DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 38 <-- 38 --> PDF |
blago nagnuto i vlažno, pa je i! za bivšu jednodobnu šumu ustanovljen II/III. bonitet. I smjesa po vrstama drveća mnogo je drugčija nego kod nas. Ovdje je dominantna smreka (65%), zatim Jela (26%) dok ostala površina otpada na razne druge vrste (9%). Napokon ovdje šumsko gospodarstvo služi u turističke svrhe i zato nije određivana sječna zrelost, već se stabla podržavaju i s preko 100 cm debljine. Inače su izvozne prilike radi guste cestovne mreže vrlo povoljne, posjed je dobro arondiran, bez čistina i plješina kako to nalazimo u našim krajevima. Prebiranje se svake treće godine vraća na istu površinu. Sječivi prihod iznosi prosječno 6 .3 po hektaru. Općeniti se nazoril njemačkih šumara na zakone prebirnog uzgoja, kako su nam ovom prilikom izloženi, mogu svrstati u slijedećih nekoliko točaka: 1) Prebor je gospodarenje na najraanjilm površinama (Baumwirtschaft). Svoje prihode bazira na stablimičnom iskorišćivanju za razliku od plošnog, koje u većoj ili manjoj mjeri traže drugi uzgojni oblici. Stoga nije za preborni tip mjerodavno, da li su na jedinici! površine zastupani svi debljinski razredi, već je glavno, da se de facto gospodari ! sa svakim pojedinim stablom. Potpuno je dakle krivo gledište, kad se šumi, s kojom se radi stojbinskih razloga mora stablimično gospodariti, oduzima značaj prebora samo zato, jer u njoj nema svih nego samo 2—3 debljinska razreda. Kod nas je doduše u šumskoj upravi Zalesina u Gorskom1 Kotaru prema stanju iz 1911. godine bio slučaj tipičnog jelovog prebora, jer su tamo bili zastupani! ne samo svu! debljinski razredi, nego su još i ti! razredi imali podjednake površine. Takav je slučaj redovno vrlo rijedak ali! zato nije mjerodavan, da se iz prebirnog gospodarenja isključe sve šume, koje nemaju ovih uslova. 2) Prebirna je šuma pitanje oborina. Što su oborine veće, to jela, smreka i bukva lakše i dulje podnose zasjenu (Zentgraf). U krajevima s niskim godišnjim vodenim talogom ne može se preporučiti prebirnii uzgoj. 3) Drvna je zaliha prebirne šume podjednaka s onom jednodobne, u koliko se oba tipa nalaze na jednakom bonitetu i imaju jednak broj debljinskih razreda. Ova nam je činjenica, ma da još nema znanstvene podloge, poznata iz drugih izvora (Hufnagel, Balsiger, Zentgraf, Wernih, Flury i t. d.). U freudenstadtskoj je šumi obračunata prosječna zaliha za slučaj povoljnog razmjera debljinskih razreda sa 320 m3 po hektaru. U nedalekom Pfalzgrafenweileru na jednakom bonitetu iznosi! ´prosječna gromada 324 m3 po hektaru. Kako se vidi, ova je važna okolnost ovdje dovoljno jasno naglašena. 4) Visina se prosječne drvne zalihe u četinjavoj prebirnoj šumi (uslovljenoj, staništem) može kretati u granicama 200—300 m3 po hektaru (Dieterich). Veće zalihe preko ovog iznosa daju ffil tip sastojine prašumskog karaktera ili abnormalni tip prebora s pretežnim višim debljinskim razredima. A to se i potpuno slaže i s nalazom u freudenstadtskom preboru, gdje drvne zalihe unatoč (izvanredno povoljnih stanišnih prilike« (II/III. bon. za jednodobnu šumu) ne daje veći iznos od 320 m3 po hektaru. Prema tome se prosječna zaliha u šumama spomenute naše šumske uprave Zalesina u Gorskom Kotaru, koja prema stanju iz 1911. godine iznosi 230 m3 po hektaru i to na neuporedivo lošijoj stojbini i uz sječnui zrelost 56 cm (cea 100 god.) ima smatrati kao vrlo povoljna. Podržavanje 240 |