DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 35     <-- 35 -->        PDF

vladaju optimalni odnošaji (Reichspitzenbetrieb), što mu daje i u Württembergu
izuzetan položaj i značenje.


Svrha je gospodarenja osnivanje mješovitih sastojina (0.6 smr, 0.3
je, 0.1 bu) putem prirodnog pomladenja, koje se temelji ma Wagnero vom
Blendersaumschlagu. Kako je poznato, bit ovog sistema leži u rubnom
ii prugastom napredovanju sječe i pomladenja, kako bi se stvorio oblik
šuma najbliži prirodi (naturgemässer Wirtschaftswald). Rubna se sječa
prislanja ili na terenske izbočine, ili na puteve ili na linije unutarnjeg
podijeljenja. Sječne se linije protežu pravcem N—NO ali nikada u pravoj
liniji već ilil u zavojima (Buchten), uglovima (Staffeln) ili u klinovima
(Keilen). Tim je u jednu ruku omogućeno što dulje razvijanje sječne linije
u duljinu bez bojazni od promahe, a u drugu ruku još je_ uvijek zadržan
dovoljan dovoljan oprez s obzirom na zapadne vjetrove. Širinu pomladne
površine određuje visina sječivih stabala. Siječe se svake godine — ali
tako, da sječa i izvoz ne nanose štetu pomlatku (»Immer aus dem Saum
heraus«). Naravno, da se Wagnerov postupak ne smije shvatiti dogmatski,
jer i u ovoj šumi! vidimo manja zastranjenja (dvostruke pruge), napose
ondje, gdje nema veće opasnosti od vjetra. Jer, suština je Blendersaumschlaga
nastojanje, da napredovanje sječa, smjer vjetra i insolacija
dobiju jedan pravac. Sve ostalo nije bitno, barem ne u toliko, da se u
izvjesnim prilikama ne bi; mogla odobriti odstupanja.


Koliko smo mogli zapaziti, nije načiin sječe ni čisto oplodni ni preborni.
Ima svih mogućih varianata, kako je to potvrdila i naša stručna
pratnja. Na pomlađenim se prugama podržava sad tamniji sad svjetliji
zastor, već prema konkretnim potrebama zasjenu podnosećeg pomlatka,
napose jele i bukve. Primjećuje se, da se 1 smreka vrlo povoljno razvija
pod zastorom starijih stabala. Za njemačke prilike naročita prednost
Blendersaumschlaga leži u okolnosti, da je ovaj način sječe potpuno dorastao
sadanjim većim zahtjevima na kapacitet šume. Sječa se ne ograničuje
na jedan neznatan broj većih površina, već se razgranjuje u mnogo
sječina (na ovom objektu 150), u kojima je započeto s pomlađenjem. U
tom se pogledu približuje Wagnerov postupak prebirnom gospodarenju
pogotovo, kad nijedan od njih radikalno ne zahvata u staru sastojünu. Nu
ova sječa kao i prebirna ima dakako i svojih nedostataka. Njezina primjena
otežava preglednost sječina. upravu i nadzor, — dok s druge strane
iziskuje razmjerno velike izdatke (plotovi) i gustu mrežu prometila. Zato
se može uz ostale uslove preporučiti jedino u vrlo intenzivnom gospodarenju.


Duljina se pojedinih pruga u Pfalzgrafenweilem kreće od 600—1000
metara. Drvna zaliha sječivih sastojina iznosi 620 m\ što bi odgovaralo
prosječnoj masi od 310 m3 po hektaru. Stvarno je ustanovljena prosječna
masa sa 324 m3 po hektaru. Razumljivo, da se tu radi o najširem, prosjeku,
jer ima najboljih boniteta s masom od cea 700 m3 i najgorih sa
cea 200 m3 po hektaru. Računa se, da ove sastojine spadaju medu najbolje
u Württembergu.


U vezi sa specijalnim načinom sječe u ovim jednodobnim četinjavim
šumama, mi ćemo se u par redaka osvrnuti na uređivanje ovih
kompleksa prema informacijama, koje su nam na terenu dali prof. Z e n t-
g r a f (Freiburg) i šumarnik Schock . Činim to napose iz razloga, jer
je dosadanji način uređivanja šuma u Württembergu u svojem temelju
uzet kao uzor kod sastavka našeg Naputka iz 1903. godine.


237




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 34     <-- 34 -->        PDF

državama (Baden veći dio, a Württemberg manji dio). Prolazeći duljinom
čitavog Schwarzwalda, dotaći ćemo veliki! broj vrlo interesantnih
šumskih objekata, no s razloga štednje s prostorom ograničujem se u
u ovom referatu samo na dva najmarkantnija objekta, i to: na Pfalzgrafenweiler
(Wagnerov Blendersaumschlag) i Freudenstadt (prebirna
šuma). Kretanje ekskurzije prikazuje SI. 8.


Mjerilo 1 :2,500.000
SI. 8. — Smještaj oglednih objekata na putu Schwarzwald—Alpe. Put ekskurzije crtkan..


a) Pfalzgrafenweiler


Državna šumska domena u Pfalzgrafenweileru (Württemberg) leži
cea 700 metara nadmorske visine. Srednja god. temperatura iznosi! 7.5° C
a prosječna visina vodenih taloga 1100 mm. Tlo čini gornja naslaga šarenog
pješčenjaka a jakim slojem pjeskovite gline. Na mineralnim je
hranivima u glavnom siromašno. Ipak su fizička svojstva njegova vrlo
povoljna, jer je pretežno duboko, dovoljno vezivo il toplo. Obzirom na
živi! pokrov najčešće dolazi Oxalis-tip, Oxal-Myrtillus-tip, Myrt.-Loreumtyp
(svježe) i Myrt.-Sphagnurn-tip (mokro). Mješovite sastojine čini
smreka (65%) i jela (28%), dok ostatak otpada ma rijetko rasijanu bukvu
i bor (7%). Bonitet je pretežno I/II. Razmjer je dobnih razreda prilično
normalan. Ophodnja je raznolika pa se kreće od 90 god. (za čistu smreku)
do 130 god. (za čistu bukvu).


Iskorišćavanje se vrši točno po propisima uredajnih elaborata.
Ukupni se užitak kreće godišnje oko 8.2 m3 po hektaru. Prethodni užici
daju prolječno masu od 25 m3 po hektaru. Procenat građe na sječiivim
četinjama iznosi 93% dok na ogrev otpada tek 7%. Već ovi podaci govore
prilično jasno, da se nalazimo u gospodarstvu, komu valjda na
čitavom svijetu nema premca. U ovoj je domeni kroz relativno dugi niz
godina djelovao glasoviti C h. W a g n e r, pa s te strane ove šume imaju
il svoju historijsku vrijednost, jer se na njima u punoj mjeru mogu kontrolirati
rezultati suradnje teorije i prakse. Po uvjeravanju predstavnika
württemberskog šumarstva, na ovom objektu općenitu u svim pravcima


236




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 37     <-- 37 -->        PDF

je težište postavljeno na kontrolu masa. Na ovaj je način za šumsku
upravu Pfalzgrafenweiler sa 2683 ha ustanovljena sječna površina od
737 ha, koja će se u drugoj periodi smanjiti na 324 ha a u trećoj opet
podići na 570 ha. Normalna sječna površina iznosi 501 ha. Godišnje
prema tome iznosu:


a) glavni užici: 18.000 m3 t. j . 6.7 m3 po ha
b) međuužici: 4.000 » » 1.5 » » »
c) sveukupno: 22.000 » » 8.2 » » »


