DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 3 <-- 3 --> PDF |
H R VAT SKI ŠUMARSKI LIST GOD. 6;. SRPANJ I94I. Dr. JOSIP BALEN (Zagreb): PRED MNOGIM ZADATCIMA (VOR VIELEN AUFGABEN) Jedna od glavnih šila, što raznosi krv po tijelu narodnom, jeste narodno gospodarstvo. Mi ćemo narodno gospodarstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj postaviti na takove temelje, da će nam mnogi i mnogi zavidati, da će hrvatski narod u njemu naći svoje zadovoljstvo i svoje blagostanje. Sva prirodna bogatstva služit će hrvatskom narodu u prvom redu. Sva dobra na zemlji, ispod zemlje, vlasništvo su po ustaškim načelima samo hrvatskog naroda i samo on će s njima raspolagati. S njima će se moći služiti samo onaj i onoliko, koliko to bude hrvatski narod želio i trebao. Poglavnikove riječi hrvatskom narodu 21. svibnja 1941. Nezavisna Država Hrvatska ne znači samo ostvarenje pune slobode i nezavisnosti, o kojoj je sanjao i za koju se je borio hrvatski narod stoljećima, ne znači samo, da imamo svoje granice, svoju vojsku i svoje vrhovničtvo u svim granama narodnoga i državnog života. Neza visna Država Hrvatska znači i ostvarenje uslova i mogunćosti, da život hrvatskoga naroda dobije svoju punu sadržinu. Drugim riječima — Nezavisna Država Hrvatska znači u isto vrijeme i nametanje dužnosti svakom Hrvatu, da do najveće moguće mjere razvije svoju snagu, kako bi! što više doprinio, da se narodnu život što prije približi željenom idealu. Ako su borba i rad glavna obilježja čovjekova života, onda su uspjesi, koje donosi rad, oni, koji podstrekavaju na što jaču borbu, na što intenzivniji rad. Ostvarenje narodne slobode, kao najveći uspjeh borbe hrvatskoga naroda, upućuje nas na što veći i što smišljeniji rad i u šumskom gospodarstvu. Čuvajući svoje ime i svoje ognjište, boreći se za goli život prije svega, sve prave stvaralačke snage naroda nisu mogle dolaziti do pu 283 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 4 <-- 4 --> PDF |
noga izražaja. One su tinjale kao što tinja žeravica pod pepelom u zaprećanoj vatri. Istom sada mogu se one razviti u punoj mjeri i dati narodnom životu, što mu treba. »O muci grozdovi vise« a »zemlja je maji ka naša«, koja nam daje toliko dobara, pravih darova Božjih. Ali je potreban jedan uvjet — da i svoju fizičku i svoju duševnu snagu upregnemo što više. Samo tako ćemo zaista doći do što obilnijih darova Božjih. Darovi!, koje nam daje šuma, niti su najmanji a niti su najslabiji u našem narodnom gospodarstvu. Štoviše, možemo kazati mirne duše, da- je baš za šumu, za njezine raznovrsne darove, toliko vezan život našega naroda, da mu je ona i hranilac i branilac u velikoj mjeri. Obilježena posebnim osobinama, kao čisti organski proizvod, kojega ima samo onaj, koji ga uzgoji, njeguje i čuva, šuma traži neprestanu budnu pažnju stručnog čovjeka, da ravna njezinim životom, da ne zataje već da se korisno upotrijebe prirodne sile, kojima ona zahvaljuje svoj život. S obzirom na stanje, u kome se nalazi i s obzirom na njegovo prostranstvo i s obzirom na narodne potrebe, naše šumsko gospodarstvo traži mnoge napore i zajedničku suradnju ne samo stručnih ljudi nego i čitavoga naroda, da se popravi gdje treba, a da se uzdrži na dostojnoj visini, gdje je to uspijevalo i do sada. Na to nas upućuje saznanje, da je sigurno daleko preko trećine naše države o.dredeno, da bude pod šumskom proizvodnjom, ili d a j e n a j1 m a m j e svaki treći hektar zemlje određen za šumsko gospodarstvo. Pred nama stoje mnogi zadatci bez obzira u čijem je vlasništvu šuma danas. Ti zadatci nalaze svoju osnovicu s jedne strane u narodnim i u državnim potrebama, koje ima da zadovolji šuma po mogućnosti u što većoj mjeri, a s druge strane u prilikama, od kojih je ovisna šumska proizvodnja na našim staništima. Bacit ćemo ovaj čas letimičan pogled samo na nekoliko zadataka našega šumskog gospodarstva danas u pogledu osiguranja proizvodnje. 