DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 34     <-- 34 -->        PDF

drug, da nije možda svadalica ili što slično — jednom riječju imao je dati odgovor na
pitanje, da li je kandidat podesan za imovnu općinu i kao radnik i kao čovjek, koji ćebiti
na korist imovne općine. Kažu, da je u doba E. Slapničara bio upravo rijedak sklad
među činovništvom imovne općine i da su uspjesi rada bili upravo zarmjerni.


Godine 1921. u jesen bila je godišnja glavna skupština Hrvatskog šumarskog
društva, čiji je član bio E. Slapničar od 1881. godine, a preko 20 godina odbornik. Ta
je skupština imala donijeti zaključak o ujedinjavanju svih šumarskih društava u zemlji,
prema tome i o likvidaciji Hrvatskog šumarskog društva. Na tu je skupštinu došao i
ministar šuma i ruda iz Beograda. Tadanji predsjednik šumarskog odsjeka odlučio je,
da E. Slapničar bude na čelu izaslanika, koji će ministra dovesti na skupštinu. Eduard
Slapničar je to odbio. Otišli su drugi i izvršili zadatak. A nešto kašnje primio je E.
Slapničar dekret o umirovljenju, zajedno sa svojim drugovima Rudom Rukavinom i
Stipom Frkićem. Umirovljen je upravo prije novoga činovničkoga zakona. I tako već
preko 20 godina živi sa mirovinom, koja nije ni polovina one, koju su dobili njegovi
drugovi, a na koju je i on imao pravo i po pravdi Božjoj i po shvaćanju čestitih ljudi.


I pored visokih godina još uvijek vedar i ravan, i pored nepravde, koja mu je
nanijeta, živeći sa oskudnom mirovinom, naš je jubilarac svijestan, da je učinio sve,
što je mogao i koliko je mogao za svoju struku i svoj narod.


Svi hrvatski šumari žele mu iz duše, da ga Bog još dugo pozivi, da nam bude
svijetao primjer.
Eduard Slapničar je živi primjer, kako se služi i svojoj struci i svome narodu.


Hrvatsko šumarsko društvo.


PRIMJEDBE MOJEM REFERATU O PROBLEMIMA UREĐIVANJA ŠUMA
U NJEMAČKOJ.


(Odgovor kol. g. ing. Logeru)


U »Šumarskom Listu« broj 6 .. 1941 (str. 264—266) iznio je kol. ing. Loger nekoje
primjedbe na moj referat o suvremenim problemima uređivanja šuma u Njemačkoj (Š.


L. br. 12 .. 1940. str. 591—606). Prema tim primjedbama izlazi, da u mom prikazu
ima nekih netočnosti, koje su kadre, da čitaoca dovedu u zabludu. Te su netočnosti po
sudu kritičara
a) determinacija pojmova produktiviteta i rentabiliteta,


b) određivanje važnosti idealnih jedinica za reguliranje: potrajnosti.


Svi se ostali navodi kritike u glavnom odnose na šumsko gospodarstvo naših


imovnih općina, specijalno brodske, pa razumljivo ne mijenjaju moje općenite konstatacije,
iznesene na kraju spomenutog referata. Zato ću se na njih osvrnuti samo utoliko,
ukoliko se razilaze s mojim nazorima.


Na početku svog referata ja sam točno naveo, da sam materiju obradio na temelju
predavanja i informacija najviših predstavnika njemačkog šumarstva (Eiberts,
Heske, Abetz, Dietrich i dr.). Prema tome ništa ne bi bilo lakše, nego dokazati točnost
reprodukcije i potom otkloniti odgovornost za ispravnost inkriminiranih stavaka. To bi
za moju ličnu obranu bilo potpuno dostatno, jer sam u konkretnom slučaju bio u položaju
referenta. Pogotovo, kad imam svoje bilješke i tekstove predavanja. Međutim,
ja se s ovim laganim sredstvom neću koristiti. Prvo zato, jer u kardinalnim pojmovima
ne smatram citate neophodno nužnom argumentacijom. Drugo zato, što držim, da sam
po svom zvanju sam sposoban dati jasan odgovor u ovim pitanjima. Uvjeren sam, da
će baš obzirom na obilnu noviju njemačku literaturu, ovakav moj postupak i moje tumačenje
u cijelosti zadovoljiti kolegu ing. Logera.


314