Toliko se principijelno može iznijeti o današnjim, nazorima württemberških
taksatora, što se napose u Pfalzgrafenweileru vrlo strogo
primjenjuju. Jer, medu rijetkim u čitavom Rajhu ovo je jedan od objekata,
na kom se vrše pokusi, kako bi1 se za ovaj šumski tip u cijeloj Njemačkoj
donijela jedinstvena uređajna uputstva. Zato je ovdje i s naročitom strogošću
primjenjena ideja potrajnosti! i sve tečevine naše nauke, uslijed
čega ima ova šuma naučno značenje prvoga reda. Znanstvenim zasadama,
dobivenim na ovom objektu, koristit će se u buduće ne samo Nijemci
nego i svi narodi Srednje Europe.


b) Freudenstadt
Slijedeći dalje put pravcem Bodenskog jezera stižemo u centar
Schwarzwalda, turistički grad Freudenstadt. U njemačkoj je stručnoj
literaturi poznat ovaj grad radi uzornog prebirnog gospodar
e n j a, koje je prije tri decenija zaveo u svojoj općinskoj šumi, Sliku
ove šume kao instruktivnog primjera prebirnog uzgoja donosi Dr. D a n nec
k er u svojem djelu: Der Plenterwald einst und jetzt — dobro
poznatom i u našim stručnim krugovima. Uvažimo li k tome, da se u
Freudenstadtu nalazimo u razmjerno maloj udaljenosti od susjednih
švajcarskih prebirnih šuma, gdje su dosad u ovom načinu gospodarenja
zabilježeni najveći uspjesi, to moramo ovom objektu, jedinom svoje vrste
na našem putu, pokloniti posebnu pažnju. Ovo od nas zahtijeva naše
nacionalno šumarstvo, u kom najveći areali otpadaju na planine kraškog
visočja, gdje je moguće samo prebirno gospodarenje. Tu ćemo od prof.
Dra Zentgrafa , jednog od najglasovitijih poznavaoca prebirne šume
i sijedog šefa freudentstadtske domene G r am m e 1 a na samom objektu
moći dobiti sva obavještenja o dosadanjim teoretskim i: praktičkim saznanjima.
Nema sumnje, da nam niti ove šume a niti ovi odlični stručnjaci
neće dati sve pouzdane direktive za raznodobni uzgoj u našem Krasu,
ali će nam zato moći izložiti svoje općenite sudove o uspjesima južnoniemačkog
i švajcarskog prebirfnog gospodarstva. A to je stvarno ono,
što smo od njih i očekivali.


Posjed grada Freudenstadta zaprema 2469 hektara, od čega otpada
na šuimotn obraslo tlo 2387 hektara. Čitav se šumski kompleks nalazi na
položaju 580—920 met. nadmorske visine. S te strane ova domena prilično
odgovara položaju naših kraških šuma. Prilično su slične i klimatske
prilike sa svojom dugačkom sniježnom zimom te jakim vjetrovimaodatle čestim izvalama Si snjegolomima. Pa i visina vodenih taloga, što
se godišnje kreće od 1400—1600 mm, nije, izuzev nekoliko mjesta na
našem razvodu, mnogo niža od one u našem Krasu. Međutim stanišne
su prilike u Freudenstadtu neuporedivo bolje od naših. Vapneno tlo zaprema
jedait vrlo neznatni dio površine, dok preko 95% pripada šarenom
pješčenjaku. U poredbi s našim prilikama ovo je tlo duboko, humozno,


239




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 31     <-- 31 -->        PDF

odustala od ove namjere i po njegovom predlogu odredila definitivnu
buduću smjesu bukve, hrasta, bora i smreke. S pretvorbom se započelo
oko 1870. godine, i sastojine ovih kultura pokazuju danas najpovoljnije
stanje.


Interesantno je, da su i a r i š počeli u ove šume uvoditi vrlo rano.
Današnje najstarije ovdašnje sastojine potječu iz 1800. godine. Pomlađuje
se ovdje prirodnim putem vrlo lako.


Godine 1884. počinju se u ovoj šumskoj upravi uvoditi e g z o t e.
Kako se iz dosad izloženih podataka vidi, za tu su svrhu ovdje u povoljnim
klimatskim i stanišnim prilikama dani! glavni preduslovi. Uvedene
su razne vrste odu. podvrste Abies, Picea, Tsuga i Chamaecyparis, nu
u većem su opsegu uvedeni samo Pseudotsuga Douglasii, Thuia gigantea
i Larix leptolepis. Sada, nakon bifeu pola vijeka od vremena osnivanja
njihovih sastojina možemo, da po podacima tamošnjeg stručnog upravitelja
Bender a kontroliramo uspjeh ovih pokusa. Taj je uspjeh prikazan
u Tabli V. u uporedenju s podacima mješovitih sastojina domaćih vrsta
(ariš, bukva, smreka), koje su također 1825. godine umjetno podignute.


Tabla V.


Poredba podataka o umjetnom uzgoju egzota i domaćih vrsta u Taunusu.


cS Srednje


. * Međuužici


´3 stablo


"5s


C3 TS


a M CS ". _, s
CS a GO es o ^ ^ o fl rt


o BO u
Vrsta > ö

O e3 cS


đ "g ° o u a" a ´.Sco a S


CS a.s > P U gas o


CO


CS


o M W razdoblju
3 L .. c h
a. Oi
o


CD m ha god. m3 cm m m3


Pseuđotsouga


Douglasii . . . 1886/87 210 3 9 4 1938/39 18 31 28´— 484
Thuia
gigantea . . . 1889/91 330 .4 5
1931,1934
i 1937 75 26 20-5 506
Larix
leptolepis 1889 340 2-5 3 319
Smjesa
ariš bukva
1825
iza
1919 176 372


smreka 1870 448


Za objašnjenje ove tabele iznosim, da je duglazija uzgojena u redovima
u smjesi s bukvom i pod zastorom 100-god. hrastove sastojine.
Tuja je podignuta u smjesi sa smrekom, arišem il jasenom pod zastorom
bukve, hrasta, bora i ariša. Danas se ova egzota vrlo lako pomlađuje
prirodni mputem. Ariš (leptolepis) je kao i! duglazija uzgojen u redovima
zajedno s tujom, smrekom i bukvom pod svjetlim zastorom bukve, bora,


tjreze i ariša.


233




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 30     <-- 30 -->        PDF

ima dužnost zaštitu od mraza i čišćenja od grana a osim toga i da nedostatno
vapno svojim korijenjem izvlači na površinu. Napokon je zapaženo,
da unatoč slabije kvalitete spessartski hrastovi daju veći proeenat
grade (75%) nego kod nas (50—60%). Vjerojatno će ovo prvenstvo spessartskog
hrasta biti u vezi s boljim intenzitetom obrade nego kod nas.


b) Taunus


Put nas vodi! dalje prema zapadu, u bazen gornje Rajne i mainske
ravnice. U valovitoj se nizini daleko prema zapadu pomalja zdepasta
glavina Taunusa, na čijem podnožju leži ljetovalište Homburg v. d. H.,
kamo nas vodi! pravac ekskurzije. Šume ove šumske uprave zapremaju
3390 hektara i pokrivaju padine Taunusa (šumovitost 47%). Tu nas dočekuju
nastavnici gütingenskog sveučilišta (Hann. Münden), jedan od
najpoznatijih autoriteta u uzgoju šuma prof. Rr. J. 0 e 1 k e r s i pedolog
Dr. A. Deines . Oni će zajedno s ostalima pratiti našu delegaciju kroz
čitavo područje Hessen Nassaua.