1. Potrebe narodne sa gledišta šumskoga gospodarstva svrstavamo redovno u dvije skupine: na jednoj strani šuma treba da narodu da građevno i ogrijevno drvo, da osigura drvo za industrijsku preradu, u našim prilikama, u mnogim krajevima, šuma treba da pomogne i ishranu blaga, a osim toga da narodu da i zaposlenje; na dragoj* strani šuma ima biti siguran branilac od vremenskih nepogoda, da štiti i čovjeka i blago, ljudska naselja i prolazne puteve. Nemamo brojidbenih podataka o količini drveta,, koju treba naš narod. Računajući prema prilikama u drugim srednje-evropskim državama, izgleda, da će se naša potreba kretati prosječno oko 1 m3 po osobi godišnje. Imajući pred očima, da je drvo danas veoma tražena i nezamjenjljiva sirovina za prerađivanje kemijskim putem, pa znajući, da će to ostati i u budućnosti, zamjena ogrijevnog drveta drugim materijalom bit će jedan od najvažnijih zadataka u našem narodnom gospodarstvu. Tom ćemo zamjenom sačuvati drvo kao skupocjenu sirovinu za druge svrhe, gdje će drvo naći svoju pravu vrijednost, od čega će imati koristi i šumovlasnik i radni svijet, a što će imati povoljnog odjeka i u čitavom 284 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 5 <-- 5 --> PDF |
državnom gospodarstvu. Spomenut ću samo drvo za celulozu i tanin te proizvode suhe destilacije. Naše šumsko gospodarstvo ima važan zadatak da daje izravne prihode državi, odnosno da zadovoljava potrebe državnoga gospodarstva u najširem smislu te riječi!. Drvo kao izvozni materijal bilo u obliku polufabrikata, bilo u obliku kemijskih prerađevina, važan je čimbenik u našem narodnom gospodarstvu danas, a od njega se očekuje, da to bude i u budućnosti. U razmjeni dobara drvo nam omjo guć u j e da dobijemo i industrijske proizvode i namirnice za svagdanji život. Nemamo točnih brojidbenih podataka o ukupnoj proizvodnoj površini naših šuma. Izgleda nam, da ta površina ne će mnogo prelaziti 3,5 mil. ha. Računajući da će Država brojiti oko 7 mil. stanovnika, došlo bi na svaku dušu oko 0.5 ha ili oko 1 kat. jutro šume. Ako je proizvodna sposobnost naših šuma prosječno oko 2 m3 godišnje po ha, bio bi godišnji etat oko 7 mil. m3. Imajući pred očima s jedne strane narodne potrebe, koje će svakako iznositi oko 7 mil. m3 godišnje — 1 m3 po duši — a s druge strane predpostavivši trajno zadovoljenje potreba, mi ne bismo mogli mnogo govoriti o suvišku drveta. Štoviše, računajući na sve veću populaciju i na sve veće potrebe, pa računajući, da će, sigurno je, državne potrebe tražiti da se t. zv. relativno-šumska zemljišta dadu za svrne unutarnje kolonizacije, morali bismo zaista štedjeti s d r v e- tom, osobito´ onda, ako nam etat nije veći od 7 mil. m* g o d i š n j e. Nema opasnije stvari nego narušavati kapital šume. Pre d hvat i su rijetko kada donijeli trajnu korist; rijetko je kada bilo a da se kasnije nije zažalilo gorko zbog učinjenih predhvata, pa i u onom slučaju, ako su provedeni uz dobro fundirano obrazloženje, da će se izravnati umanjivanjem etata u narednom određenom vremenskom razdoblju. Zato je održa vanje pomno izračunatoga etata jedan od najvažnijih uslova, da šumsko gospodarstvo može trajno zadovoljavati narodnim- potrebama. A da to bude moguće, potrebna je prije svega što b r ž a i, po mogućnosti, što točnija inventarizacija svih naših šuma sa izračunavanjem njihove prihodne sposobnosti. Sve dotle potreban je veliki oprez u određivanju sječa, jer to može biti vrlo opasno po naš gospodarski život. 