DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 34 <-- 34 --> PDF |
drug, da nije možda svadalica ili što slično — jednom riječju imao je dati odgovor na pitanje, da li je kandidat podesan za imovnu općinu i kao radnik i kao čovjek, koji ćebiti na korist imovne općine. Kažu, da je u doba E. Slapničara bio upravo rijedak sklad među činovništvom imovne općine i da su uspjesi rada bili upravo zarmjerni. Godine 1921. u jesen bila je godišnja glavna skupština Hrvatskog šumarskog društva, čiji je član bio E. Slapničar od 1881. godine, a preko 20 godina odbornik. Ta je skupština imala donijeti zaključak o ujedinjavanju svih šumarskih društava u zemlji, prema tome i o likvidaciji Hrvatskog šumarskog društva. Na tu je skupštinu došao i ministar šuma i ruda iz Beograda. Tadanji predsjednik šumarskog odsjeka odlučio je, da E. Slapničar bude na čelu izaslanika, koji će ministra dovesti na skupštinu. Eduard Slapničar je to odbio. Otišli su drugi i izvršili zadatak. A nešto kašnje primio je E. Slapničar dekret o umirovljenju, zajedno sa svojim drugovima Rudom Rukavinom i Stipom Frkićem. Umirovljen je upravo prije novoga činovničkoga zakona. I tako već preko 20 godina živi sa mirovinom, koja nije ni polovina one, koju su dobili njegovi drugovi, a na koju je i on imao pravo i po pravdi Božjoj i po shvaćanju čestitih ljudi. I pored visokih godina još uvijek vedar i ravan, i pored nepravde, koja mu je nanijeta, živeći sa oskudnom mirovinom, naš je jubilarac svijestan, da je učinio sve, što je mogao i koliko je mogao za svoju struku i svoj narod. Svi hrvatski šumari žele mu iz duše, da ga Bog još dugo pozivi, da nam bude svijetao primjer. Eduard Slapničar je živi primjer, kako se služi i svojoj struci i svome narodu. Hrvatsko šumarsko društvo. PRIMJEDBE MOJEM REFERATU O PROBLEMIMA UREĐIVANJA ŠUMA U NJEMAČKOJ. (Odgovor kol. g. ing. Logeru) U »Šumarskom Listu« broj 6 .. 1941 (str. 264—266) iznio je kol. ing. Loger nekoje primjedbe na moj referat o suvremenim problemima uređivanja šuma u Njemačkoj (Š. L. br. 12 .. 1940. str. 591—606). Prema tim primjedbama izlazi, da u mom prikazu ima nekih netočnosti, koje su kadre, da čitaoca dovedu u zabludu. Te su netočnosti po sudu kritičara a) determinacija pojmova produktiviteta i rentabiliteta, b) određivanje važnosti idealnih jedinica za reguliranje: potrajnosti. Svi se ostali navodi kritike u glavnom odnose na šumsko gospodarstvo naših imovnih općina, specijalno brodske, pa razumljivo ne mijenjaju moje općenite konstatacije, iznesene na kraju spomenutog referata. Zato ću se na njih osvrnuti samo utoliko, ukoliko se razilaze s mojim nazorima. Na početku svog referata ja sam točno naveo, da sam materiju obradio na temelju predavanja i informacija najviših predstavnika njemačkog šumarstva (Eiberts, Heske, Abetz, Dietrich i dr.). Prema tome ništa ne bi bilo lakše, nego dokazati točnost reprodukcije i potom otkloniti odgovornost za ispravnost inkriminiranih stavaka. To bi za moju ličnu obranu bilo potpuno dostatno, jer sam u konkretnom slučaju bio u položaju referenta. Pogotovo, kad imam svoje bilješke i tekstove predavanja. Međutim, ja se s ovim laganim sredstvom neću koristiti. Prvo zato, jer u kardinalnim pojmovima ne smatram citate neophodno nužnom argumentacijom. Drugo zato, što držim, da sam po svom zvanju sam sposoban dati jasan odgovor u ovim pitanjima. Uvjeren sam, da će baš obzirom na obilnu noviju njemačku literaturu, ovakav moj postupak i moje tumačenje u cijelosti zadovoljiti kolegu ing. Logera. 314 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 35 <-- 35 --> PDF |