Mineralnu podlogu zemljišta na Taunusu čini kvarčit, koji se pojavljuje
izmjenično kao bijeli i sivi! kvarcit (Taunusquarzit), — te razne
vrste š´kriljevca (Grauwackenschiefer, Tonschiefer). Niže partije pripadaju
aluvialnim odronima (Gehängeschutt). Tlo je u najvećem dijelu
srednje duboka svježa glina. U višim je položajima pliće i kamenito, pa
dapače mjestimično izlaze na površinu i veći! kameni blokovi. Nadmorska
se visina kreće od 200—882 metra.


Klimatski se Taunus dijeli u tri pojasa:


a) blago prigorje do 250 metara (Castanetum),


b) umjereno podneblje u visinama 250—600 metara (upliv istočnih


vjetrova),
c) oštro podneblje u visinama iznad 600 metara (nagle promjene
temperature, svakogodišnji ledo- i snjegoJomi).
Visina vodenih taloga iznosi! godišnje za niže položaje ispod 700
metara oko 800 mm a za više 900—1000 mm.


Nekad je čitav Taunus bio pošumljen listačama (hrast, bukva, javor,
lupa). Podržavao se srednji! uzgoj. Četinjače se uvode tek 1610. godine
(smreka), a gotovo dva stoljeća kasnije t. j . oko 1800. godine pošumljuju
se borom podivljale padine u blizini naselja oko Taunusa. Kako se iz
starih dokumenata vidi, bor se uvodio putem sjetve, a sjetva se obavljala
omaške nakon što je tlo bilo prodrljano teškim branama. Na taj su način,
kako navode stari tekstovi, nastali »prekrasni i dobro sklopljeni borovi
letvenjaci jakog prirasta, koji su se već u 50. godini djelomično iskorištavali.
«


Godine 1900. je u ovim šumama tadanji asistent D e n g 1 e r u jednoj
92 hektara velikoj borovoj sastojini ustanovio zalihu na krupnom drvetu
sa 535 m3 po hektaru. Današnje stanje pokazuje slijedeće zalihe na sječi
vom drvetu:


u starosti od 114 godina 445 ms po ha
» » »115 » 500 » » »
» » » 120 » 540 » » »


U prvom su početku uzeli bor samo kao prelaznu sastojinu u namjeri,
da se kasnüje opet uvedu listače, čim se tlo poboljša. Međutim je
uprava kasnije po sugestijama nadšumara Dr. E. H e . e r a (1819—1898)


232




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 27     <-- 27 -->        PDF

tumače kao prirodno nestajanje (Tannensterbe). Nekad dominantna
bukva istrebljena je u uzgojnim mjerama potpuno. Izgleda, da je
to i uzrok vidljivom pogoršanju tla. na kom smreka dominira već preko
pola stoljeća. Zato i današnja uprava ponovno i s vrlo velikim poteškoćama
ubacuje bukovinu u čiste- četinjače kako bi popravila produktivnu
sposobnost zemljišta.


Ma da se ne radi o većim nadmorskim visinama, ipak šume mnogo
trpe od snjegoloma. U višim položajima jedva da ima koji predjel, gdje ne
bi bilo prevršenih smrekovih stabala. Prema podacima naših pratioca,
posljednja je jača katastrofa zabilježena u zimi godine 1926./27. sa cea
20 m3 preloma po hektaru.


Sve do 1920. godine šumama se gospodarilo čistom sječiom. Tada
je, dakle prije dva decenija, prešla uprava na prirodno pomladenje. Primijenjeni
su gotovo svi u teoriji ustaljeni! oblici oplodne sječe, počev od
bavarskog načina i Wagnerovog Blendersaumschlaga, pa sve do t. zv.
Zonenfemelschlaga. Sve je provedeno s naročitom pažnjom i potrebnim
obzirom na nedostatnu primjesu bukve (si. 6.). Ali unatoč primjene svih
tih znanstveno priznatih metoda, pomladenje n i j e uspjelo. Barem ne
u najvećem dijelu pomladnih sječi´na niti u toliko, da bi se barem jednom
uzgojnom sistemu pouzdano mogao priznati relativni uspjeh. Ovdje
moram istaći, da i u Njemačkoj ponekad vrijedi staro šumarsko iskustvo:
»das Op erat ist gut, aber die Natur ist falsch«. Koje će još suptilnije i
uspješnije uzgojne mjere upotrijebiti stručna uprava da se što više približi
zahtjevima tvrdoglave prirode, za sad nije moguće predvidjeti.


III. Duž Majne u Hessen Nassau
Ostavljajući! oblast srednjonjemačkih četinjača krećemo prema
zapadu u jedinu veću oblast pretežnih listača (u si. 1. — F.). Nekad u
ovom kraju, što se proteže od Würzburga pa sve do povrh obronaka
Schwarzwalda, uopće nije bilo četinjavih šuma (izuzev sporadično rasijanog
bora). Danas već međutim dolaze četinjače u razmjerno većoj
množini. Pedološke su prilike, napose u franačkom Mittelwaldu, vrlo
podesne za uzgoj lisnatim šuma, a još više za uzgoj četinjača, psa bismo
ovdje s pravom očekivali! svagdje najpovoljnije sastojinske oblike. Ipak
takovih u velikom dijelu ne nalazimo. Tome je po uvjeravanju naše
pratnje razlogom pretežitost malog seljačkog šumskog posjeda, gdje se
provodi patrijarhalno ekstenzivno šumsko gospodarstvo izvan dohvata
šumarskog stručnjaka. Svakako jedan veliki dio šumskog areala pripada
odlično gospodarenim objektima, koji mogu biti! uzorom svim kulturnim
narodima. Te ćemo objekte, koji su po svom glasu poznati i u našem
šumarstvu, prikazati u narednih nekoliko redaka (si. 7.).


a) Spess art


Nalazimo se u bukovom i borovom području Odenwalda i
Spessarta, gdje i jedan znatniji dio pripada hrast u (šumska uprava
Pohrbrunn). Na ovom relativno slabom tlu šarenog pješčenjaka t. zv.
Buntsandsteina uspjelo je čovječjoj ruci. da podesnim uzgojnim, mjerama
u većem opsegu sačuva hrastove sastojine od nadiranja bukve. Rohrbrunnski
su hrastici najljepše njemačke šume:, koje leže u centru Spessarta
oko 430 metara nad morem. Nama je pokazan najljepši distrikt, koji
predstavlja ostatak poznatih spessartskih hrastika u površinu od svega


229




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 26     <-- 26 -->        PDF

SI. 5. — Partija iz Thüringenwalda.


vom sirovog humusa na strmim sunčanim padinama. Općenito su staništa
relativno siromašna na mineralnim hranivima i kisela.
Sastojine su isključivo jelove i smrekove. Međutim jela u posljednje
vrijeme (zadnji decenij) sve više uzmiče pred smrekom, što Nijemci


SI. 6. — Primjer oplodne sječe u šumskoj upravi Lehesten.
Prirodno pomladenje smreke s jelom na nadmor. visini 650—800 met. (cdjel Kiesslicti).


