DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 36     <-- 36 -->        PDF

uputim na kraću raspravu prof. A b e t z a (Freiburg): »Nachhaltigkeit und Reinertrag
in ihrer Bedeutung für die Herleitung angemessener Rohholzpreise« (Der deutsche Forstwirt,
Nr. 52 ex 1939. str. 658—667). Osim toga mogu mu u tom pogledu dobro poslužiti
i propisi pruske uredajne instrukcije (Vorläufige Forsteinrichtungsrichtlinien) od 30.
ožujka 1938 (dio I.), gdje će se osvjedočiti, da se već u toj najvećoj njemačkoj provinciji
praktičk i napuštaju realne gospodarske jedinice i zamjenjuju s idealnim.


III. Aluzija za naše prilike. Ako prilike s potrošnjom drveta u našim krajevima
stoje bolje nego sam to općenito konstatirao na kraju svoga referata, onda smo za
tračak optimizma, ne samo ja nego i svi kolege, vrlo zahvalni kol. ing. Logeru. Nažalost,
njegovi su navodi u glavnom vezani samo na brodsku imovnu općinu i prema tome
jedva uporabi vi za ostale šume1 naše zemlje. Ali sve, kad bismo i takove navode kao
mjerodavne ´primili bez daljnjega, onda još uvijek ostane netaknuta činjenica: otvo ren
a ognjišta . Dok ogromna većina naših seoskih gospodarstava ima samo otvorena
ognjišta, dotle se potrošnja drveta uvijek mora smatrati rasipnom. A ta je okolnost
sama za sebe posve dostatna, da opravda moje općenite refleksije na zaključku
referata.
Molim kol. ing. Logera da uvaži,, kako "bih bio najsretniji, kad bi me njegovi
dokazi uvjerili o neispravnosti mojeg mišljenja. Razumljivo je, da su to potrebne ne želje
nego fakta.


Vjerujem, da će kod nas sada nastupiti bolje prilike. Vjerujem, da će napori naših
šumarskih vlasti imati uspjeha. U tom pogledu postoje najbolje predpostavke. To nam,
međutim, još uvijek ne daje pravo, da današnje stanje gledamo boljim nego što jest.
Prvi je uslov progresa, da gledamo istini u oči bez obzira, da li je ona za nas ugodna
ili neugodna.


Ing. Stjepan Frančišković


ŠUMARSTVO U HRVATSKOM NOVINSTVU.


»Hrvatski šumarski list« bilježiti će članke i veće vijesti, koje su
izašle u hrvatskom dnevnom ili periodičkom novinstvu a govore o našem šumarstvu. Da
bi ove bilješke bile što potpunije, molimo sve društvene članove, da uredništvu javljaju
što pišu i lokalni listovi o šumarstvu i šumarskim pitanjima. U tu svrhu najbolje bi bilo,
da se odnosni broj pošalje Hrvatskom šumarskom društvu uz dodatak možebitnih primjedaba
(o autoru članka, okolnostima u kojima je članak napisan i si.). Društvo će
na zahtjev naknaditi i eventualne troškove.


I. Iz dnevnog novinstva istaći nam je u prvom redu izjave ministra šumarstva i
rudarstva g. ing. I. Frkovića, i državnog tajnika g. M. Rosandića.
G. ministar dao je u dva navrata izjavu za novinstvo i to u »Hrvatskom narodu«,
od 22. V. 1941. a zatim u »Hrvatskoj grudi« od 28. lipnja o. g. U prvoj izjavi, u početku
života uskrsle Nezavisne Države Hrvatske, g. ministar je naglasio: »Spremamo opsežne
reforme: novi zakoni i potpuna reorganizacija svega rada i djelovanja u ustaškom duhu.
U ustaškim načelima jasno je istaknuto, da su šume i rude vlasništvo hrvatskog naroda,
da se s njima može koristiti i s njima može gospodariti samo hrvatski narod. Privatna
trgovina šumama isključena je. — Naročita pažnja bit će posvećena Bosni, čije su šume
bile eksploatirane, kao1 da su nečiji kolonijalni posjed nenapučenih krajeva. Sistem prodaja
drveta dugoročnim ugovorima zamjenit će se sječom u vlastitoj režiji, te će u
iskorištavanju nastati sasma novo doba. U t >m duhu radit će u Bosni naši najbolji
šumarski stručnjaci.«
U svojoj izjavi »Hrvatskoj Grudi« g. ministar je, među ostalim, naglasio: »Jedan
od najvažnijih zadataka bit će pošmnljenje ogoljenih površina, a napose pošumljenje
krša u Hrvatskom Primorju, Dalmaciji i Hercegovini . . . Naš rad bit će taokđer u velikoj
mjeri posvećen uređenju bujica«. Naglasio je, da je »kadar šumskih inženjera vrlo


