DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 37 <-- 37 --> PDF |
dobar«, te da »današnje hrvatsko šumarsko gospodarstvo ima svoju stogodišnju tradiciju, a hrvatski su šumari blizu svome narodu.« Državni tajnik g. ing. M. Rosandić dao je svoju izjavu za »Novi List«. U toj izjavi nalazimo ovo: »Posebna briga bit će posvećena seljaštvu i to onako,, kako to samo ustaška načela i ustaški program predviđaju. Seljačke kuće, potkućnice i ostale zgrade u ruševnom su stanju. Mi ćemo voditi posebnu brigu o tome, da se hrvatsko selo obnovi, da se izrade bolje i ljepše kuće i higijenski stanovi za naše seljake. To je možda jedno od najvažnijih pitanja, koje šumarstvo ima riješiti danas. Naći ćemo načina, da se to riješi što jednostavnije i što brže, jer kolikogod je seljak vezan za svoju zemlju, toliko je vezan i za šumu.« U daljnjem toku izlaganja državni je tajnik istakao važnost paše u šumama, naročito u Slavoniji; naglasio je vrijednost slavonske hrastovine i naše jasenovine, te istakao, da će iskorišćavanie državnih šuma ići putem državne režije. II. U »Hrvatskom narodu« izišla su dva članka: a) dne 13. lipnja »Imovne općine treba ukinuti« s podnaslovom »Jedno stručno mišljenje«; b) dne 15. lipnja »Šumsko gospodarstvo Hrvatske« (pod šifrom -dk-). Sam naslov članka »Imovne općine treba ukinuti« kaže, da se u istom traži ukinuće imovnih općina i podržavljenje njihovog posjeda. Za ovakvo rješenje problema imovnih općina navode se kao glavni ovi razlozi: 1) nepravedno provedena segregacija; 2) današnji loši razmjer dobnih razreda; 3) propast nepotrošive glavnice mnogih imovnih općina za vrijeme prvog svjet skog rata (računajući u današnjoj vrijednosti 216 milijuna dinara ratnog zajma, a oko 560 milijuna dinara uloženih u predratne vrijednosne papire); 4) štete od gubara u slavonskim šumama; 5) podržavljenje uprave, koje je provedeno 1922. god.; .. . 6) preopterećenost javnim daćama (dažbinama); 7 dugovi imovnih općina, koji su krajem 1940. god. iznosili preko 60 milijuna dinara i to vlastitim službenicima, državi, općinama i privatnicima. — Konačno je naglašeno, da bi time bilo rješenoi i t. zv. »nepiravoužitničko pitanje«, te da bi se podržavljenjem »provelo u djelo ustaško načelo, koje ističe da šume moraju biti vlasništvo naroda i prema tome za svakoga od jednake koristi, a to se može postići, ako ovo narodno dobro bude u jednoj ruci«. U drugom članku prikazana je ukratko opća statistika šuma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i naglašenog da će se »sav rad na našem šumskom gospodarstvu morati kretati u smjeru održanja ravnoteže između prirasta naših šuma i potrebe na šumskim proizvodima«. III. U dnevniku »Hrvatsko gospodarstvo« izišli su ovi članci: a dne 23. svibnja Ing. K. P.: Plansko gospodarstvo u našem šumarstvu; b) dne 25. lipnja Ing. 0. P.: Plansko gospodarstvo u hrvatskom šumarstvu; c) dne 26. lipnja Ing. 0. P.: Preorijentacija našeg tržišta drvom; d) dne 28. lipnja Ing. P.: Rješenje* pitanja imovnih općina. U prvom članku je naglašeno1, da se ideje planskog gospodarstva u hrvatskom šumarstvu mogu sprovesti uspješno samo u onom slučaju, ako bi bilo u jednoj ruci povezano vodstvo i proizvodnje i potrošnje (distribucije) šumskih proizvoda. Ta pak jedna ruka jest ministar šumarstva. Drugi članak, iako od drugog autora, u stvari je nastavak prvog i u njem je izloženo, kako se plansko gospodarstvo u šumarstvu Hrvatske može sprovesti preko jednog državnog ureda, koji bi vodio brigu o potrebama drvraoig tržišta i potrošnje drveta uopće, te potom davao smjernice i za iskorištavanje šuma. U članku »Preorijentacija našeg tržišta drvom« iznijeto je, kako nutarnje tržište građevnim drvom kreće novim pravcem: cijeli sjeverni dio Hrvatske, koji je bez četi 317 |