DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 56 <-- 56 --> PDF |
i kolofonij, te ove proizvode prodavalo zainteresiranim industrijama i ostalim privred nicima na dalju preradbu i upotrebu.« Prije ručka pregledasmo još čuvenu gradsku vijećnicu, prošetasmo slikovitom Baš-čaršijom i uđosmo u Husref-begovu džamiju. Poslije ručka krenusmo u kupalište IHdžu i na izvor Bosne ispod Igmana. Ugodna je bila šetnja dvostrukom alejom od Ilidže do vrela Bosne. Pripovijedali smo cijelo vrijeme sa simpatičnim g. ing. Č i r- k ov i če m i u mnogome upotpunili naše informacije o prilikama u ovom šumskom području i o životu i radu šumara u ovim krajevima. I ´vrela Bosne i Ilidža ostaše nam u ugodnoj uspomeni. Tako provedosmo taj dan uglavnom ne umarajući se, da uz mognemo svježi i odmoreni nastaviti sutra put u Dubrovnik. Bosna, ta najdraža naša zemlja, očarala nas je svojom ljepotom. Poštedjet ćemo naše čitatelje od detaljnijih razmatranja o kompliciranim pitanjima šumarstva Bosne, kao što je na prvom mjestu pitanje šumskih šteta, pitanje servituta i pitanje uzurpacija. O tome su nam1 govorili, za vrijeme našeg boravka u Bosni, skoro svi šumari, s kojima smo došli u vezu. Iz svega, što smo čuli i vidjeli, mogli smo zaključiti´, da zaista još uvijek vrijedi ona pametna sentencija, koju nam je gosp prof. Dr. Qjuro Nenadić toliko puta spominjao, a potječe, ako se ne varamo, od Dimitza: »Dok livade bosanskih seljaka vise na granama šumskog drveća, nema u Bosni napretka«. Večera je prošla u znaku opraštanja od gostoljubivog Sarajeva. Mi se doista ne možemo dosta zahvaliti na pažnji, koja nam je ukazivana na svakom koraku, na toplom prijemu i gostoprimstvu, koje je bilo izvan svih naših očekivanja. Svi su se takmičili, na nam što više ugode. Između sviju, s kojima smo došli u dodir ipak moramo posebno Istaći savjetnika g. Ing. Ljubu Obrad o vica . Još u vlaku, kad nam je izašao u susret do1 Višegrada, uživali smo u njegovim duhovitim izlaganjima. I što smo bili duže s njime, naše su simpatije i naše štovanje prema njemu sve više rasle. O svemu nas je toliko srdačno obavještavao, da će nam ostati u trajnoj miloj uspomeni. Na večeri je s nama u društvu bio i g. ing. Krunoslav D u m i ć, koji je uveo režim po »Križevačkim statutima«. Bilo je zdravica, govora o teoriji i praksi a onda se na vrijeme, raspoloženi i razdragani spremismo na počinak, jer sutra nas opet čeka dug put. Od Sarajeva do Dubrovnika. Kraj, kroz koji smo prolazili, opet je bio prekrasan i njegova ljepota nije nam dala da se otrgnemo od prozora vagona. Gutali smo utiske, gomilali dojmove, pa ćemo tek spomenuti neke karakteristike, koje su nam se jače ucrtale u pamet. Nemirni bosanski i hercegovački teren prisilio je prugu, da se vere po brdima praveći serpentine i mnogobrojne tunele, od kojih je onaj u Ivan planini dugačak 3255 m. Ali nije samo to, našu pažnju zaokupljuje i onaj veliki nagib na drugoj strani Ivan planine, koji mjestimično dosiže i do eo/oo, kako možemo čitati iz oznaka uz prugu. Radi tog velikog nagiba ukopčava se u vlak još jedna lokomotiva sa zupčanim točkovima, koji teku po srednjoj zupčanoj štreki. Ponosna i gorda Ivan planina kao da nerado gleda na nas i taj vlak, koji remeti njen mir. Nekoliko oblaka mota se po vrhovima i za čas ih prekrije prozirnim velom, nastojeći ih sakriti od naših zadivljenih i radoznalih očiju. Planinske su košanice tu i tamo izgurale šumu i išarale planinu svojim svjetlim površinama. Na jednoj odi njih mahala su skladno kosama četvorica opaljenih gorštaka i ne osvrćući se na vlak. Ovdje susretasmo po prvi put čitave sastojine bukovih skresaka a tamo na hercegovačkoj strani lijepa stabla pitomog kestena. Spustismo se u dolinu Neretve, kojom je ovladao goli, suri hercegovački krš. Na suprotno jo bali Neretve ukaza nam se nekoliko klasičnih primjera posljedica, nastalih djelovanjem bujica. U gornjim dijelovima ogoljelih planina urezale se vododerine dubokim brazdama a u dolini i u samom koritu Neretve nanesene su ogromne mase krša. Cesta, koja ide tom obalom, 258 |