316




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 37     <-- 37 -->        PDF

dobar«, te da »današnje hrvatsko šumarsko gospodarstvo ima svoju stogodišnju tradiciju,
a hrvatski su šumari blizu svome narodu.«
Državni tajnik g. ing. M. Rosandić dao je svoju izjavu za »Novi List«. U toj
izjavi nalazimo ovo:


»Posebna briga bit će posvećena seljaštvu i to onako,, kako to samo ustaška
načela i ustaški program predviđaju. Seljačke kuće, potkućnice i ostale zgrade u ruševnom
su stanju. Mi ćemo voditi posebnu brigu o tome, da se hrvatsko selo obnovi,
da se izrade bolje i ljepše kuće i higijenski stanovi za naše seljake. To je možda jedno
od najvažnijih pitanja, koje šumarstvo ima riješiti danas. Naći ćemo načina, da se to
riješi što jednostavnije i što brže, jer kolikogod je seljak vezan za svoju zemlju, toliko
je vezan i za šumu.« U daljnjem toku izlaganja državni je tajnik istakao važnost paše
u šumama, naročito u Slavoniji; naglasio je vrijednost slavonske hrastovine i naše
jasenovine, te istakao, da će iskorišćavanie državnih šuma ići putem državne režije.


II. U »Hrvatskom narodu« izišla su dva članka: a) dne 13. lipnja »Imovne
općine treba ukinuti« s podnaslovom »Jedno stručno mišljenje«; b) dne 15. lipnja »Šumsko
gospodarstvo Hrvatske« (pod šifrom -dk-).
Sam naslov članka »Imovne općine treba ukinuti« kaže, da se u istom traži ukinuće
imovnih općina i podržavljenje njihovog posjeda. Za ovakvo rješenje problema
imovnih općina navode se kao glavni ovi razlozi:


1) nepravedno provedena segregacija;


2) današnji loši razmjer dobnih razreda;


3) propast nepotrošive glavnice mnogih imovnih općina za vrijeme prvog svjet


skog rata (računajući u današnjoj vrijednosti 216 milijuna dinara ratnog zajma, a oko
560 milijuna dinara uloženih u predratne vrijednosne papire);


4) štete od gubara u slavonskim šumama;


5) podržavljenje uprave, koje je provedeno 1922. god.; .. .


6) preopterećenost javnim daćama (dažbinama);


7 dugovi imovnih općina, koji su krajem 1940. god. iznosili preko 60 milijuna
dinara i to vlastitim službenicima, državi, općinama i privatnicima. — Konačno je naglašeno,
da bi time bilo rješenoi i t. zv. »nepiravoužitničko pitanje«, te da bi se podržavljenjem
»provelo u djelo ustaško načelo, koje ističe da šume moraju biti vlasništvo
naroda i prema tome za svakoga od jednake koristi, a to se može postići, ako ovo
narodno dobro bude u jednoj ruci«.


U drugom članku prikazana je ukratko opća statistika šuma u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj i naglašenog da će se »sav rad na našem šumskom gospodarstvu morati kretati
u smjeru održanja ravnoteže između prirasta naših šuma i potrebe na šumskim
proizvodima«.