2 Naša šumska proizvodnja, gledana u perspektivi budućnosti i u perspektivi sve većih narodnih potreba, ima jake smetnje u slaboj kakvoći mlađih sastojina. Bacimo pogled samo na naše najmlađe sastojine odnosno na t. zv. prvi i drugi dobni razred u pravilnoj visokoj šumi. Drugim riječima, pogledajmo one sastojine, koje i u kvantitativnom i u kvalitativnom pogledu treba da naslijede naše dorasle šume za koje desetgodište, a koje pored toga svojim prorednim materijalom imaju zadovoljiti mnogu narodnu potrebu. Dok u doraslim sastojinama gledamo rezultate asimilacionih procesa, koji su se nagomilavali kroz desetljeća, u dobroj mjeri bez naših utjecaja, dotle u mladim sastojinama 285 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 6 <-- 6 --> PDF |
gledamo one, koje su i nastale pod našim utjecajem, a koje će se pod našiim utjecajem i razvijati. Bolje reći´: u tim mladim sastojinama gledamo i rezultate iskorišćavanja starih doraslih sastojina i rezultate naših kulturnih radova.. Iz tih mladih s a s t o j i n a treba oblikovati! što više vriijedmostu! za naše narodno gospodarstvo. Pred očima imamo ovaj čas mlade sastojine bukve i hrasta, koje su nastale posljednjih dvadeset-trideset godina. One su rezultat naših zahvata u šumu cjelicu, odnosno našega rada i naših nastojanja, da se bilo prirodnim putem billo putem ručnim osigura što bolja proizvodnja na danom staništu. U posljednjih dvadeset-trideset godina mnogo se govorilo o o p 1 o d- n o j sječ i u šumama pomenutih vrsta. Rijetko je koja sječa provedena,, a da se nije prije postavilo načelo — bilo da je sastavljena gospodarska osnova, bilo da se je sjeklo samo na osnovu drvosječnog prijedloga — kako će se sječa obaviti »p o principima oplodne s j e č e«. Posluje toga slijedila su redovno najviše dva zahvata u sastojinama. Rezultat su one »toranj eviine«, koje nalaz´iimo u šumama »Narodne šumsKe« u- Psunju, u sječinama »Nihaga« u Garjevici! i na mnogim drugim staništima. Gdje smo ranije imali veoma cijenjeni materijal hrasta kitnjaka i dobar tehnički materijal bukve, stanje se´je sasvim promijenilo. Istina je, zemljište se je poslije sječe ponova zazelenilo, ali u vrlo mnogo slučajeva nema tu hrasta, a nema često ni bukve, a najčešće nema ni hrasta a ni bukve, koja bi potjecala iz sjemena, koja bi bila lijepa oblika i koja bi obećavala, da će zaista dati tehničku!, vrijedan materijal. Umjesto toga nalazimo ili sam grab ili druge vrste ili možda strukove bukve i hrasta, koji niti s obzirom na svoj postanak (panjača) a niti s obzirom na svoj oblik ne mogu zadovoljiti1. Osobito je grab zauzeo opsežne površine; redovno se javlja tamo, gdje mu je pripremljeno stanište jačim zahvatom u šumu cjelicu, na mnogo mjesta suviše jakim progaljivanjem ili sječom na golo — jednom riječju tamo, gdje se ni zemljište ni sastojina — kod nas bukva i hrast kitnjak — nisu pripremu! kako treba za prirodno pomlađivanje. Nije potrebno isticati, da je i grab drvo, koje u šumskom gospodarstvu zaslužuje pažnju. Ali je njegova uloga na našim staništima kitnjaka i bukve uglavnom određena — da pomaže oblikovanje tehničkog drveta, osobito kod hrasta. Njemu treba obratitil osobitu pažnju jedno za to, jer bogato rodi sjemenom i zavlada daleko i široko, drugo što brzo raste i potiskuje vrijednije vrste drveća, a treće što ni izdaleka ne daje materijal, koji se redovno može takmičiti s bukvom, a da i ne govorimo o hrastu.