DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 59 <-- 59 --> PDF |
ostatak se upotrebi za gorivo. To se radi samo u Konavlima, kako rekosmo, dok se drugdje u okolici Dubrovnika upotrebljava za kolje Juniperus phoenicea i Arbutus Unedo. More, koje smo bili ostavili, opet nam se ukaza i mi se malo zatim zaustavismo u divnom kupalištu južnog Jadrana, Hercegnovom. Razgledasmo prekrasan park hotela »Boke«. Osim palmi i svih onih stabala i Mlina mediteranske flore, koje smo većinom već vidjeli na Lokromu i drugdje i koje su nam više manje poznate, nađosmo tu nekoliko stabala jedne vrste drveća, koju još nikada nijesmo vidjeli. Stabla su slična borovima, jednoigličava, a iglice su člankovite, pa nas potsjetiše na livadsku preslicu. Kasnije smo od g. Ing. Vueetića saznali, da je to Casuarina tenuissima, i da ne spada u Coniferae, da vrlo brzo raste, ali je vrlo krhka, pa joj grane mnogo stradaju od vjetra. Na drugoj strani smo vidjeli veliko stablo Magnoliae grandiflorae, zimzelene magnolije. Nastaviismo put i već se vozimo obalom divnog zaljeva Bcfce Kotorske. I Zelenika je ostala već iza nas. Zaustavismo se u Verigama i s interesom promatrasmo ukrcaivanje našeg autobusa na splav, pa se zajedno s njim prevezosmo preko, na drugu obalu zaljeva, na kojoj, opet nastavismo cestom put. More je potpuno mirno i bistro, pa se u njemu prekrasno cdrazivahu kod Perasta dva malena otočića s crkvicama, a tamo dalje mirna, dobrim dijelom zamrla mjesta sa susjedne obale zaljeva. Projurismo kroz nekoliko manjih simpatičnih mjesta, dok se ne zaustavismo u Kotoru ,koji se smjestio u dnu zaljeva. U cvom starom hrvatskom gradu susretali smo se na svakom koraku s davnim prohujalim stoljećima, koja su bila mnogo sklonija Kotoru, nego gruba sadašnjica. Kotor očekuje bolje dane i vjeruje, da će oni doći, kao1 što su doalzili i u prošlosti nakon svih iskušenja. Imali smo vremena tek da pogledamo neke znamenitosti, u prvom redu znamenitu stolnu crkvu sv. Tripuna i njezinu vrto bogatu riznicu. Nakon kratkog zadržavanja nastavismo put u Cetinje. Uspinjemo se brojnim serpentinama. Njihovi su zavoji tako oštri, da radiusi lukova teško da imaju više od1 3 m. Svaki čas ove ugodne vožnje pruža nam nove vidike, jedne ljepše od drugih, na našu veličanstvenu Boku. U daljini se bijeli vrh Orjcna. Još jedati pogled s visine na Boku, a onda nam nesta mora i mi se već vozimo crnogorskim teritorijem. Oko nas goli krš crnogorskih planina. Prvo crnogorsko naselje, koje sretosmo, bili su Njegoši. Gole krševite planine zatvaraju vidik. Vrh Lovćena obavijaju oblazi. Iz te kamene jednolikosti puknu pred nama najednom panorama Cetinja. U Cetinju smo objedovali, a nakon toga razgledasmo nekoje znamenitosti kao manastir, veliku reljefnu kartu Crne Gore, koja je smještena u posebnoj zgradi i koja nas je naročito zainteresirala. Naš vodič po Cetinju, Crnogorac, ovako je opravdao prilično veliku taksu, koju nam je zaračunao za ovo kratkotrajno razgledavanje: »Ta nemojte, braćo Hrvati, četirista godina smo vas čekali da dođete! Znate kako je, vi ste kultura, Srbijanci »osloboditelji«, a nama Crnogorcima šta preostaje nego pare i penzije!« Nastavismo put crnogorskim kršem, dok se pred nama opet ne ukaza nezaboravni vidik na najjužniji dio naše obale. Ispod nas su BudVa, Sv. Stefan, Petrovac i druga slikovita naselja, od kojih se najdalja prema granici gube u plavetnilu. Prodosmo kroz jedan cestovni tunel, koji može bitti dug nekih 30 m. Iako tunel za cestu baš nije pogodan, ipak je ovo ovdje najbolje rješenje, jer se velika i strma skala, koja visi :z obronka, ne bi dala tako lako zaobići. Spuštamo se i približavamo jedinstvenoj i prostranoj plaži budvanskoj, koja je tek malim dijelom iskorišćena. Proboravismo neko vrijeme, osvježismo se i okupasno u ovom idiličnom kupalištu, koje je ove ratne godine vapilo za strancima poput immogih drugih divnih mjesta naše obale. Ugodan put nastavio se kroz Tivat do Veriga, gdje se kotorski zaljev vrlo suzio. Opet se prevezosmo i mi i autobus na drugu obalu. Prolazili smo opet kroz sva ona mjesta ovog divnog našeg kraja, obasjanog sada zracima zalazećeg sunca. Opet je odlazio jedan tako drag i 261 |