III. U dnevniku »Hrvatsko gospodarstvo« izišli su ovi članci:
a dne 23. svibnja Ing. K. P.: Plansko gospodarstvo u našem šumarstvu;
b) dne 25. lipnja Ing. 0. P.: Plansko gospodarstvo u hrvatskom šumarstvu;
c) dne 26. lipnja Ing. 0. P.: Preorijentacija našeg tržišta drvom;
d) dne 28. lipnja Ing. P.: Rješenje* pitanja imovnih općina.
U prvom članku je naglašeno1, da se ideje planskog gospodarstva u hrvatskom
šumarstvu mogu sprovesti uspješno samo u onom slučaju, ako bi bilo u jednoj ruci
povezano vodstvo i proizvodnje i potrošnje (distribucije) šumskih proizvoda. Ta pak
jedna ruka jest ministar šumarstva. Drugi članak, iako od drugog autora, u stvari je
nastavak prvog i u njem je izloženo, kako se plansko gospodarstvo u šumarstvu Hrvatske
može sprovesti preko jednog državnog ureda, koji bi vodio brigu o potrebama
drvraoig tržišta i potrošnje drveta uopće, te potom davao smjernice i za iskorištavanje
šuma.


U članku »Preorijentacija našeg tržišta drvom« iznijeto je, kako nutarnje tržište
građevnim drvom kreće novim pravcem: cijeli sjeverni dio Hrvatske, koji je bez četi


317




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 38     <-- 38 -->        PDF

njavih šuma, do sada je kupovao meko drvo iz b. Slovenije. Danas pak treba da kupuje
to drvo iz Go´rskog Kotara, Like i Bosne1. Pledira se i za racionalniju upotrebu drveta
u tom pravcu, da bi se hrastovina zamijenila mekom građom (uz impregnaciju) kod
mnogih građevina, koje od te zamjene ne bi ni malo trpjele. A hrastovina, kao skuplje
drvo, da se potom izvozi na svjetsko tržište.


Rješenje pitanja imovnih općina predlaže se na bazi podržavljenja sadanjeg njihovog
posjeda, koje bi podržavljenje u stvari bilo samo korak životnoj potrebi: osiguranja
svakog doma potrebnim drvetom.


IV. U zagrebačkom dnevniku »Hrvatsk i glas « izišli su ovi članci:
2) dne 30. travnja ^Uzurpacije državnog zemljišta u Bosni i Hercegov´ni« (pod
šifrom p);
b) dne 7. svibnja »Šume Hrvatske — njezino najveće blago«, također pod
šifrom p;


c) 14. lipnja »Zadnja pustošenja bosanskih šuma«.


U prvom članku prikazana je pojava uzurpacija državnog zemljišta uz navođenje
uzroka ovoj pojavi. Konstatira se, da uzurpacija vuku korijen od osnivanja gruntovnice
i katastra, ali glavni zamah uzurpiranju potječe pačam od 1918. god.; državno
zemljište, pored ostalih državnih dobara, služilo je svim vladama kao sredstvo plaćanja
glasačkih kuglica.


U drugom članku ukratko je prikazana važnost šuma uopćem, a naročito za Nezavisnu
Državu Hrvatsku i dana je kratka statistika šuma a sve sa svrhom, da i najširi
krugovi shvate važnost šume, te se prema njoj tako i vladaju.


U članku »Zadnja pustošenja bosanskih šuma« prikazane su šumske štete na
području Ravnateljstva državnih šuma . Tuzli, koje su tokom 1940. god. pokazale opasan
porast: . prvom polugodištu s naslova šumske štete registrirana je drvna masa od


53.000 m3, a u drugom polugodištu od 134.000 m3! Neposredni počinitelji- ove štete su,
razumljivo je, seljaci, a inicijato r je drvna industrija, koja je istekom zakona
0 zaštiti domaće drvne industrije, ostala bez sirovina, pa je nastojala da do njih dođe
ovim putem.
V. Zagrebački dnevnik »Novi list « u broju od 6. svibnja donio je članak A.
Žličarića »Pitanje racionalnog iskorišćavanja bosanskih šuma« u kojem je prstom upro
na dosadanju devastaciju bosanskih šuma, a pod vidom eksploatacije raznih firma. Autor
naglašuje: da je takvo gospodarenje »pokvarilo i kod bosanskih seljaka ubilo svaki
smisao za čuvanje i uzgoj šume, te je i seljak nastavio nemilosrdnim uništavanjem šuma,
sječom čak i mladih stabala a s moralnim opravdanjem, da je bolje, da šumu posječe
on, nego da tu šumu ispred njegove kuće isječe od države koncesionirani Židov, koji
će je i tako do temelja uništiti«. P.
318