DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 35 <-- 35 --> PDF |
I. Produktivitet i rentabilitet. U referatu sam na str. 597 iznio, da je u.današnjem njemačkom šumarstvu napušteno načelo rentabilitet a, te da je na njegovo mjesto došlo načelo produktivitet a. Po kritici bi to bila prva nejasnoća, jer su navodno oba izraza zapravo sinonimi. Kad bi tak» bilo, onda bi oba izraza određivala jedan pojam, pa bi dosljedno bilo potpuno svejedno, dali se u izvjesnom smislu upotrijebiti jedan ili drugi. Nećemo zalaziti u pitanje, do kakovih bi nemogućnosti dovela ovakova predpostavka. Svakome je odmah jasno, da kritika na ovakovoj bazi nije doprinijela bistrenju pojmova. Produktivitet i rentabilitet nisu sinonimi. Već opća politička ekonomija čini oštru razliku između produktivnosti (moć proizvodnje) i rentabilnosti (unosnost). U šumarstvu je produktivitet obilježen težnjom, da se gospodarenjem postigne najveći trajni prihod na masi radi pokrivanja nacionalnih potreba, — dok rentabilitet traži, da se gospodarenjem postigne najveći prihod u novcu. A to za stručnjaka nije jedno te isto. S gledišta se rentabiliteta može u jednom slučaju preporučiti na pr. uzgoj čistih smrekovih sastojina, jer prema danom stanju pružaju u najkraće vrijeme najveći novčani prihod. S gledišta se pak produktiviteta ovakav uzgoj mora vrlo često spriječavati, jer bi se osjetljivo pogoršala sastojina i tlo već u drugoj ophodnji. Za rentabilitet nije naročito važno, što se uzgojem čistih smrekovih sastojina prejako iscrpljuje kapital zemljišta, jer će to djelovati tek u dalekoj budućnosti t. j . nakon najmanje čitave jedne ophodnje. Za produktivitet je to naprotiv vrlo važno, jer on traži, da ne samo kapital drvne zalike nego i kapital zemljišta a i čovječji rad budu tako ekonomično upotrebljeni, da nigda ne izgube ništa od svoje proizvodne snage. Što se i s gledišta produktiviteta .... računati s ukamaćivanjem uloženih kapitala i s uspjehom gospodarenja, znači samo to, da primjena principa produktiviteta ne isključuje posve rentabilnost, nego je samo ograničava u onom sektoru, gdje je ... nepodesna za trajno pokrivanje nacionalnih potreba. Sve sam to jasno izložio po informacijama prof. Lemmel a (Eberswalde) u svojoj studiji o socijalnim tendencijama u modernom šumarstvu (Š. L. .. 1941. br. 4. str. 125—140), pa mi je vrlo žao, što to nije uvažila kritika kod postavljanja svojih tvrdnja. II. Važnost idealnih jedinica. U referatu (str. 600) sam naglasio, da su dotadanje gospodarske jedinice, koje predstavljaju realan sklop šumskih površina, postale nemoguće kao instrumenat za reguliranje potrajnosti kod šuma s raznim vrstama drveća. To je kritici neshvatljivo napose zato, što ovakovu tvrdnju ne može dovesti u suglasje s osnovom u prostornom redu, koja, po tekstu mog referata (str. 604), ima i nadalje zadržati svoju važnost. Stoga konfrontirajući obje tvrdnje, kol. ing. Loger ostavlja iH kao kontradiktorne ali bez komentara. Znači, da je to druga nejasnoća u mojoj raspravi. Po mom mišljenju, komentara zbilja tu i ne treba. Ako se pozorno pročita moj referat, pa ako se i zna točno, što je prostorni red (to nije samo sječni red), onda ne razumijem, zašto bi konkretne gospodarske jedinice baš radi tog prostornog reda morale postati moguć e sredstvo za reguliranje potrajnosti. Ustrajanjem idealnih jedinica pronađena je jedina mogućnost, da se podijele ne samo šume nego i sastojine s raznim vrstama drveća raznih ophodnja, i da se potom površine i gromade pojedinih vrsta dodijele idealnim jedinicama. Pojedina ovakova idealna jedinica sadrži prema tome površine i mase u glavnom samo jedne vrste drveća, kadkad i čitave srodne grupe, ali jedinstvene ophodnje. To je jedini način, da se osiguranje potrajnosti izvrši po vrstama drveća. Sa sadanjim realnim gospodarskim jedinicama to nije moguće. Neshvatljivo mi je, zašto bi idealne jedinice isključivale osnovu prostornog reda. Ta osnova može eventualno´ dobiti nešto drukčiju formu, različitu od one u našoj dosadanjoj praksi, ali tim ona neće izgubiti svoju važnost. Nadam se, da će se kol. ing. Loger sada potpuno složiti s mojim navodima. U koliko ipak o ulozi idealnih jedinica u uređajnoj praksi ima drugo mišljenje (pošto se ovaj problem nije dosad raspravio u našoj stručnoj literaturi), onda mi dopusti, da ga 315 |