DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 35     <-- 35 -->        PDF

I. Produktivitet i rentabilitet. U referatu sam na str. 597 iznio, da je u.današnjem
njemačkom šumarstvu napušteno načelo rentabilitet a, te da je na njegovo
mjesto došlo načelo produktivitet a. Po kritici bi to bila prva nejasnoća, jer
su navodno oba izraza zapravo sinonimi. Kad bi tak» bilo, onda bi oba izraza određivala
jedan pojam, pa bi dosljedno bilo potpuno svejedno, dali se u izvjesnom smislu
upotrijebiti jedan ili drugi.
Nećemo zalaziti u pitanje, do kakovih bi nemogućnosti dovela ovakova predpostavka.
Svakome je odmah jasno, da kritika na ovakovoj bazi nije doprinijela bistrenju
pojmova. Produktivitet i rentabilitet nisu sinonimi. Već opća politička
ekonomija čini oštru razliku između produktivnosti (moć proizvodnje) i rentabilnosti
(unosnost). U šumarstvu je produktivitet obilježen težnjom, da se gospodarenjem
postigne najveći trajni prihod na masi radi pokrivanja nacionalnih potreba, — dok
rentabilitet traži, da se gospodarenjem postigne najveći prihod u novcu. A to za
stručnjaka nije jedno te isto. S gledišta se rentabiliteta može u jednom slučaju preporučiti
na pr. uzgoj čistih smrekovih sastojina, jer prema danom stanju pružaju u najkraće
vrijeme najveći novčani prihod. S gledišta se pak produktiviteta ovakav uzgoj
mora vrlo često spriječavati, jer bi se osjetljivo pogoršala sastojina i tlo već u drugoj
ophodnji. Za rentabilitet nije naročito važno, što se uzgojem čistih smrekovih sastojina
prejako iscrpljuje kapital zemljišta, jer će to djelovati tek u dalekoj budućnosti t. j .
nakon najmanje čitave jedne ophodnje. Za produktivitet je to naprotiv vrlo važno, jer
on traži, da ne samo kapital drvne zalike nego i kapital zemljišta a i čovječji rad budu
tako ekonomično upotrebljeni, da nigda ne izgube ništa od svoje proizvodne snage.


Što se i s gledišta produktiviteta .... računati s ukamaćivanjem uloženih kapitala
i s uspjehom gospodarenja, znači samo to, da primjena principa produktiviteta ne
isključuje posve rentabilnost, nego je samo ograničava u onom sektoru, gdje je ...
nepodesna za trajno pokrivanje nacionalnih potreba. Sve sam to jasno izložio po informacijama
prof. Lemmel a (Eberswalde) u svojoj studiji o socijalnim tendencijama u
modernom šumarstvu (Š. L. .. 1941. br. 4. str. 125—140), pa mi je vrlo žao, što to
nije uvažila kritika kod postavljanja svojih tvrdnja.


II. Važnost idealnih jedinica. U referatu (str. 600) sam naglasio, da su dotadanje
gospodarske jedinice, koje predstavljaju realan sklop šumskih površina, postale nemoguće
kao instrumenat za reguliranje potrajnosti kod šuma s raznim vrstama drveća.
To je kritici neshvatljivo napose zato, što ovakovu tvrdnju ne može dovesti u suglasje
s osnovom u prostornom redu, koja, po tekstu mog referata (str. 604), ima i nadalje
zadržati svoju važnost. Stoga konfrontirajući obje tvrdnje, kol. ing. Loger ostavlja iH
kao kontradiktorne ali bez komentara. Znači, da je to druga nejasnoća u mojoj raspravi.
Po mom mišljenju, komentara zbilja tu i ne treba. Ako se pozorno pročita moj
referat, pa ako se i zna točno, što je prostorni red (to nije samo sječni red), onda ne
razumijem, zašto bi konkretne gospodarske jedinice baš radi tog prostornog reda morale
postati moguć e sredstvo za reguliranje potrajnosti. Ustrajanjem idealnih jedinica
pronađena je jedina mogućnost, da se podijele ne samo šume nego i sastojine
s raznim vrstama drveća raznih ophodnja, i da se potom površine i gromade pojedinih
vrsta dodijele idealnim jedinicama. Pojedina ovakova idealna jedinica sadrži prema
tome površine i mase u glavnom samo jedne vrste drveća, kadkad i čitave srodne
grupe, ali jedinstvene ophodnje. To je jedini način, da se osiguranje potrajnosti izvrši
po vrstama drveća. Sa sadanjim realnim gospodarskim jedinicama to nije moguće.


Neshvatljivo mi je, zašto bi idealne jedinice isključivale osnovu prostornog reda.
Ta osnova može eventualno´ dobiti nešto drukčiju formu, različitu od one u našoj dosadanjoj
praksi, ali tim ona neće izgubiti svoju važnost.


Nadam se, da će se kol. ing. Loger sada potpuno složiti s mojim navodima. U
koliko ipak o ulozi idealnih jedinica u uređajnoj praksi ima drugo mišljenje (pošto se
ovaj problem nije dosad raspravio u našoj stručnoj literaturi), onda mi dopusti, da ga


315