- Gdjegod se je pojavio grab u velikim količinama, sigurno je, da je to rezultat slaboga gospodarenja. Istina, grab spašava često od posvemašnjeg ogoljavanja, u mnogo slučajeva jedini on osigurava proizvodnju, ali u urednom šumskom gospodarstvu, gdje ima uslova za bolje vrste, ta njegova osobina ne dolazi u obzir. Pomnim ispitivanjem najmlađih sastojina hrasta i bukve naći ćemo stotine i stotine jutara, gdje je kroz dva a možda i kroz više desetgodišta proizvodnja potpuno zatajila u strogom šumsko-gospodarskom pogledu. Štoviše, moći ćemo ustanoviti, da nije samo izgubljen prirast kroz 20—30: godina, nego da je i zemljište u mnogo slučajeva i nazadovalo, da ga je 286 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zauzeo korov i da treba prije svega posebnih poboljšnih mjera, pa da bude opet u punoj mjeri sposobno za šumsku proizvodnju. »Princi p oplodnj e sječe « nije ni izdaleka proveden: on predpostavlja veoma pomnjivo zahvatanje u sastojinu a na osnovu poznavanja bioloških osobina drveća i stanišnih prilika. Kako su rijetko kada dovoljna i tri zahvata u cjelicu šumu za uspješno pomlađivanje prirodnim putem, već je redovno potrebno više, a kako se je na našim staništima radilo redovno samo sa dva zahvata, a i ti su često provedeni kako ne treba i onda kad im nije rilo vrijeme, rezultat su »br a n jev ine«, koje ni po svojoj strukturi ni po svome postanku ni izdaleka ne zadovoljavaju. Površni promatrač možda će ponekad biti i zadovoljan, štoviše, možda će naći, da je podpuno udovoljeno i propisima zakona o šumama, jer je pošumljavanje provedeno u roku od tri odnosno od pet godina poslije sječe. Međutim ne treba zaboraviti, da je smisao odredbe o obaveznom pošumljavanju u određenom roku taj, da se na danom staništu što Jp r i! j e iskoriste proizvodne snage za šumsku proizvodnju u punom smislu, kako bi istinski ib i 1 o provedeno pošumljavanje odnosno pomlađivanje. Ako je već prošlo i dva a možda i tri desetgodišta, a da nije osigurana potrebna proizvodnja na danom zemljištu, pa računajući sa minimalnim prosječnim godišnjim prirastom na jedinici površine, gubitci su upravo ogromni. Kad bismo danas strogo računali tako izgubljeni prirast, došli bismo, sigurno je, do poraznih rezultata, jer bismo vidjeli, da je naš narodni imetak smanjen za velike vrijednosti, a da i ne govorimo o šteti, što su je pretrpjeli pojedini šumovlasnici. Istina je, priroda ima svoj put u izgrađivanju biljnih zajednica, a onda i u izgrađivanju šume, kao najsavršenije biljne zajednice. Na staništima, sa kojih je uklonjena sastojina, redovno se prirodnim putem najprije javlja izmjena vrsta. Tako na staništima hrasta i bukve eto, pored drugih vrsta, i obüilje graba. On će biti često puta najglavnija prelazna vrsta. Ali ni grab nije bez promjene. On daje dosta zemljištu svojim listincem, pa će grabova sastojina stvoriti s vremenom uslove i za druge vrste, koje će ulaziti medu grab i koje će ga s vremenom: potiskivati. Samo je to dug put, kojim gospodarstvo ne može ići. Gospodarstvo traži brži put. Detaljno i brzo proučavanje o v i,h »b r a n j e v i n a« i brze šumsko-gospodarske mjere u njima, bez obzira u čijem su vlasništvu, hitna je i neodloživa potreba, jer stotine jutara, koje vidimo kao mlade s a s t o j Ü n e, u stvari su vrlo često samo d e t e r i o r i r a n a šumska zemljišta, koja treba što prije privesti njihovoj pravoj svrsi, šumskoj proizvodnji, koja će odgovarati i stanišnim prilikama i narodnim potrebama. Na taj način povećat ćemo proizvodnju a s time i pojačati, naš narodni imetak u velikoj mjeri. 3 Pitanje pošumljavanja goleti na Kršu bit će dugo važan i nimalo lagan zadatak našega šumskoga gospodarstva. Veliko prostranstvo goleti pa smještaj njihov od morske obale do velikih nadmorskih Visina i duboko 287 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 8 <-- 8 --> PDF |