I. Produktivitet i rentabilitet. U referatu sam na str. 597 iznio, da je u.današnjem njemačkom šumarstvu napušteno načelo rentabilitet a, te da je na njegovo mjesto došlo načelo produktivitet a. Po kritici bi to bila prva nejasnoća, jer su navodno oba izraza zapravo sinonimi. Kad bi tak» bilo, onda bi oba izraza određivala jedan pojam, pa bi dosljedno bilo potpuno svejedno, dali se u izvjesnom smislu upotrijebiti jedan ili drugi. Nećemo zalaziti u pitanje, do kakovih bi nemogućnosti dovela ovakova predpostavka. Svakome je odmah jasno, da kritika na ovakovoj bazi nije doprinijela bistrenju pojmova. Produktivitet i rentabilitet nisu sinonimi. Već opća politička ekonomija čini oštru razliku između produktivnosti (moć proizvodnje) i rentabilnosti (unosnost). U šumarstvu je produktivitet obilježen težnjom, da se gospodarenjem postigne najveći trajni prihod na masi radi pokrivanja nacionalnih potreba, — dok rentabilitet traži, da se gospodarenjem postigne najveći prihod u novcu. A to za stručnjaka nije jedno te isto. S gledišta se rentabiliteta može u jednom slučaju preporučiti na pr. uzgoj čistih smrekovih sastojina, jer prema danom stanju pružaju u najkraće vrijeme najveći novčani prihod. S gledišta se pak produktiviteta ovakav uzgoj mora vrlo često spriječavati, jer bi se osjetljivo pogoršala sastojina i tlo već u drugoj ophodnji. Za rentabilitet nije naročito važno, što se uzgojem čistih smrekovih sastojina prejako iscrpljuje kapital zemljišta, jer će to djelovati tek u dalekoj budućnosti t. j . nakon najmanje čitave jedne ophodnje. Za produktivitet je to naprotiv vrlo važno, jer on traži, da ne samo kapital drvne zalike nego i kapital zemljišta a i čovječji rad budu tako ekonomično upotrebljeni, da nigda ne izgube ništa od svoje proizvodne snage. Što se i s gledišta produktiviteta .... računati s ukamaćivanjem uloženih kapitala i s uspjehom gospodarenja, znači samo to, da primjena principa produktiviteta ne isključuje posve rentabilnost, nego je samo ograničava u onom sektoru, gdje je ... nepodesna za trajno pokrivanje nacionalnih potreba. Sve sam to jasno izložio po informacijama prof. Lemmel a (Eberswalde) u svojoj studiji o socijalnim tendencijama u modernom šumarstvu (Š. L. .. 1941. br. 4. str. 125—140), pa mi je vrlo žao, što to nije uvažila kritika kod postavljanja svojih tvrdnja. II. Važnost idealnih jedinica. U referatu (str. 600) sam naglasio, da su dotadanje gospodarske jedinice, koje predstavljaju realan sklop šumskih površina, postale nemoguće kao instrumenat za reguliranje potrajnosti kod šuma s raznim vrstama drveća. To je kritici neshvatljivo napose zato, što ovakovu tvrdnju ne može dovesti u suglasje s osnovom u prostornom redu, koja, po tekstu mog referata (str. 604), ima i nadalje zadržati svoju važnost. Stoga konfrontirajući obje tvrdnje, kol. ing. Loger ostavlja iH kao kontradiktorne ali bez komentara. Znači, da je to druga nejasnoća u mojoj raspravi. Po mom mišljenju, komentara zbilja tu i ne treba. Ako se pozorno pročita moj referat, pa ako se i zna točno, što je prostorni red (to nije samo sječni red), onda ne razumijem, zašto bi konkretne gospodarske jedinice baš radi tog prostornog reda morale postati moguć e sredstvo za reguliranje potrajnosti. Ustrajanjem idealnih jedinica pronađena je jedina mogućnost, da se podijele ne samo šume nego i sastojine s raznim vrstama drveća raznih ophodnja, i da se potom površine i gromade pojedinih vrsta dodijele idealnim jedinicama. Pojedina ovakova idealna jedinica sadrži prema tome površine i mase u glavnom samo jedne vrste drveća, kadkad i čitave srodne grupe, ali jedinstvene ophodnje. To je jedini način, da se osiguranje potrajnosti izvrši po vrstama drveća. Sa sadanjim realnim gospodarskim jedinicama to nije moguće. Neshvatljivo mi je, zašto bi idealne jedinice isključivale osnovu prostornog reda. Ta osnova može eventualno´ dobiti nešto drukčiju formu, različitu od one u našoj dosadanjoj praksi, ali tim ona neće izgubiti svoju važnost. Nadam se, da će se kol. ing. Loger sada potpuno složiti s mojim navodima. U koliko ipak o ulozi idealnih jedinica u uređajnoj praksi ima drugo mišljenje (pošto se ovaj problem nije dosad raspravio u našoj stručnoj literaturi), onda mi dopusti, da ga 315 |