DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 30 <-- 30 --> PDF |
ima dužnost zaštitu od mraza i čišćenja od grana a osim toga i da nedostatno vapno svojim korijenjem izvlači na površinu. Napokon je zapaženo, da unatoč slabije kvalitete spessartski hrastovi daju veći proeenat grade (75%) nego kod nas (50—60%). Vjerojatno će ovo prvenstvo spessartskog hrasta biti u vezi s boljim intenzitetom obrade nego kod nas. b) Taunus Put nas vodi! dalje prema zapadu, u bazen gornje Rajne i mainske ravnice. U valovitoj se nizini daleko prema zapadu pomalja zdepasta glavina Taunusa, na čijem podnožju leži ljetovalište Homburg v. d. H., kamo nas vodi! pravac ekskurzije. Šume ove šumske uprave zapremaju 3390 hektara i pokrivaju padine Taunusa (šumovitost 47%). Tu nas dočekuju nastavnici gütingenskog sveučilišta (Hann. Münden), jedan od najpoznatijih autoriteta u uzgoju šuma prof. Rr. J. 0 e 1 k e r s i pedolog Dr. A. Deines . Oni će zajedno s ostalima pratiti našu delegaciju kroz čitavo područje Hessen Nassaua. Mineralnu podlogu zemljišta na Taunusu čini kvarčit, koji se pojavljuje izmjenično kao bijeli i sivi! kvarcit (Taunusquarzit), — te razne vrste š´kriljevca (Grauwackenschiefer, Tonschiefer). Niže partije pripadaju aluvialnim odronima (Gehängeschutt). Tlo je u najvećem dijelu srednje duboka svježa glina. U višim je položajima pliće i kamenito, pa dapače mjestimično izlaze na površinu i veći! kameni blokovi. Nadmorska se visina kreće od 200—882 metra. Klimatski se Taunus dijeli u tri pojasa: a) blago prigorje do 250 metara (Castanetum), b) umjereno podneblje u visinama 250—600 metara (upliv istočnih vjetrova), c) oštro podneblje u visinama iznad 600 metara (nagle promjene temperature, svakogodišnji ledo- i snjegoJomi). Visina vodenih taloga iznosi! godišnje za niže položaje ispod 700 metara oko 800 mm a za više 900—1000 mm. Nekad je čitav Taunus bio pošumljen listačama (hrast, bukva, javor, lupa). Podržavao se srednji! uzgoj. Četinjače se uvode tek 1610. godine (smreka), a gotovo dva stoljeća kasnije t. j . oko 1800. godine pošumljuju se borom podivljale padine u blizini naselja oko Taunusa. Kako se iz starih dokumenata vidi, bor se uvodio putem sjetve, a sjetva se obavljala omaške nakon što je tlo bilo prodrljano teškim branama. Na taj su način, kako navode stari tekstovi, nastali »prekrasni i dobro sklopljeni borovi letvenjaci jakog prirasta, koji su se već u 50. godini djelomično iskorištavali. « Godine 1900. je u ovim šumama tadanji asistent D e n g 1 e r u jednoj 92 hektara velikoj borovoj sastojini ustanovio zalihu na krupnom drvetu sa 535 m3 po hektaru. Današnje stanje pokazuje slijedeće zalihe na sječi vom drvetu: u starosti od 114 godina 445 ms po ha » » »115 » 500 » » » » » » 120 » 540 » » » U prvom su početku uzeli bor samo kao prelaznu sastojinu u namjeri, da se kasnüje opet uvedu listače, čim se tlo poboljša. Međutim je uprava kasnije po sugestijama nadšumara Dr. E. H e . e r a (1819—1898) 232 |