u kopnu, upućuje na to. Ovo će pitanje u našoj narodnoj Državi, sigurno je, naći puno razumijevanje, koje će dolaziti do izražaja u dva pravca: u zaštiti šuma uopće, a onda posebno u zaštiti šuma na Kršu te u pošumljavanju kraških goleti. Radovi oko pošumljavanja na Kršu imaju svoje posebne značajke, koje se ne smiju zaboraviti. Treba prije svega imati pred očima, da su posebni uslovi tamo, za koje je vezan život naroda. I ako naše šumsko gospodarstvo, općenito uzevši, ima jaku vezu sa poljskom privredom na više strana — tu je pomaganje stočarstva u prvom redu — ipak je ta veza na goletima kraškim ponajveća. Izilazi to iz stvarnih prilika. Tamo je plodne zemlje, u prostranim površinama, razmjerno malo, jer izbija kamen na površinu. No poljoprivredna proizvodnja moguća je ne samo na kraškim poljima, u vrtačama, u dolcima i u uvalama, nego i u samom kamenitom terenu (voćarstvo i paša). Međutim su klimatske prilike na većem dijelu naših kraških goleti: vrlo teške; one stvaraju mnogo zaprijeka za biljnu proizvodnju: jaka sunčana žega, jaki vjetar ponekad i s posolicom, dugi sušni period — sve su to činjenice, s kojima treba računati. To sve — pa istina, da na jednu dušu često ne dolazi više od 160 do 200 četvornih hvati obradive zemlje, upućuje na to, da je intenzivira nje proizvodnje do najveće moguće mjere prvi us 1 ov za stvaranje uvjeta za život. Za to će i rad šumara biti u najužoj povezanosti! sa radom poljoprivrednika. Redovno neće biti na dnevnom redu stvaranje suvislih prostranih šumskih kompleksa tako često, kao u drugim slučajevima. Površine pod šumom bit će najsigurniji zaštitnici od klimatskih nepogoda. Imajući pred očima ogromne površine goleti — sigurno* daleko preko milijon jutara — jasno je, da se na njima ubrzo može doći do stvarnoga uspjeha samo onda, ako rad zauzme oblik pravoga socijalnoga pokreta. A rezultati toga rada utoliko su važniji, što baš naša narodna jezgra živi u tim krajevima. i 4 Ne možemo se pohvaliti, da nam je dosad uspjelo ma i u manjoj mjeri podići seljačko šumsko gospodarstvo. Naprotiv, prilike su bile takve, da su i zajedničke seljačke šume — šume zemljišnih zajednica u prvom redu — na mnogo strana vrlo zaostale u proizvodnji, da ni izdaleka nema u njima dovoljno nagomilanog šumskog kapitala za budućnost, što bi jedino odgovaralo kategoriji vlasništva baš ove vrste. Činjenica je, da iz dana u dan ima sve više poteškoća oko opskrbe ogrijevnim drvetom. Te su poteškoće velike ne samo kod opskrbe gradova, nego i kod obskrbe mnogih seljačkih naselja. Tome je ponekad razlog, što su prije reda iskorišćene starije sastojine, a ponekad je razlog i krčenje šuma. Gdje ima u blizini ugljena ili gdje dovoz ugljena ne nailazi na poteškoće, moći će se pitanje ogrijeva rješavati, barem u jednom dijelu, i bez šume. U drugim krajevima biti će to teško. Za to je baš s obzirom na takve prilike potrebno obratiti osobitu pažnju š u n%j, ka o sa stavnom dijelu maloga seljačkoga posjeda. Možda će u mnogo slučajeva biti pravilnije, ako kažemo, da je i u malom seljačkom gospodarstvu potrebno obratiti pažnju i uzgoju šumskoga drveća , jer vrlo često nećemo moći uzgojiti s a s t o j i n u, kako je redovno 288 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 9 <-- 9 --> PDF |
shvaćamo u šumskom gospodarstvu. O sastojinam a odnosno o uzgoju sastojina u punom smislu te riječi možemo jedva govoriti kod srednjeg seljačkog posjeda, jer je redovno i u tom slučaju veći dio zemlje pod poljoprivrednom obradbom. Na malom seljačkom posjedu možemo govoriti najčešće o uzgoju pojedinüh-stabala, o redu ili nizu stabala i o skupinama stabala. To može uzgojiti seljak bez većih poteškoća i na malom posjedu. Za tu su svrhu podesni okrajci poljoprivrednog zemljišta, »uvrati« nazvane u nekim našim krajevima, pa međe, ukoliko nisu iskorišćene za uzgoj voćaka. Pri tom će trebati sadnju drveća dovesti u sklad sa poljsko-redarstvenim propisima. S druge strane za sadnju na međama treba odabirati drveće, koje raste brzo, koje daje što manje sjenke i koje se može na podesan način iskorišćavati, osobito »čulanjem«. Ako je postavljeno načelo, da ne smije ostati neiskorišćen ni komadić zemlje, a to načelo zaista