DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Našu je delegaciju interesiralo gospodarenje s listačama na tlu
završnih morena, što se ovdje pojavljuje u vidu grubog pijeska i šljunka,
s kojih je, prema demonstraciji prof. W i 11 i c h a, isprano vapno sve do
gotovo 2 metra dubljine. Primjer ovakovog gospodarenja s navedenim
ciljem Vidjeli smo, u čistoj bukovoj sastojim (Jagen 91), koja je proizašla
iz mješovite s hrastom i stablimično uprskanim borom. Sadanja je čista
bukva starosti cea 100 god. proizvedena prirodnim pomladenjem i pripada
I/II bonitetu. Prema podacima šumarnika Wagenhoff,a današnje
stanje pokazuje:


srednji prsni promjer 36 cm,


srednju visinu 29 m,


broj stabala po hektaru 239 i


drvnu zalihu po hektaru 320 m3 na krupnom drvetu.


Navedena se pretvorba vrši različito prema ekspoziciji! terena. Tako
se kod ravnih položaja il južnih ekspozicija uvodi hrast putem sadnje, a
potrebna se primjesa bukve regulira prirodnim, pomladenjem. Na sjevernim
i sjevedoistočnim ekspozicijama zamjenjuju hrast u glavnom
četinjave vrste, smreka, duglazija i ariš. Konačan omjer smjese, koji se
želi postići, predpostavlja 60% bukve i 40% četinjača, dakle upravo
obratnu relaciju od one, koju mi favoriziramo u šumama, kraškog visočja.


Chorinska šumska uprava je, kako znamo, na daleko poznata sa
svojim rezultatima na polju istraživanja borovi h ras a odnosno
upliva provenijencije borovog sjemena. Iskoristili smo ovu rijetku priliku,
da se upoznamo i s ovim važnim rezultatima, dobivenim na ovom tlu
grube šljunkovite pjeskulje, koja je djelomično pokrivena do 1 metar debelim
slojem finog pijeska. Mi smo vrlo zahvalni slavnom profesoru
D e n g I e r u, koji nas je lično proveo kroz ove borove sastojine (Jagen
85) i dao nam sva potrebna obavještenja. Tu je u prijašnjoj čistoj borovoj
sastojini po Schwappachovom predlogu 1907. godine započeto s pokus&ma
uzgoja internacionalnih rasa bora, pri čemu je uzeto u obzir osam raznih
provenijencija. Istovremeno su bili započeti pokusi i u Tharandtu (Saska),
Hessenu, Bavarskoj, Austriji,, Madžarskoj, Rusiji, Švedskoj i Belgiji. Podaci
posljednjeg snimanja iz 1933. god. pokazuju 30-godišnji rezultat, kako
se vidi iz Table III. Primjećujem, da, je drvna zaliha u ovim podacima
obračunata približno t. j . kao polovica produkta kružne plohe i visine.


Što se tiče tipičnih svojstava pojedinih rasa, koja se u navedenoj
tabeli ne mogu numerički prikazati, mogli bismo razlikovati u glavnom
tri! kategorije svojstava i to: oblik, čistoću i morfološke značajke. Sva su
ta tipična svojstva prilično upadljiva pa se dadu kod malo točnijeg pregleda
lako ustanoviti. Što se tiče oblik a naročito se ističu rase
sjeveroistočnih provenijencija (istočno-pruski, kulandski, brandenburški
i! ruski bor), kod kojih 68—95% stabala pokazuje potpunu ili pretežnu
pravnost. Za njima, u ovom pogledu daleko zaostaju tri južne i zapadne
rase, kod kojih se ovaj procenat tek oko 16—45% stabala (južno-francuski,
belgijski i škotski! bor), dok najnepovoljniji oblik pokazuje rajnskopfalačka
rasa. U vezi sa čistoćo m lako je zapaziti razvijenu granatost
francuske i rajnsko-pfalačke rase, dok se borovi istočno-pruske i
ruske provenijencije odlikuju finim tankim granjem. Napokon se kod poređenja
morfoloških značajki pojedinih rasa naročito ističe
francuski bor s kratkim iglicama, pokrivenim modrosivom voštanom
prevlakom.


224