228




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 25     <-- 25 -->        PDF

II. Thüringen
Iz brandenburške nizine vodi nas put u Weimar, centar šumovitog
Thüringena, koji se s pravom naziva »das grüne Herz Deutschlands«.
Šume su ove oblasti odijeljene od onih brandenburške nizine pojasom
obešumljenog njemačkog černozjoma (waldfreie mitteldeutsche Schwarzerdegebiet),
koji pripada oblasti prapora (u si. 1. ozn. H), što se proteže
u razmjerno širokoj pruzi duž mede njemačkog sredogorja. Vrlo plodna
zemljišta ovog područja pripadaju poljskom gospodarstvu. Inače su u
ovom kraju poznate naslage ugljena, koje su u centralnoj Njemačkoj
omogućile razvoj ogromne industrije.


Bliža okolica i sam grad Jen a leži na podnožju thurinških brda,
čije temeljno kamenje čini Ijušturni vapnenac (Muschelkalk) sporadično
pokriven praporom. Na ovim se povoljnim staništima nalaze bukove
sastojine s nešto hrasta ali redom loše kvalitete, što je posljedica prijašnjeg
podržavanja srednjih šuma. U neposrednoj okolici Jene nalazimo
i nekoje padine pošumljene borom, ali to su većinom mali vapneni humci
uz granicu spomenutog suhog obešumljenog prapora. Tek južno od Jene
počima prava oblast njemačkih četinjača. Glavna je vrsta ovih šuma
smreka s nešto bora a tu i tamo i jele. Bukva, hrast i ostale listače
dolaze jače samo na nekojim mjestima. Općenito se može uzeti, da u
Thüringenwaldu prevladava samo smreka. Zaustavit ćemo se na jednoj
od mnogobrojnih šumarija, — u Lehestenu, — što se prostire na najjužnijem
dijelu Thüringena uz bavarsku među2).


Lehesten


Ovaj državni šumski posjed leži na visovima Frankenwalda, koji čini
razvode pontskog i sjevernomorskog poriječja. Najviši je ispon u ovom
dijelu Wetzstein (792 m), a taj je ujedno 1 najviši brijeg Frankenwalda.
Obilježje terena daje položiti! planinski masiv ispresijecan rijetkim erozivnim
dolinama. Šuma je u pravilu kompaktna i tek sporadično prekidana
gdjeikojim manjim naseljem. Čitav kraj u mnogom podsjeća na naš
Gorski Kotar ali blažih i pitomijih oblika (si. 5.).


Klimatski prüpada ovaj kraj podneblju njemačkog sredogorja.
Srednja godišnja temperatura iznosi ..5°. a visina vodenih taloga 890
mm (u vegetacionoj periodi 340 mm). Svuda vladaju dugačke sniježne
zime i česte magle prilično slično kao i u našem kraškom visočju. Geološki!
pripada tlo karbonskoji formaciji, koja se ovdje pojavljuje u t. zv.
kulmskim naslagama. Temeljno kamenje čini plavi škriljievac (blaue Dachschiefer)
i kvarcit (Wetzsteinquarzit). Na škriljevcu prevladava prhko
glinasto tlo a na kvarcitu plitko propusno i kamenito tlo s jakim pokro


2) Dolazak naše delegacije u Thüringen objavili su slijedeći dnevni listovi u
posebnim duljim člancima:


a) Thüringer Gauzeitung (Weimar) od 12. jula 1939 Nr. 160 (»Jugoslawische
Forstmänner als Gäste des Gauleiters«) i od 17. jula 1939. Nr. 164 (Hoher Besuch
in Lehesten«),


b) Lehestener Zeitung od 15. jula 1939 Nr. 83 (Hoher Besuch in Lehesten,
Besichtigung des hiesigen Staatsforstrevieres und Staats-schieferbrüche durch führende
Forstbeamte des Reiches und jugoslawischer Forstmänner«),


c) Saatfelder Kreisblatt od 17. jula 1939. Nr. 164 (»Jugoslawische Forstmänner
auf Studienfahrt durch Deutschland«).


227




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Našu je delegaciju interesiralo gospodarenje s listačama na tlu
završnih morena, što se ovdje pojavljuje u vidu grubog pijeska i šljunka,
s kojih je, prema demonstraciji prof. W i 11 i c h a, isprano vapno sve do
gotovo 2 metra dubljine. Primjer ovakovog gospodarenja s navedenim
ciljem Vidjeli smo, u čistoj bukovoj sastojim (Jagen 91), koja je proizašla
iz mješovite s hrastom i stablimično uprskanim borom. Sadanja je čista
bukva starosti cea 100 god. proizvedena prirodnim pomladenjem i pripada
I/II bonitetu. Prema podacima šumarnika Wagenhoff,a današnje
stanje pokazuje:


srednji prsni promjer 36 cm,


srednju visinu 29 m,


broj stabala po hektaru 239 i


drvnu zalihu po hektaru 320 m3 na krupnom drvetu.


Navedena se pretvorba vrši različito prema ekspoziciji! terena. Tako
se kod ravnih položaja il južnih ekspozicija uvodi hrast putem sadnje, a
potrebna se primjesa bukve regulira prirodnim, pomladenjem. Na sjevernim
i sjevedoistočnim ekspozicijama zamjenjuju hrast u glavnom
četinjave vrste, smreka, duglazija i ariš. Konačan omjer smjese, koji se
želi postići, predpostavlja 60% bukve i 40% četinjača, dakle upravo
obratnu relaciju od one, koju mi favoriziramo u šumama, kraškog visočja.


Chorinska šumska uprava je, kako znamo, na daleko poznata sa
svojim rezultatima na polju istraživanja borovi h ras a odnosno
upliva provenijencije borovog sjemena. Iskoristili smo ovu rijetku priliku,
da se upoznamo i s ovim važnim rezultatima, dobivenim na ovom tlu
grube šljunkovite pjeskulje, koja je djelomično pokrivena do 1 metar debelim
slojem finog pijeska. Mi smo vrlo zahvalni slavnom profesoru
D e n g I e r u, koji nas je lično proveo kroz ove borove sastojine (Jagen
85) i dao nam sva potrebna obavještenja. Tu je u prijašnjoj čistoj borovoj
sastojini po Schwappachovom predlogu 1907. godine započeto s pokus&ma
uzgoja internacionalnih rasa bora, pri čemu je uzeto u obzir osam raznih
provenijencija. Istovremeno su bili započeti pokusi i u Tharandtu (Saska),
Hessenu, Bavarskoj, Austriji,, Madžarskoj, Rusiji, Švedskoj i Belgiji. Podaci
posljednjeg snimanja iz 1933. god. pokazuju 30-godišnji rezultat, kako
se vidi iz Table III. Primjećujem, da, je drvna zaliha u ovim podacima
obračunata približno t. j . kao polovica produkta kružne plohe i visine.


Što se tiče tipičnih svojstava pojedinih rasa, koja se u navedenoj
tabeli ne mogu numerički prikazati, mogli bismo razlikovati u glavnom
tri! kategorije svojstava i to: oblik, čistoću i morfološke značajke. Sva su
ta tipična svojstva prilično upadljiva pa se dadu kod malo točnijeg pregleda
lako ustanoviti. Što se tiče oblik a naročito se ističu rase
sjeveroistočnih provenijencija (istočno-pruski, kulandski, brandenburški
i! ruski bor), kod kojih 68—95% stabala pokazuje potpunu ili pretežnu
pravnost. Za njima, u ovom pogledu daleko zaostaju tri južne i zapadne
rase, kod kojih se ovaj procenat tek oko 16—45% stabala (južno-francuski,
belgijski i škotski! bor), dok najnepovoljniji oblik pokazuje rajnskopfalačka
rasa. U vezi sa čistoćo m lako je zapaziti razvijenu granatost
francuske i rajnsko-pfalačke rase, dok se borovi istočno-pruske i
ruske provenijencije odlikuju finim tankim granjem. Napokon se kod poređenja
morfoloških značajki pojedinih rasa naročito ističe
francuski bor s kratkim iglicama, pokrivenim modrosivom voštanom
prevlakom.


