DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 33 <-- 33 --> PDF |
IV. Schwarzwald Dolazeći u badensku nizinu sjeverno od Karlsruhe-a zaustavljamo se na poplavnom području gornje Rajne u reonu Durlach-Philippsburg.*) To su zašumljenSi močvarni predjeli duž desnog rajnskog nasipa, poznati po uspjelom uzgoju topole . Podizanje topolovih sastojina ide ovdje, razumljivo je, paralelno s ostalim meliOracionim radovima, pa je za članove naše delegacije, koji djeluju u našim nizinskim šumama, bio ovaj objekt od naročitog interesa. Kima je ovog područja mantilima. Odlikuje se kratkom zimom s malo ili uopće bez snijega te dugačkom vegetacionom periodom (maj— oktobar). Srednja je godišnja temperatura obračunata sa 9.9° C. Visina vodenih taloga iznosi godišnje 640—780 mm, od koje množine otpada na vegetacionu periodu %—Vs. Najviše kiše pada u julu, dok su proljetne oborine relativno umjerene. Uslijed blizine Schwarzwalda vrlo su česte poplave uslijed otapanja snijega. Tlo je teško i duboko. Cine ga naplavine, mokra glina a gdjegdje pijesak i šljunak. Od topolovih vrsta najjače su zastupane canadensis, nigra, monilifera, a u najnovije vrijeme il robusta. Sadnja je izvršena 1—2 god. ključilcama. Svrha je gospodarenja uzgoj krupnog drveta, koje kod kanadske topole i monilifere ima vrlo visoke cijene. Drvo crne topole ima za Vis niže cijene od spomenutih vrsta. Drvo se, po pravilu, upotrebljava za furnire. Postavljene pokusne plohe prema saopćenjima naših stručnih pratioca (Faber, Bauer, Ebner) u predjelu »Füllbruch« daju slijedeće rezultate ovog uzgoja: a) 30-godišnje sastojine kanadske topole s podstojnom johom i jasenom imaju ukupnu zalihu od 238 ms po nektaru. Sama topola bez podstojnih vrsta ima 130 m3 po hektaru. b) 50-godišnja sastojina kanadske topole i monilifere s podstojnom johom i jasenom ima ukupnu zalihu od 523 m3 po hektaru, a sama topola bez podlstojnih vrsta 431 m3. Srednji prsni promjer iznosil 95 cm a visina 43 metra. U ovoj starosti daje topola 80% građe. S topolovim se kulturama gornje Rajne opraštamo s njemačkom ravnicom i njezinim listačama. Već južno od Karlsruhe-a na putu za Pforzheim susrećemo smreku i jelu, koje nas više neće ostaviti do kraja našeg naučnog puta. Ove četiinjače, kojima je mjestimiično primiješana bukva, a na tlima šarenog pješčenjaka i bor, daju osebujan karakter badenskom i württemberskom Schwarzwal d u, koji ovo svoje ime (65% šumovitosti) potpuno zaslužuje. Ovo gorje nije poznato radi svoje visine (najviši vrhunci ispod 1500 met.) a dapače nitil radlil svoje romantike. Njegov mu glas daju goleme crne šume, koje su dijelom koljevka a dijelom hranioci dviju iza Volge najvećih europskih rijeka, Dunava i Rajne. Na obroncima ovoga gorja najviše se približile te dvije ogromne srebrne arterije, da se odmah iza toga rastanu, jedna pravcem sjevera a druga istoka. Obadvije će na svojim putovima kroz vijekove dirigirati sudbinom mnogih naroda na njihovim obalama. S te strane, a pogotovo s gledišta šumskog gospodarstva, Schwarzwald je oduvijek činio i čini jednu samostalnu cjelinu, ma da politički pripada dvjema njemačkim 4) Boravak delegacije u Badenu registrirao je dnevnik Der Führer (Karlsruhe) od 14. jula 1939. Nr. 172 (»Besuch aus Jugoslavien«). 235 |