DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 33     <-- 33 -->        PDF

IV. Schwarzwald
Dolazeći u badensku nizinu sjeverno od Karlsruhe-a zaustavljamo
se na poplavnom području gornje Rajne u reonu Durlach-Philippsburg.*)
To su zašumljenSi močvarni predjeli duž desnog rajnskog nasipa, poznati
po uspjelom uzgoju topole . Podizanje topolovih sastojina ide ovdje,
razumljivo je, paralelno s ostalim meliOracionim radovima, pa je za članove
naše delegacije, koji djeluju u našim nizinskim šumama, bio ovaj
objekt od naročitog interesa.


Kima je ovog područja mantilima. Odlikuje se kratkom zimom
s malo ili uopće bez snijega te dugačkom vegetacionom periodom (maj—
oktobar). Srednja je godišnja temperatura obračunata sa 9.9° C. Visina
vodenih taloga iznosi godišnje 640—780 mm, od koje množine otpada na
vegetacionu periodu %—Vs. Najviše kiše pada u julu, dok su proljetne
oborine relativno umjerene. Uslijed blizine Schwarzwalda vrlo su česte
poplave uslijed otapanja snijega. Tlo je teško i duboko. Cine ga naplavine,
mokra glina a gdjegdje pijesak i šljunak.


Od topolovih vrsta najjače su zastupane canadensis, nigra, monilifera,
a u najnovije vrijeme il robusta. Sadnja je izvršena 1—2 god. ključilcama.
Svrha je gospodarenja uzgoj krupnog drveta, koje kod kanadske
topole i monilifere ima vrlo visoke cijene. Drvo crne topole ima za Vis
niže cijene od spomenutih vrsta. Drvo se, po pravilu, upotrebljava za
furnire.


Postavljene pokusne plohe prema saopćenjima naših stručnih pratioca
(Faber, Bauer, Ebner) u predjelu »Füllbruch« daju slijedeće rezultate
ovog uzgoja:


a) 30-godišnje sastojine kanadske topole s podstojnom johom i jasenom
imaju ukupnu zalihu od 238 ms po nektaru. Sama topola bez podstojnih
vrsta ima 130 m3 po hektaru.


b) 50-godišnja sastojina kanadske topole i monilifere s podstojnom
johom i jasenom ima ukupnu zalihu od 523 m3 po hektaru, a sama topola
bez podlstojnih vrsta 431 m3. Srednji prsni promjer iznosil 95 cm a visina
43 metra. U ovoj starosti daje topola 80% građe.


S topolovim se kulturama gornje Rajne opraštamo s njemačkom
ravnicom i njezinim listačama. Već južno od Karlsruhe-a na putu za
Pforzheim susrećemo smreku i jelu, koje nas više neće ostaviti do kraja
našeg naučnog puta. Ove četiinjače, kojima je mjestimiično primiješana
bukva, a na tlima šarenog pješčenjaka i bor, daju osebujan karakter
badenskom i württemberskom Schwarzwal d u, koji ovo svoje ime
(65% šumovitosti) potpuno zaslužuje. Ovo gorje nije poznato radi svoje
visine (najviši vrhunci ispod 1500 met.) a dapače nitil radlil svoje romantike.
Njegov mu glas daju goleme crne šume, koje su dijelom koljevka
a dijelom hranioci dviju iza Volge najvećih europskih rijeka, Dunava i
Rajne. Na obroncima ovoga gorja najviše se približile te dvije ogromne
srebrne arterije, da se odmah iza toga rastanu, jedna pravcem sjevera
a druga istoka. Obadvije će na svojim putovima kroz vijekove dirigirati
sudbinom mnogih naroda na njihovim obalama. S te strane, a pogotovo
s gledišta šumskog gospodarstva, Schwarzwald je oduvijek činio i čini
jednu samostalnu cjelinu, ma da politički pripada dvjema njemačkim


4) Boravak delegacije u Badenu registrirao je dnevnik Der Führer (Karlsruhe)
od 14. jula 1939. Nr. 172 (»Besuch aus Jugoslavien«).


235