224




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 21     <-- 21 -->        PDF

preostatak otpada dijelom na sander (34%) a dijelom na pijesak (26%).


Od vrsta najveći dio otpada na čiste borove sastojine (63%) a manji na
bukvu i tvrde listače (32%). Preostatak otpada na meke listače (3%) i
nekoje primješane četinjače kao ariš, smreka, jela i duglazija (2%). Pretežno
su zastupani niži dobni razredi (ispod 80 godina) sa ukupno 62%,
dok oni iznad ove dobe zapremaju 36% površine. Na neobraslo zemljište
otpada svega 3% površine. Kod svega valja imati u vidu, da se sastojine
u ebersrwaldskim naučnim revirima podržavaju i preko 160 godine starosti
i prema tome se razredi ispod 80 godina mogu smatrati nižima, ma
da bi kod redovnih ophodnja predstavljali u najmanju ruku srednjedobne
sastojine.
Prosječna drvna zaliha za čitavu jedinicu iznosi 191 m8, a gromadni
prirast 5.92 m3 po hektaru. Postotak prirasta za sastojine iznad 40 godina
iznosi 2.7%. Kako se je u toku posljednjeg stoljeća kretalo iskorišćivanje,
pokazuju podaci Table II. Iz njih izlazi, da je visina godišnjeg etata vrlo
polagano rasla, dok se nije dignula od 4^6 m3 po hektaru. Ipak nije nikad
prešla visinu prosječnog godišnjeg prirasta. Veći porast bilježi procenat
tehničkog drveta, koji se diže od 8—44% cjelokupne užite gromade.
Sigurno je, da će ovaj procenat i dalje rasti, osobito ako uvažimo preradu


celuloznog drveta napose kod bukve.
Tabla II.


Pregled užitih gromađa i gibanje intenziteta izrade u toku posljednjeg stoljeća za područje
šumske uprave Chori kod Eberswalda (po Olbergu)


Razdoblj e Posječena groProcenat
mađa na


građevnog


krupnom đrvetu


drveta


od do po hektaru


godine m3 /o


1820 1832 388 12
1842 1863 243 12
1864 1870 322 8
1871 1874 .-.. 11
1875 1881 3-35 12
1882 1888 2-46 31
1889 1909 4-35 62
1910 1929 5´76 54
1830 1934 4-82 42
1931 1936 581 44


Svrha je gospodarenja kod bukve pretvaranje čistih sastojüna u
mješovite s hrastom i četinjačama već prema bonitetu ii položaju pojedinih
distrikata. Kod borovih sastojina, napose kod kvalitativno manje
vrijednih na staništima temeljnih i završnih morena, zadatak je, da se
čiste sastojine bora pretvore u mješovite sa smrekom, duglazijomarišem.


223




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 18     <-- 18 -->        PDF

U Eberswaldu mi ćemo se prije svega zaustaviti na najvišem šumarskom
naučnom zavodu u Pruskoj; (Forstliche Hochschule), jer je
njegova prošlost ispunjena najslavnijim imenima šumarske nauke. Možemo
ovdje nekoje i spomenuti. To su Pfeil, Müller, Dankelmann, Wiebecke,
Dengler (uzgoj šuma), Schwappach, Q. L. Hartig, Wiedemann,
Wittich (taksacija), Ratzeburg (zoologija), Albert (pedologija), Schubert,
Hilf i mnogi drugi. Visoka škola je osnovana 1830. god. po Dru Wilchelmu
Pf eil u, koji je već od 1821. godine predavao šumarstvo na berlinskom
univerzitetu. Prenošenje šumarskog akademskog studija iz Berlina u
Eberswalde izvršeno je po savjetu glasovitog prirodoslovca Aleksandra
von Humbold t a sa svrhom, da bi! se ovdje, u šumovitom i raznolikom
okolišu, mogla nauka razvijati u najužoj vezi! s objektom svog studija.
Upravo ta veza škole !il šume, teorije i prakse, glavna jie značajka
ovog zavoda, pa se već preko jednog stoljeća upire njegov znanstveni
rad na četiri velika školska revira i u njima brojne pokusne plohe. Današnja
visoka škola u Eberswaldu jie jedini! samostalni naučni zavod
svoje vrste u Njemačkoj. Svagdje je drugdje šumarski studij: vezan ili
s univerzitetom (München, Freiburg, Qöttingen), il!i s tehnikom (Dresden-
Tharandt), ili sa srodnim privrednim strukama (Beč). Ma da je ovaj
znameniti zavod u svom stoljetnom radu odgojio preko 4000 šumarskih
stručnjaka raznih narodnosti! i stekao neprolaznih zasluga za znanost, on
je tek 1921. godine dobio rektorski sustav i pravo promocije. Jedan
dokaz više, kako i tu kao !i svagdje privredne nauke polagano ali sigurno
stiču svoj opravdani položaj i ugled.


Što se tiče naučnih instituta u Eberswaldu moramo razlikovati
dvije vrste: a) instituti same visoke škole (Institute der
Hochschule) i b) instituti pruske pokusne postaje (die preussische
Versuchsanstalt für Waldwirtschaft). U prvu grupu spada 16 instituta
(bibliografski!, meteorološki, kemijski, mineraloško-geološki, pedološki,
botanički, zoološki, ihtiološki, šumsko-uzgojni., taksacioni, uporabni,
šumarsko-političkii, šumsko-trgovački, lovmo-privredni institut za ispitivanje
sjemenja). U drugu grupu spada 6 specijalnim instituta neovisnih o
visokoj školi: Institut za uzgajanje šuma, za istraživanje prihoda, za
obranu šuma. za nauku o šumskom radu i! napokon poseban zavod za
istraživanje drveta (Reichsanstalt für Holzforschung), koji radi u dva
instituta (mehaničko-tehnološkom i kemijsko-tehnološkom).


Međutim živi dokumenat suradnje nauke i prakse predstavljaju u
Eberswaldu školsk i r e v i r i, gdje tragove te korisne veze i njezine
odlične rezultate nalazimo u gotovo svakoj sastojim. Tu su radili Pfeil,
Rankelmann i Möller, osnivač ideje o trajnoj šumi (Dauerwald). Tim su
šumama upravljali Martin, Kienitz, Wiebecke, Zeising i plejada drugih
nama poznatih znanstvenih radnika. Tu su u težnji za istinom postavljana
na prirodu neprestano nova pitanja u formi pokusnih ploha, na koje je
ona tek nakon više decenija davala tražene odgovore (Schwappach).
Posve je stoga shvatljivo, da ove objekte iz godine u godinu posjećuju
mnogi stručnjaci iz Njemačke i inozemstva ne samo u cilju, da se upoznaju
s prirodom sjeveronjemačke šume, već i da se okoriste rezultatima
jednog solidnog stoljetnog rada1).


1) Delegaciju je pozdravio tamošnji dnevnik Märkischer Stadt- und Landobote.
Eberswalder Zeitung od 10. jula 1939, Nr. 158 (»Jugoslawische Forstmänner zu Gast«).


