DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 57 <-- 57 --> PDF |
na mnogim je mjestima zatrpana, a na nekim je mjestima čak i sam tok Neretve skrenut. Zajedno s Neretvom jurimo između kamenih ogranaka Prenja i Cvrsnice. Uz samu Neretvu ispod izbočenih stijena smjestili se stanovi ,i torovi za ovce. Ima li karakteristike, koja bi očiglednije govorila o bijedi ovoga kraja? — Tamo između kamenitih stijena jednog ogranka Cvrsnice izbila je nakon tko zna kakvog pustolovnog podzemnog puta voda, koja se u nekoliko snažnih slapova ruši u Neretvu. Dođosmo i u Mostar,, ali tu se na žalost vlak nije duže zadržao. Skočismo ipak do najbližeg mosta na Neretvi! i prođosmo kroz nekoliko ulica. Vlak nas nosi dalje i mi sada već vidimo uz plodnu dolinu Neretve mnogo lijepih vinograda, u kojima se nalazi tu i tamo po koja smokva. Susrećemo prve kulture duhana. Ostavismo´ već iza sebe stari historijski Počitelj, lijepu Čapljinu i raskrsnicu Gabelu, pa pređosmo preko Neretve i ostavismo je. Uspinjući se nailazimo na sve manje plodnog tla, brižno ograđenog kamenim suhozidom i zasađenog najnužnijim biljkama za život. Ulazimo u Popovo polje, koje se proteglo s lijepom površinom plodne zemlje ali okruženo bijedom oko sebe u kućicama podignutim na obroncima brda odmah iznad polja. Poplave su uzrok toj bijedi i nitko ne bi vjerovao, da na izgled bezazlena Trebišnjica može toliko nabujati, da iz ovog ´prostranog polja učini pravo jezero. Vidimo dosta kukuruza. Srpanj je, a nije tomu dugo, da su u jednom dijelu polja tek ponikli. Čuje se doduše, da će banovina provesti regulaciju ali su i ranije kružili o tom glasovi, pa ipak je ostalo sve po starom. Trebalo bi zaista ovdje što prije pristupiti radu, jer voda ovdje odnese često svu muku i trud i ostavi ovu sirotinju bez igdje ičesa na onoj golotinji krša. Slika, koju smo vidjeli, lako se ne zaboravlja. Gole kamene planine oko plodnog, ravnog kraškog polja govore jasno, da je svu vu zemju donijela s njih voda, kad su bile lišene šumskog pokrova. Krš, krš i svuda samo krš. U gornjem dijelu Popovog polja vidjeli smo ipak pošumljenih predjela. Lijepo se ističu Ouercus pubescens, Fraxmus ornus, Ostrya carpinifolia, Carpinus betulus, Paliurus aculeatus, Ficus carica, Acer monspessulanum i druge vrste, koje karakteriziraju submediteransku floru. Iza Uskoplja, izišavši iz jednog tunela, razgalio se pred nama južni Jadran, divno plav i miran, sunčajući se lijepo na kasnom popodnevnom suncu. Miris primorskog bilja intenzivno se osjećao. Serpentinama smo se spuštali. Pored nas su ostajali vinogradi, zeleni lovori, defilirali uspralvni šiljati čempresi. Prizori se pred našim očima natječu u ljepoti. Ne znaš da lj da s prekrasnih čempresa odvojiš pogled u uvalu Omble, Dubrovačke rijeke ili da ga opet s nje skreneš na mirnu pučinu. Smjestivši se vrlo udobno u hotelu u Gružu nismo mogli odoljeti želji, da se još večeras ne prošetamo našim starim, slavnim i tako divnim Dubrovnikom. Kotarski šumarski referent u Dubrovniku go´sp. Itig. Spiro Vuč e ti ć saznao je istu večer za naš dolazak. Na povratku sa službenog putovanja primio je tek tu večer pismo našeg vođe puta, da ekskurzija dolazi u Dubrovnik, umjesto da ide kroz Šipadovo područje. Gospodin nas je kotarski šumarski referent odmah potražio i našao na Stradunu, pa nam je za vrijeme daljnjeg našeg boravka u Dubrovniku bio nadasve ljubaznim vodičem i tumačem. Na znamenitom Stradunu našli smo se i sa grupom veselih zagrebačkih maturantica. Neke smo od njih još iz Zagreba poznavali. Tako je prva večer u prekrasnom Dubrovniku prošla u vanrednom raspoloženju. Dubrovnik. Kiša nas je u jutro iznenadila, kad smo ustali, pa odlučismo, da taj dan razgledamo historijske znamenitosti. No sreća, koja nam je za cijelo vrijeme puta bila sklona, nije nas ni danas ostavila. Ne samo što je kiša brzo prestala, nego se brzo i razvedri tako, da je opet nastao prekrasan dan. G. ing. Vučetić nam je bio vodičem, pa pođosmo tim historijskim ulicama, pokraj dragocjenih spomenika, slave i veličine naše hrvatska" Atene. Prođosmo´ Pilama, zaustavismo se pred Onofrijevim zdencom i kapelom Sv 259 |