treba i provesti, onda se mora naći mjesta i za uzgoj šumskog drveća po mogućnosti na svakom seljačkom posjedu, pa makar se radilo i o uzgoju nekoliko stabala. Naš budući zako n o šu mam a sigurno će o ovome voditi brigu. Valja međutim nastojati, da se za to nađe mogućnosti još i prije donošenja toga zakna. Naši šumarski stručnjaci, koji će raditi kod velikih župa, imati će u ovom pravcu mnogo zadataka i posla. Ovaj rad, izveden na širokoj osnovici, povećat će osjetljivo proizvodnju drveta. Uzmimo da se ovirn putem zasadi i odgoji svake godine samo prosječno 4—5 stabala na dušu, kroz nekoliko godina bila bi to jaka osnovica za opskrbu drvetom. 5 Ima vrsta drveća, kojima se, možda i nehotice, nije dosad posvećivalo dovoljno pažnje, ma da su one i po zadovoljenju narodnih potreba i po prihodu u šumskom gospodarstvu od velike važnosti. Razlog je tome, što su te vrste bile do nedavna cijenjene možda samo u određenim prilikama, gdje je unovčenje bilo lagano, a možda ponekad i za to, što tih vrsta na drugim staništima ili nije bilo ili su dolazile samo u maloj mjeri. A razlog je bio možda i u tome, što se njihovo uzgajanje nije uzimalo strogo kao sastavni dio uzgojnog rada šumareva. Ovaj čas ćemo istaći samo nekoliko vrsta: K a n a d s k u topolu, pitomi orah, pinj i hrast plutnjak. U naše vrijeme traže potrebe industrije mnogo mekoga drveta, a podpuno je sigurno, da će ga tražiti! i u budućnosti. Industrija ukočenog drveta traži! to u prvom redu. Dovoz iz dalekog svijeta, na što se također pomišljalo, a u nekim slučajevima to se je i provodilo, biti će vezan s poteškoćama i onda, kad se uredi normalan promet, već s obzirom na poteškoće, kojima su uzrokom osobine drveta, pa makar se radilo i o mekanom drvetu. Meke vrste — m´islimo na vrbe i topole — od osobite su važnosti za to, što razmjerno daleko brže rastu, pa prema tome daju i prije prihod nego druge. Težnja za što većim skraćivanjem ophodnje rijetko se gdje može ostvariti tako brzo, kao baš kod uzgajanja ovih vrsta. Računajući, da je, primjerice u kanadske topole, ophodnja oko 30—35 godina, u kojoj 289 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
daje materijal jakih dimenzija (pa i materijal od preko 40—50 cm) te računajući baš kod te vrste sa prirastom od 6 m3 godišnje, a ponekad i više po katastarskom jutru, bit će to gospodarstvo često opravdanije nego gospodarstvo sa bilo kojom drugom vrstom na našem staništu. Ako k tome dodamo, da već u 10—12 godini u sastojim kanadske topole imamo proredniil materijal, koji se može vrlo dobro unovčiti, dobivamo još jaču potvrdu, da mekim vrstama, poglavito kanadskoj topoli, valja obratiti mnogo pažnje. Za mnoga naša staništa bilt će baš kanadska topola i njezini srodnici ono,, što je Eucalyptus u svojoj zoni. Pitanje uzgoja mekoga drveta, u prvom redu kanadske topole, nije baš jednostavno, kako to vrlo često izgleda. I pitanje izbora vrste i pitanje uzgoja pravoga tehničkoga drveta traži mnogo pažnje. Istina je, ova se topola vrlo lagano razmnožava vegetativnim putem. Predpostavivši, da matično stablo po svojim osobinama podpuno odgovara, vegetativnim razmnožavanjem najsigurnije prenosimo osobine matičnog stabla na nasljedstvo. Međutim ne treba pri tom zaboraviti na činjenicu, da se neprestanim vegetativnim razmnožavanjem i nasljedna svojstva gube, odnosno slabe. A kako je baš takav način razmnožavanja kanadske topole kod nas jedino u upotrebi, sigurno je, da ni nasljedne osobine njezine ne mogu u svakom slučaju biti jako povoljne. Promatranje kultura te vrste na našim staništima dokazuje nam, da je tome tako. Zato je pitanje ove vrste od velike važnosti. S jedne strane za to, da se po mogućnosti iskoriste staništa, na kojima se može osigurati! njezin uzgoj, s druge za to, da se ispitaju