DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 40 <-- 40 --> PDF |
jalne tvorbe morena, koje u mnogom podsjećaju na sjeveronjemačku nizinu. Razlika je samo ta, što tamo prevladava bor a ovdje smreka, Alpinska se oblast (u si. 1. ozn. B.), u koju ulazimo napustivši Bodensko jezero dijeli kako je spomenuto u četiri područja. Od tih dodirujemo samo tri t. j . oba pojasa mješovitih šuma i unutrašnje alpinsko područje bez bukve. I upravo uvala na potezu* Lindau—Innsbruck, kuda nas vođi naš put, čini medu između s jedne strane obih pojasa sjevernih Alpa i s druge strane unutrašnjeg alpinskog područja. U ovom je potonjem glavna vrsta smreka, ali u višim položajima dolazi vrlo često i ariš. Općenito se o razdiobi vrsta u Alpama može reći, da tu razdiobu prvenstveno uslovljava klima. Dok jela i bukva u klimi centralnih Alpa ne mogu da uspjevajiu., dotle smreka a pogotovo ariš nalaze tu još vrlo dobre uslove opstanka. K tome treba dodati, da granica šume ide u centralnim Alpama mnogo više nego u izvanjim zonama odnosno, ona ide uporedo s većim terenskim isponima. Općenito uzevši, pada granica šume od zapada prema istoku, ma da je alpinski pašnjaci svagdje potiskuju na mnogo niže zone nego bi od prirode išla. a) Ettal Domena se ettalskog samostana, koja je danas uslijed sekularizacije u državnom posjedu, nalazi u području mješovitih šuma s pretežnom smrekom u reonu Oberammergau-ai, poznatog gradića radi pasionskih igara. Nedaleko se nalazi glasoviti Garmisch-Partenkirchen (olimpijske igre) na podnožju Zugspitze-a (2963 m), najviše planine predratne Njemačke8). Ettalska šumska uprava zaprema svega 8770 ha. Podneblje je tipično alpinsko, karakterizirano dugačkom zimom s naglim prelazom u ljeto. Odatle vrlo rijetki rani i kasni mrazevi. Prosječna se temperatura kreće u dolinama 6—8°C a u visinama 5—7°C godišnje. U doba vegetacione periode temperatura se giba u granicama 13.7—14.2°C. Prosječna visina vodenih taloga iznosi oko 1600mm, od kojeg iznosa polovica pada u vrijeme vegetacije. Tlo čini u glavnom dolomit te tu il tamo pločasti vapnenac (Plattenkalk), ali ima i tragova lokalnih morena te potočnih nanosa (Gries). Slika 9. prikazuje delegaciju na podnožju ettalskih brdina. Glavna je vrsta smreka (79%), zatim jela (11%), dok ostalo otpada na bukvu. U ovoj smjesi varira drvna zaliha na krupnom drvetu u sječivim sastojinama od 270 m3 (na dolomitu) do 440 m3 (na kredi) po hektaru. Ophodnja je 120 godina. Šume se nalaze u pojasu 850—1300 metara nadmorske visine. Na gospodarskoj je površini (3063 ha) ustanovljen prirast od ukupnih 9625 m3. Iz ovoga možemo zaključiti, da se prosječna drvna gromada na krupnom drvetu giba od 135 m3 a prosječni gromadni prirast sa oko 3 m3 po hektaru. Uzgred primjećujem, da je proda drveta unatoč relativno teškog izvoza vrlo dobra a izrada intenzivna (tvornica ljepenke u Oberau-u, ugljenokopi u Peitingu i Peissenbergu). Uporedimo li ove jednodobne šume s našim prebiirnim na kraškom visočju, možemo konstatirati, da dolaze u približno jednakoj nadmorskoj visini i nešto različitim podnebljem (kod nas česta pojava mrazeva). Glavna je razlika u tlu, koje je ovdje bolje od našega. Nu gromade su 8) Prolaz delegacije kroz Alpe zabilježio je dnevnik Garmisch Partenkirchener Tagblatt od 19. jula 1939. Nr. 164 (»Gäste aus Jugoslawien«). 242 |