220




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 17     <-- 17 -->        PDF

da trajno osigura normalni oticaj vode dl tako iz malaričnih močvara
stvori! prijatna jezera, a sive blatnjave kaljuže pretvori u pitome zelene
travnjake. Tu funkciju šume neće čovječja ruka pa ni uz pomoć moderne
tehnike nikada premašiti.


B) Eberswalde


Ovaj centar pruskog naučnog šumarstva leži nešto preko pedesetak
kilometara od sjeveroistočnih berlinskih predgrađa. Kraj se prostire u
oblasti! nizinskog bora (SI. 1, — H) s nešto jačim procentom lisnatih šuma
naročito u sjevernom dijelu (5—10%). U ovom se području nalaze najveće
borove šume njemačkog carstva svih priihodnih sposobnosti, od
najjačih (sjever) do najslabijih (južni dio). Prosječna godišnja temperatura
iznosi 8°C, visina vodenih taloga 561 mm (godišnje 180 kišnih dana)


SI. 3. — Pejsaž iz istoeno-pruskih šuma. Nastamba radničke partije za šumske poslove
(Arbeitsdienst) na obali Verbellinskog jezera kod Eberswalda.


a relativna vlaga 74%. Za razl´i´ku od naših krajeva valja istaći, da najmanje
kiše pada tokom proljeća (maj, juni) a najviše u toku ljeta (juli).
Dodamo li k tome još i upliv geoloških formacija, koje su podjednake
kao i u okolici Berlina,, nalazimo ovdje sasvim drugčilje uslove uzgoja
bora nego u našim klimatskim i pedološkim odnosima. Zato držim, da bi
navađanje svih većinom zamjerntih rezultata njemačkog šumarstva u
ovom području bilo za naše potrebe tek informativnog značaja, a jednostavna
bi primjena stečenih iskustava bila u najmanju ruku nekritična,
a možda i štetna (SI. 3). Mi visoko cijenimo rad 51 uspjeh pruskih šumara,
ali nas naše prilike u uzgoju bora, napose u krajevima primorskog Krasa,
sile, da samu! izgradimo znanstvene i praktične principe. S tim se uvjerenjem
mogu primiti uzgojni uspjesi eberswaldskih školskih revira, koje
podatke iznosim ovdje jedino s razloga eventualne komparacije s našima,
a nada sve zato, što su oni djelo najjačih autoriteta naše struke.


219




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 14     <-- 14 -->        PDF

siromašna ravnica južne Moravske, We´mviertel (bor, hrast) i mješovite
lisnate šume Marsovog gorja.


B) ALPINSKA OBLAST obuhvata dijelom čiste četinjave a dijelom
mješovite četinjave i lisnate alpinske šume. Raspada se u četiri područja
i to: na donjo koruško (smreka, bukva), unutrašnje alpinsko (bez bukve),
i dva pojasa mješovitih šuma: sjeveroistočne Alpe (pretežna bukva) i
sjeverozapadne Alpe (pretežne četinjače).


C) KARPATSKA OBLAST. Ovamo spadaju obronci zapadnih Karpata,
koji čine svega jedno područje (smreka, jela, bukva).


D) OBLAST ČEŠKIH ČETINJAČA. Ova oblast ima svega osam
područja: češko-moravsko visočje (smreka, bor), vltavski bazen (bor,
smreka), reon Brdv (smreka, bor), plzenjs´kil bazen (bor, smreka), carska
šuma i gorje Duppau (smreka), visoravan Drachanska (smreka, jela),
sudetsko prigorje (bor, hrast) i napokon centralna, šumom siromašna
Češka.


E) OBLAST NJEMAČKIH ČETINJAČA. U ovu skupinu ulazi devet
šumskih područja gornje i srednje Njemačke: Waldviertel bivše Donje
Austrije (smreka, bor), alpinsko prigorje (smreka), bavarska šuma, švapska
šuma, Franken i Oberpfalz (bor), srednjofranački i sudetsko-thurinški
kompleks (smreka), glatzerska brda i gornji Gesenke (smreka, jela) te
napokon donji Gesenke (smreka, jela).


F) OBLAST NJEMAČKIH LISTAČA. Prostor ove oblasti ide u
glavnom duž Rajne i zaprema petnaest područja: Württemberg (bukva),
Schwarzwald (jela, smreka), područje gornje Rajne !i mainska nizina (bor,
bukva), mainski šumom siromašan bazen, Jagstkreis (jela, smreka), franačko
humlje, Odenwald i Spessart (bukva, bor), Pfalz, Hannover-Hessen
desna obala Rajne (bukva, hrast,) donji Sauerland (hrastova niska šuma),
(bukva), lijeva obala Raj´ne (hrast, bukva), Hessen, Thüringen (bor, bukva),
gornji Sauerland (smreka), i Harz (smreka).


G) OBLAST PRAPORA. Ovamo spadaju manje šumoviti krajevi
srednje i istočne Njemačke sa svega četiri područja: mala šleska nizina
(poljodjeljstvo), šleski hrastici1, velika šleska nizina (poljodjeljstvo) i područje
srednje-njemačkog černozjoma.


H) OBLAST NIZINSKOG BORA. Tu se ubraja sjevero-njemačka
nizina, koja se raspada u tri područja: gornje šlesko (bor, smreka),
istočno-njemačko s pretežnim borom i istočno-njemačko s pretežnim
liistačama.


J) OBLAST SJEVEROZAPADNE NIZINE sa šest područja: Köln-
Münster (hrast), donja Rajna-Vezera (bor, hrast), donjo-sasko prigorje
(hrast, bukva), luneburška rudina (bor), hollsteinska kultura (smreka) i
napokon primorje Sjevernog mora.


K) OBLAST BALTIČKIH MORENA s područjima istočnog Pommerna
(bor, bukva) i Hollstein-Mecklenburga (bukva, bor).


L) OBLAST ISTOČNOEUROPSKE NIZINE. Ova grupa obuhvata
tri područja; mazursku ravnicu (bor), centralnu kompleks Istočne Pruske
(mješovita šuma) i istočno-prusku nizinu (joha).


To bi u glavnom bili temeljni obrisi šumskog prostornog reoniranja
trećega carstva. Svakako kratak pregled ali za naše svrhe ipak dostatan
utoliko, da možemo upoznati osnovu, na kojoj je ovaj sustav izgrađen.
Ta osnova rije jedinstvena. Za izlučivanje su pojedinih oblasti bili mjero


216




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 13     <-- 13 -->        PDF

d) na posjedovne kategorije: »


državne šume 26.4%
općinske » 13.6»
zadužbine 3.6 »
zadružne šume 2.5 »
privatne » 53.9»


Njemačka je, kako se vidi iz priložene´skice (SI. 1), u svom prostoru
obuhvatüla 11 šumskih oblasti! (Waldgrosslandschaften), koje se
dalje dijele u ukupno 60 šumskih područja (Waldgebiete). Ovo je, da


.... E/M (S


Mjerilo 1 :5,000.000
SI. 1. — Oranice šumskih oblasti u Njemačkoj prema stanju u proljeće 1939. godine.
Pravac naučnog puta označen debelom linijom.


kako, samo najopćenitija podjela, unutar koje se šumski reoni dalje
dijele na uzgojna okružja (Waldwuchsbezirke) prema sastojinskim tipovima.
Način ovog razglobljavanja kao \ karakter pojedinih objekata stoji,
naravno u suglasju s njemačkom šumarskom politikom, vidi se najbolje
iz sljedećeg pregleda:


