavna čimbenika: smjesasa stojine, obrast sastojine i stanje tržišta odnosno potražnja . Analizom navedenih čimbenika dolazi do zaključka, koji je od osobite važnosti i za uzgajivača: v e ć il p o s t o t a k hrasta u s a s t ojini diže cijenu po jutru, veći postotak bijele šume diže cijenu po stablu (po hrastu). Analizirajući dalje dolazi do zaključka, da postotak hrasta može bilti u sastojini najviše 60 do 70%. Gdjejepostotakhrastaveći od 70%, t u o n zaostaje u kakvoći. Prema tome hrast postizava svoju najveću vrijednost u mješovitoj sastojini određene struktur e. Analizom vrijednosti, koja se postizava unovčenjem hrasta, dolazi Kozarac do zaključka, da hrastovinu treba unovčavati! po mogućnosti što više kao robu za pilanu a ne kao za dužice. A baš je roba za dužicu u ono vrijeme progutala mnogo hrastova vanredne kakvoće. Prateći cijenu tzv. »bijele šume,« a poglavito jasenovine, upozorava Kozarac na ulogu njezinu, pa stavlja šumarima na dušu, da ne uzgajaju na posavskim stan isti m u svakom slučaju čisti hrast. »S u u m c u i q u e — svakom svoje — kaže Kozarac, a to znači da 345 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 14 <-- 14 --> PDF |
jasen ima svoja staništa, a hrast svoja, jer će se »izvrsno napred ujući jasen uvijek bolje isplatiti, negoli zakržljali hrast.« Osim toga i ovom .prilikom upozorava na činjenicu, da se najljepši hrastovi o d g a j u j u jedino u smjesi s bijelom š iu m o m. IV. Kao svestrano obrazovan šumar Kozarac je pisao i o drugim pitanjima šumskoga gospodarstva. Znajući da je šuma nezamjenljiva za život čovjekov il uopće u kućanstvu prirode, posvećuje mnogo pažnje pitanju, koje je još i danas otvoreno u mnogim našim krajevima. A to je pitanje pustošenja šume. Nedovoljna, po njegovom mišljenju »plitka kultura« razlog je, da čovjek sa toliko malo ispravnoga shvatanja gleda na šumu. Izgleda da čovjek ne shvata što radi, jer uništava ono, što mu je priroda poklonila, a što mu je neophodno potrebno za život. Samo takvom krivom shvatanju ima se zahvaliti, da se šuma smatra kao »zahvalna blagajna,« odakle ´še može uzimati, a ne treba platiti ni kamate. A da se zaista dođe do toga »nađu se kojekakvi razlozi, kao što su prestarost, suho vrhostHrulostšumei napadaj crvanadrv o«. Obuhvatajući naš sveukupni problem poljoprivrede i šumarstva upravo vapije, kako je prijeko potrebno svu našu proizvodnju (podvostručiti — dakle prije svega poboljšati i pašnjake i livade, a onda neće biti potrebno krčenjem smanjivati površinu šuma. Gledajući šumu sa privatno-gospodarskoga, sa socijalno političkoga i sa etičkoga gledišta, smatra da je »povećanje drugih kultura na račun šumskoga tla na štetu ne samo blagostanja uopće, nego naročito i na štetu svakog pojedinog vlasnika, bio tai posjednikom šuma ili se bavio poljodjelskom produkcijom, pa je pravo razmjerje uvjet i posljedica napredka obiju grana narodnoga gospodarstva. « Drugim riječima: treba u poljoprivredi više i smišljenije raditi, pa neće trebati dugo posizati za šumskim zemljištem odnosno neće trebati otimati šumi zemljište, koje je ona zauzela. Svoju tvrdnju obrazlaže Kozarac uspjelim citatima E. M. Andta: »Sad će u mnogim zemljama ona ista sjekira, k o j a s i- j e č e šumu, p o d s i j e c a t i sam narod,« pa W. Richla: »U n ištite šumu, pe ste uništili historijsko građansko društvo. Čovjek ne živi osamom kruhu. Akoi ne budemo uvijek trebali drva, ali šumu ćemo ipak trebati. Ako namine bude od nužde onaj su hara k, daogrijemo vanjskauda našega tijela, ipak nam j e potrebna ona svježa zelen šumska, da nam r a z g r i j e dušu.« Kozarac osobito ističe utjecaj šume na zaštitu poljoprivrednih kultura i smatra, da bez šume ne bi bilo moguće održati ljudska naselja a ni plodnost zemljišta na podnožju brda. Prema tome šuma ima jaki udjel u renti, koju daju poljoprivredne kulture, jer ih ona zaštićuje. Šumi pripada barem toliki udjel, koliki pripada onima, koji o bdjelavaju zemlju. . 346 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Kozarac je ozbiljan analizator pojedinih pojava u šumskom gospodarstvu. Za sve traži dokaze, pa su mu zato i zaključci bez prigovora ali odmjereni i suhi. Ozbiljnog analizatora vidimo i u njegovim pripovijetkama. Daje odgovor na postavljeni! problem. Ali ipak, kad u svojim pripovijetkama govor: o šumi, ne može zatajiti sve one mnoge utiske, koje je danomice primao radeći u slavonskoj šumi. On osjeća život šume kroz vjekove, osjeća, da je šuma zajednica života i da je harmonija glavna osobina te najsavršenije zajednice, pa sve to iznosi i biranim riječima. Razglabanje biocenotskih odnosa, što je devedesetih godina i! kasnije produbljivao Moro zov, nalazimo i kod našega Kozarca, pa i nehotice dolazimo do zaključka, da su ova dva velika uma. koja su se, kako Kozarac u Šumarskom Listu spominje, sastala u posavskoj šumi, imala mnogo zajedničkih pogleda na život šume. Suhi analizator, gledajući koliku ulogu ima šuma u gospodarstvu narodnom, smatra je sveopćim narodnim blagom, čija se vrijednost ne može izraziti brojkama. Svoje shvatanje o šumi izražava Kozarac zanosnim riječima, kojima je teško naći premca: »S v a t k o, tko ima dušu i srce, nalazu neiscrpljive pobude u toj nenatkrivljivoj izložbi majke prirode — i slikar i glazbenik i filozof ne mogu proći šumo m, a da ne obogate maštu ili znanje s novim pronalaskom.« »P o n o s n o i m a e s t e t i č n o d i ž e s e o n a u s v o j o j ö g r o rali o s t i visoko nad obični nivo, dijeleći svoje darove na sve strane, ne A takvo shvatanje šume prožima danas i sve nas. ZUSAMMENFASSUNG Forstmeister Josip Kozarac (* 1858., 11906.), ein berühmter kroatischer Schriftsteller, war auch ein hervorragender Forstmann. Sein ganzes Streben ging dahin, das kroatische Dorf zu heben und die wertvollen kroatischen Eichenwälder im Flusstale der Save richtig aufzubauen, damit sie dem kroatischen Volke den entsprechenden Nutzen bringen. Kozarac war einer der seltenen Forstmänner, der den Wald im biologischen Sinne gekannt hat. Mit Stolz wird festgestellt, dass Kozarac als Kroate einer der ersten Vorfahren der Forstbiologen war, so auch Vorfahre des Gelehrten prof. G. Morosow, mit dem er auch in wissenschaftlichen Beziehungen stand. Vom Jahre 1885. bis zu seinem Tode im Jahre 1906. veröffentlichte er mehrere Abhandlungen von großer forstwirtschaftlicher Bedeutung in folgenden Zeitschriften: Šumarski List, Österr. Forst- u. Jagd-Zeitung und Erdeszet Lapok. Der Verfasser 347 |