razne vrste topola i njihove osobine a s treće za to, da se određena vrsta uzgoji i iz sjemena, kako bismo dobili dobre matičnjake koji će nam sigurno dati valjan kulturni materijal — reznice za uzgoj korenjaka, a prema tome valjan materijal za pošumljavanje. Zasebno je pitanje uzgoja tehničkoga drveta, pri čemu dolazi u obzir čistoća od grana na prvom mjestu. Danas s pravom posvećuje mnogo pažnje topoli talijansko´ i njemačko šumsko gospodarstvo. S obzirom1 na brzo prirašćivanje, topola je kao stvorena i za našega maloga posjednika, jer će mu razmjerno za kratko vijeme dati veliku korist. U novije vrijeme, osobito u potonju 20 godina, mnogo je sječeno pitomog a ora h a. Ova je vrsta gotovo isključivo bila na malom seljačkom posjedu ali ne kao šumsko drvo, nego kao voćka. Potrebe industrije i onda razmjerno dobre cijene učinile su u mnogim našim krajevima gotovo kraj ovoj vrsti, koja je bila česta na mnogim našim staništima. Osobito u zapadnim dijelovima Bosne bilo je mnogo pitomoga oraha. U sastojinama nije pitomi orah mnogo uzgajan. Nalazimo ga tu i tamo, primjerice na vukovarskom vlastelinstvu grofa Eltza, pa nešto i u Topličkoj kosi imovne općine I. banske. Inače ostatke negdašnjih prostranijih orahovih kultura, koje su uzgajane radi ploda, nalazimo češće i u primorskim krajevima (primjerice u Orajeviđi kod Kozice između Senja i Novoga). Velike koristi, koje daje orah — i plod i drvo — na jednoj strani, a gotovo njegovo podpuno uništenje u potonjih 20 godina na drugoj, upozoravaju nas, da ovoj vrsti i u šumskom gospodarstvu obratimo što veću pažnju. To će nastojanje sigurno dovesti brzo do uspjeha, jer se kod uzgoja 290 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
oraha susrećemo i sa radom poljoprivrednih stručnjaka. Osim toga orah je zavoljeno drvo u našem narodu, pa rad i nastojanje u tom pravcu neće imati smetnja. Ne samo u šumskom gospodarstvu države i imovnih općina, nego i šumskom gospodarstvu zemljišnih zajednica, a naročito kod malih posjednika seljaka, valja pomagati uzgajanje pitomoga oraha u velikim količinama. Na taj ćemo način bez velikih investicija — podesnim pripremanjem izazivamo klijanje oraha i tako ga sadimo na njegovo određeno mjesto — gotovo nečujno povećavati narodni imetak. U dvije tri uzastopne radne sezone možemo ovo pitanje gotovo skinuti s dnevnoga reda. Velike koristi brzo će se osjetiti, dok orah počne rađati, a kasnije će doći koristi i od drveta. U našim toplim krajevima, u mediteranskoj zoni, uzgajanje mnogih korisnih vrsta traži i mnogo rada i mnogo pažnje. Istaći ćemo samo dvije vrste, koje pred ostalima zaslužuju osobitu pažnju: jedno je pinj , a drugo je hrast p 1 u t n j a k. Prvi daje i cijenjen plod i dobro drvo, a onda i smolu, pored toga je najizrazitiji predstavnik sunčanoga juga, drugi daje poglavito pluto. I jedna i druga vrsta dobro dolazi u malom seljačkom gospodarstvu. U potonjih 20 godina dalo se je literarnih podataka i o ov´im vrstama. Dalje se nije išlo. A nema sumnje, da bi upravo s obzirom na potrebe naselja u krajevima, gdje ove vrste mogu uspijevati, njihovo, po mogućnosti što brže uzgajanje i u što većoj mjeri, imalo korisnih posljedica. * Znajući, da je naše šumsko gospodarstvo u jakoj vezi sa narodnim životom, potrebno je uspostaviti što tješnju vezu između narodnoga života i proizvodnje u našem šumskom gospodarstvu . Narodni život mnogo traži; potrebe se javljaju u raznim oblicima a njihovo zadovoljenje predpostavlja prije svega promišljenu proizvodnju na svim stranama. Ne radi se samo o potrebama današnjice. Treba se pobrinuti, baš u šumskom gospodarstvu, i za potrebe pokoljenja, koja dolaze. Za to je potreban rad na najširoj podlozi, i rad po određenom programu. Gospodarenje sa šumom stajalo je kod nas pod