A) OBLAST DUNAVSKOG BAZENA. Ovamo spadaju četinjavelisnate šume toplijeg klimata, podijeljene u svega pet područjia: južno
štajersko humlje (bor, smreka, bukva), bečka nizina (hrast, bor), šumom


215




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 12     <-- 12 -->        PDF

R a j h a. Još se snažni´je osjeća u Bismarckovom Njemačkom1 Savezur
koji, proklamovan godine 1871. u Versaillesu, traje do god. 1918., poznat
pod imenom Drugog a R a j h a. Konačno u najnovije vrijeme, od 1933.
god. pa ovamo, ovaj osjećaj praktički sjedinjuje sve narodne skupine
njemačke krvil u jedinstvenoj nacionalno-socijalističkoj državnoj zajednici
(Meja Trećeg a R a i h a). Razumljivo je, da se ova jedinstvenost
naziranjia na život i svijet nije odrazila samo u političkim idealima Nijemaca.
Dapače, na tom je području moramo shvatiti Više kao rezultantu
svilh raznih komponenata, od kojih je u svakoj unutarnje jedinstvo Nijemaca
istaknuto na poseban načiln. I kada bismo proveli malo točniju
analizu svih tih sastavnih elemenata, čiji! je rezultat političko, socijalno
i gospodarsko ujednjenje njemačke rase, mi bismo brzo došli do uvjerenja,
da se proces amalgamiziranja, napose u posljednjem deceriiju, ne
smije pripisati momentanoj psihozi ili! prolaznim idealima jednog makar
i! popularnog režima, već jednoj elementarnoj1 težnji, duboko ukorijenjenoj
u svijest svakoga Nijemca.


Jedan je takav elemenat, u kojem se njemački narod ukazuje naročito
jedinstven i oštro omeđen od drugih naroda jednakog kulturnog
nivo-a, njegov specifični odnošaj prema prirodi uopće, a prema šumi
napose. Rijetko Je gdje smisao za prirodne ljepote i pravilno shvatanjc
uloge šume tako duboko prodrlo u najšire slojeve seljaka i građanina,
kao upravo u Njemačkoj. Ona nepregledna zelena ploha, što se na obalama
Sjevernog mora bori s pješčanim sipinama, pa prelazeći sredogorje
Thüringena, Harza i Schwarzwalda nestaje u alpinskim gudurama, ne
predstavlja više zapreku ujedinjavanja, već je, obratno, živi nosilac i
svjedok zajedničkih crta sveukupnog Njiemstva.


Prema podacima prof. Dra Hesmeia , koje je iznio na predavanju
u svom institutu u Eberswaldu (Institut für Waldkunde), iznosi, prema
stanju u proljeću 1939., cjelokupna površina šuma u Trećem Rajnu (zajedno
s češko-moravskim protektoratom) svega 18.4 milijuna hektara.
Procenat šumoviitostii prema tome iznosi! 29%´, a na svakog stanovnika
dolazi oko 0.22 hektara šume. Od ukupne površine šuma otpada


a) na tip uzgoja:
visoka šuma 93.2%
srednja šuma 2.8»
niska šuma 4.0»


b) na vrste drveća:
listače 24.5»
(od toga na hrast 7.0 »)
(» » » bukvu 12.5»)


(» » » ostale listače 5.0»)
četinjače 75.5»
(od toga na smreku 33.6»)
(» » » bor 35.5»)
(» » » ostale četinjače ... . 6.4»)


c) na godišnji etat:
krupno drvo 60 mil. m3
sitno » 10 » »


214




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Kako je poznato, dosadanja relativno velika samostalnost njemačkih
provincija bila je uzrokom, da se u gotovo svakoj provinciji! razvila posebna
uređajna metoda. Naravno, da u svakoj metodi dolaze do izražaja
sve specifične značajke šumskog gospodarstva pojedine zemlje, u kojoj
je ta metoda nikla. Zato je u Badenu kod uređenja tamošnjih pretežno
raznodobnih šuma glavnu ulogu kod određivanja etata vršio prirast ,
dok ovdje u Württembergu, gdje prevladava gospodarenje na malim
površinama, uzeta uz državnu zalihu površin a kao najsigurniji i najvažniji!
indikator potrajnosti. Svakako, da je ovom izboru pogodovao
jednodobni uzgoj württemberskih šuma. Dosad je ovdje bila zavedena


t. zv. metoda dobnih razreda s jakim prizvukom na poznatu sasku metodu,
gdje je kriterij za visinu glavnog užitka određen sječnom plohom.
Ipak kod sastavka posebne porabne osnove Mu u Württembergu mnogo
dalje od ove baze. Oni ne određuju samo ukupnu sječnu površinu (Gesamtabnutzungsfläche),
nego i sastojinsku sječnu površinu (Bestandesabnutzungsfläche)
i to, kako samo ime kaže, za svaku pojedinu sastojinu.
Nema sumnje, da je ovaj postupak ispravan, jer kako znamo, za svaku
je sastojinu potreban specijalan propis za gospodarenje unutar jednog ili
dvaju decenija bilo to obzirom na pomlađenje, proređivanje ili čišćenje.
Dosljedno tome, ovoj sastojinskoj sječnoj površini odgovara i odnosna
užitn a zalih a (Abnutzungsmasse), koju ustanovljuju na poseban
način. Međutim zbroj svih ovih sastojinskin sječnih površina il užitnih
gromada još uvijek ne mora dati ukupnu sječnu površinu i ukupni etat.
On u pravilu predstavlja jedan privremeni podatak. Ovako se dobivena
ukupna površina iima preispitati obzirom na uzgojne potrebe, normalnu
sječnu površinu i razmjer dobnih razreda. Tek uvaženjem ovih momenata
dobiva se njezina definitivna veličina. Tako je u osnovi uzet dovoljan
obzir na p o t r a j n o s t, koja se ne traži samo za jednu gospodarsku
jedinicu nego i za čitavu zemlju.
Nu u württemberskom uređivanju ima još jedna vrlo važna značajka.
Razmjer dobnih razreda, onako kako smo mi navikli da ga predstavljamo,
ne daje u jedinicama s više vrsta drveta dovoljno jasan uvid
u sječnu zrelost pojedinih dobnih razreda. Tako na pr. kod šuma hrasta
i smreke dolazi u dobni razred 80—100 god. zajedno sječilva smreka i
hrastovi srednjedobni stepeni. Radi! toga je potrebno obrazovati razmjer
dobnih razreda na drugoj bazi, pa u jedan dobni razred svrstati samo
one vrste, koje jednakovremeno sazrijevaju za sječu. Na taj se način u
württemberskton elaboratima dobiva puno bolji uvid. koliko ima sječivih
sastojina 1 što se može očekivati u najbližim periodama.


Užitnoj gromadi, koja odgovara sječnoj površini pojedine sastojine,
treba dodati još i masu prethodnih prihoda (proreda), da se dobije sve ukupn
i etat . Nil taj, dobiven na opisani način, nije definitivan. Prije
definitivnog propisa ima se ovaj etat preispitati obzirom na omjer zalihe
i prirasta, razdiobu na pojedine vrste i prilike izvoza te drvnog tržišta.
Razumljivo je, da se potreban obzir na prostorni poredak il stanje zdravosti
sastojine uzima već prilikom izbora i određivanja sastojinske
sječne površine.


