DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 60 <-- 60 --> PDF |
prekrasan dan, koji je sve nas povezao s najjužnijim našim obalama, s ovim krajem raskošnih ljepota, ali ipak siromašna života. Od Dubrovnika do Splita. U petak 12. srpnja u jutro bili smo već svi na palubi lijepog bijelog parobroda »Zagreb«. Na samom torodu i pred njim bilo je vrlo živo. U žamoru i pozdravljani u miješao se s dubrovačkim govorom i zagrebački »kaj«. Istim brodom putovala je naime i ekskurzija spomenutih zagrebačkih maturantica. Brod se polagano okretao. Oni s obale su neumorno mahali, a ni mi s broda nismo zaostajali. Htjeli smo da što bolje upijemo još jednom pogledom taj čarobni grad, s kojim su nas vezale najljepše uspomene. More se divno´ sjaji u jutarnjem suncu. Naš bijeli parobrod tiho para plavu pučinu. Oblijeću ga galebovi bijeli. Kamene obale kopna i otoka odmiču mimo nas. Sve je kao u priči. Pjesma dražesnih zagrebačkih maturantica i naša pjesma odzvanjaju u daljinu. Vozimo se između Mljeta i Pelješca, pristajemo u Korčuli a malo kasnije nam se ukazaše obale Hvara. Dalje plovimo između Hvara i kopna, na kome se uzdižu suri i strmi obronci kamenog Qiokova. Valovi tiho oplakuju obale i kao da šapću, da te obale očekuju zelenilo iz naših ruku. Naš vođa nam govori o važnosti što ju šumice uz ljetovališta imaju za promet stranaca. Velebno Biokovo natkrililo se iznad Makarske i ostalih mjestanaca, koja su se poredala uz obalu. Koliko li je divna bila čitava dosadašnja ekskurzija! Sva je prošla u jednom ushitu. Sve ljepši dan za danom. Svuda nam je bilo lijepo, ali je ova plovidba -pokrasnom plavom1 Jadranu ipak bila najljepša, upravo neopisiva. U Split«. Grad je sv. Duje na pomolu. Spremamo se. Pristajemo uz obalu i rastajemo se s našim veselim i dražesnim suputnicama. One nastavljaju put za Zagreb. U Splitu nas dočekaše šef odsjeka za šumarstvo Ispostave banske vlasti g. nadsavjetnik Ing. Josip M a r č i ć sa gg. Ing. M. H a r a m in o m, Ing. Kovačevićem, M. Dražićem i sreskim šumarskim referentom g. Pavličevićem. Srdačno nas pozdravljaju. Smjestili smo se u hotelu, a poslije večere odoerno u šetnju. Pano u jutro slijedećeg dana krenusmo na M a r j a n pod vodstvom gg. Ing. Hara mine i M. Dražica. Marjan je pošumljen borom, ali nam je odmah palo u oči, da ispod toga bora nema nikakvog podmladka. Razlog je tome veliki broj divljih kunića (kunaca — kako svele u Splitu) i srna, koje unište sav podmladak. Te su sastojim e izvrgnute velikoj opasnosti od požara. Debeli sloj suhih iglica ispod stabala planuo bi od najmanje iskre i raširio se po cijelom´ Marjanu. Već je krajnje vrijeme da se ur ove sastojine unesu listače kao Quercus ilex, lovor, jasen i dr., a bor da se pomalo uklanja. To će međutim ići vrlo teško, da ne rečemo nikako, dokle god bude tamo toliko kunića i srna. Trebat će ih dakle potamaniti i svesti na najmanju mjeru, da se omogući razvitak i uspjeh mladih biljaka. Marjan je zbilja vrlo lijepo uređen i Split može biti njime ponosan. Go i kamenit, kao što je bio nekada, nagrđivao bi ovaj naš najveći primorski grad svojom prazninom i pustoši, Marjan je opet jedan od dokaza, kako se naš krš može zazeleniti, kada postoji čvrsta volja, da se to sprovede. No kako rekosmo, ne smije se sada stati, nego treba poduzeti uzgojne mjere, koje smo gore spomenuli i koje zahtijeva sadašnje stanje sastojina. Na Marjanu smo vidjeli Quercus ilex, koji je ovdje autohton, a od ostalog vrijedno je spomenuti Pinus ponderosa i Pinus brutia. Namjerili smo se i na nekoliko cedrova. Razgledali smo muzej i zoo, a onda nakon ove prijatne šetnje lijepim zelenim Marjanom, oduševljeni vidikom na more i otoke, na Kaštela i na grad Sv. Duje, otiđosmo na kupanje. Vrijeme, koje nam je stajalo na raspolaganju, sproveli smo u razgledavanju Splita i kupanju. Sutra u jutro,. 262 |