suviše jakim utjecajem liberalističkog gledanja na šumu, a to je opet bila posljedica gledanja na izvore dobara uopće. Osnovna misao, koja se je provlačila kroz šumsko gospodarstvo devetnaestoga stoljeća, bila je traženje rentabiliteta, pa je najpovoljnije ukarnaćenje ostalo glavni temelj u šumskoj proizvodnji. A to nije bilo uvijek u skladu sa narodnim potrebama. Istina, gledanje na šumu, kao na izvor trajnih dobara, znalo je često puta suzbiti čisto kapitalističke težnje, ili ih je barem u stanovitoj mjeri preinačilo. Ideja po trajnosti u šumskom gospodarstvu kod nas dolazila je već rano do izražaja. Toj ideji zahvaljujemo mnoge lijepe rezultate našega gospodarenja. Individualističke težnje, koje su se često isticale baš posljednjih dvadeset godina, i čije je ostvarenje izazivalo narušavanje potrajnosti proizvodnje, nailazile su na spoticanje baš u našim redovima. Za lijepe drvne zalihe, koje možemo naći i danas kod svih kategorija vlasništva u Hrvatskoj´, i koje su siguran izvor dobara, zahvaljujemo baš tome, što je po trajnost bila misao vodilja u gospodarenju . Ali ima i slučajeva, gdje je prodrlo čisto računsko 291 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1941 str. 12 <-- 12 --> PDF |
gledanje na šumu, izazvane su smetnje, koje će se, po prirodi same proizvodnje u šumskom gospodarstvu, teško moći u svakom slučaju podpuno ü brzo ukloniti. Ali — treba ih uklanjati. Izraženim načelom, po kome će sva prirodna bogatstva služiti hrvatskom narodu u prvom redu, jer su i nje govo vlasništvo, udaren je jasan i trajan temelj šumskom gospodarstvu kod nas. Zajednička opća korist dobila je prvo mjesto u šumskoj proizvodnji. Istom onda dolazi vlastita korist. To načelo upodpunjuje ideju o potrajnosti u šumskom gospodarstvu i jača vezu šumske proizvodnje s narodom i njegovim potrebama. Danas je to naš program i naša vjera. Nezavisna Država Hrvatska to će i ostvariti sa svojim autoritetom i svojim sredstvima. Hrvatska šuma, nalazila se ona ovaj čas u bulo čijem vlasništvu, jest hrvatsko narodno dobro. Hrvatsko šumsko gospodarstvo imat će pred očima samo svoj odnos prema narodu: pokriće narodnih potreba, a u vezi s time sve ostalo, što je potrebno za trajnu proizvodnju vrijednosti. ZUSAMMENFASSUNO Der Poglavni k des Unabhängigen Staates Kroatien sagte in seiner Rede vom 21. Mai 1941, dass die Volkswirtschaft eine der stärksten Adern ist, die das Blut allen Teilen des Volkes zuführt und dass alle Werte auf und unter dem Boden dem kroatischen Volke gehören. Diese Worte des Poglavni k veranlassen den Verfasser, dem Forstwesen einige Aufgaben zuzuteilen, die man neben anderen lösen müsste, um dem Streben des Poglavnik Genugtuung zu leisten. Unter anderem weist der Verfasser auf die Notwendigkeit hin, die Ertragsfähigkeit der kroatischen Forste so bald als möglich festzustellen, aim dieses Volksvermögen schützen zu können. Er lenkt weiter die Auf merksamkeit des Lesers auf den Umstand hin, dass man mit jungen Waldbeständen besonders vorsichtig wirtschaften müsste, um zu vermeiden — wie es durch unvor sichtige Wirtschaft vorgekommen ist — dass man auf vielen Buchen und Stieleichen- Standorten unerwünscht reine oder fast reine Weissbuehenbestände aufgezogen hat. Die Frage der Aufforstung des Karstes nimmt in der Forstwirtschaft Kroatiens eine besondere Stelle ein und es wird lange Zeit dauern, bis diese vollkommen und mit Erfolg gelöst wird. Der Waldwirtschaft auf den kleinen Bauerngütern wurde Ibisher wenig Aufmerk samkeit gewidmet. Im zukünftigen Forstgesetze muss auch diese Frage vollkommen geregelt werden. Eine besondere Aufmerksamkeit wird man einigen Holzarten widmen müssen, vor allem der kanadischen Pappel, dem Nussbaum und im Küstenlande der Pinie und der Korkeiche. Der Verfasser 292 |