Iz svega ovoga slijedi, da je kod würtemberskog uređivanja prioritet
površine samo prividan. Ona je samo sredstvo a ne cilj, jer se
de facto ne radi o površini nego o masi. Prirast se, koji se kako znamo
ustanovljuje vrlo teško i nesigurno, uzima samo kao regulator, a glavno


238




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 38     <-- 38 -->        PDF

blago nagnuto i vlažno, pa je i! za bivšu jednodobnu šumu ustanovljen
II/III. bonitet. I smjesa po vrstama drveća mnogo je drugčija nego kod
nas. Ovdje je dominantna smreka (65%), zatim Jela (26%) dok ostala
površina otpada na razne druge vrste (9%). Napokon ovdje šumsko gospodarstvo
služi u turističke svrhe i zato nije određivana sječna zrelost,
već se stabla podržavaju i s preko 100 cm debljine. Inače su izvozne
prilike radi guste cestovne mreže vrlo povoljne, posjed je dobro arondiran,
bez čistina i plješina kako to nalazimo u našim krajevima. Prebiranje
se svake treće godine vraća na istu površinu. Sječivi prihod iznosi
prosječno 6 .3 po hektaru.


Općeniti se nazoril njemačkih šumara na zakone prebirnog uzgoja,
kako su nam ovom prilikom izloženi, mogu svrstati u slijedećih nekoliko
točaka:


1) Prebor je gospodarenje na najraanjilm površinama (Baumwirtschaft).
Svoje prihode bazira na stablimičnom iskorišćivanju za razliku
od plošnog, koje u većoj ili manjoj mjeri traže drugi uzgojni oblici. Stoga
nije za preborni tip mjerodavno, da li su na jedinici! površine zastupani
svi debljinski razredi, već je glavno, da se de facto gospodari ! sa
svakim pojedinim stablom. Potpuno je dakle krivo gledište,
kad se šumi, s kojom se radi stojbinskih razloga mora stablimično gospodariti,
oduzima značaj prebora samo zato, jer u njoj nema svih nego
samo 2—3 debljinska razreda. Kod nas je doduše u šumskoj upravi Zalesina
u Gorskom1 Kotaru prema stanju iz 1911. godine bio slučaj tipičnog
jelovog prebora, jer su tamo bili zastupani! ne samo svu! debljinski razredi,
nego su još i ti! razredi imali podjednake površine. Takav je slučaj redovno
vrlo rijedak ali! zato nije mjerodavan, da se iz prebirnog gospodarenja
isključe sve šume, koje nemaju ovih uslova.


2) Prebirna je šuma pitanje oborina. Što su oborine veće, to jela,
smreka i bukva lakše i dulje podnose zasjenu (Zentgraf). U krajevima
s niskim godišnjim vodenim talogom ne može se preporučiti prebirnii
uzgoj.


3) Drvna je zaliha prebirne šume podjednaka s onom jednodobne,
u koliko se oba tipa nalaze na jednakom bonitetu i imaju jednak broj
debljinskih razreda. Ova nam je činjenica, ma da još nema znanstvene
podloge, poznata iz drugih izvora (Hufnagel, Balsiger, Zentgraf, Wernih,
Flury i t. d.). U freudenstadtskoj je šumi obračunata prosječna zaliha za
slučaj povoljnog razmjera debljinskih razreda sa 320 m3 po hektaru. U
nedalekom Pfalzgrafenweileru na jednakom bonitetu iznosi! ´prosječna
gromada 324 m3 po hektaru. Kako se vidi, ova je važna okolnost ovdje
dovoljno jasno naglašena.


4) Visina se prosječne drvne zalihe u četinjavoj prebirnoj šumi
(uslovljenoj, staništem) može kretati u granicama 200—300 m3 po hektaru
(Dieterich). Veće zalihe preko ovog iznosa daju ffil tip sastojine prašumskog
karaktera ili abnormalni tip prebora s pretežnim višim debljinskim
razredima. A to se i potpuno slaže i s nalazom u freudenstadtskom preboru,
gdje drvne zalihe unatoč (izvanredno povoljnih stanišnih prilike«
(II/III. bon. za jednodobnu šumu) ne daje veći iznos od 320 m3 po hektaru.
Prema tome se prosječna zaliha u šumama spomenute naše šumske
uprave Zalesina u Gorskom Kotaru, koja prema stanju iz 1911. godine
iznosi 230 m3 po hektaru i to na neuporedivo lošijoj stojbini i uz sječnui
zrelost 56 cm (cea 100 god.) ima smatrati kao vrlo povoljna. Podržavanje


240




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 33     <-- 33 -->        PDF

IV. Schwarzwald
Dolazeći u badensku nizinu sjeverno od Karlsruhe-a zaustavljamo
se na poplavnom području gornje Rajne u reonu Durlach-Philippsburg.*)
To su zašumljenSi močvarni predjeli duž desnog rajnskog nasipa, poznati
po uspjelom uzgoju topole . Podizanje topolovih sastojina ide ovdje,
razumljivo je, paralelno s ostalim meliOracionim radovima, pa je za članove
naše delegacije, koji djeluju u našim nizinskim šumama, bio ovaj
objekt od naročitog interesa.


Kima je ovog područja mantilima. Odlikuje se kratkom zimom
s malo ili uopće bez snijega te dugačkom vegetacionom periodom (maj—
oktobar). Srednja je godišnja temperatura obračunata sa 9.9° C. Visina
vodenih taloga iznosi godišnje 640—780 mm, od koje množine otpada na
vegetacionu periodu %—Vs. Najviše kiše pada u julu, dok su proljetne
oborine relativno umjerene. Uslijed blizine Schwarzwalda vrlo su česte
poplave uslijed otapanja snijega. Tlo je teško i duboko. Cine ga naplavine,
mokra glina a gdjegdje pijesak i šljunak.


Od topolovih vrsta najjače su zastupane canadensis, nigra, monilifera,
a u najnovije vrijeme il robusta. Sadnja je izvršena 1—2 god. ključilcama.
Svrha je gospodarenja uzgoj krupnog drveta, koje kod kanadske
topole i monilifere ima vrlo visoke cijene. Drvo crne topole ima za Vis
niže cijene od spomenutih vrsta. Drvo se, po pravilu, upotrebljava za
furnire.


Postavljene pokusne plohe prema saopćenjima naših stručnih pratioca
(Faber, Bauer, Ebner) u predjelu »Füllbruch« daju slijedeće rezultate
ovog uzgoja:


a) 30-godišnje sastojine kanadske topole s podstojnom johom i jasenom
imaju ukupnu zalihu od 238 ms po nektaru. Sama topola bez podstojnih
vrsta ima 130 m3 po hektaru.


b) 50-godišnja sastojina kanadske topole i monilifere s podstojnom
johom i jasenom ima ukupnu zalihu od 523 m3 po hektaru, a sama topola
bez podlstojnih vrsta 431 m3. Srednji prsni promjer iznosil 95 cm a visina
43 metra. U ovoj starosti daje topola 80% građe.


S topolovim se kulturama gornje Rajne opraštamo s njemačkom
ravnicom i njezinim listačama. Već južno od Karlsruhe-a na putu za
Pforzheim susrećemo smreku i jelu, koje nas više neće ostaviti do kraja
našeg naučnog puta. Ove četiinjače, kojima je mjestimiično primiješana
bukva, a na tlima šarenog pješčenjaka i bor, daju osebujan karakter
badenskom i württemberskom Schwarzwal d u, koji ovo svoje ime
(65% šumovitosti) potpuno zaslužuje. Ovo gorje nije poznato radi svoje
visine (najviši vrhunci ispod 1500 met.) a dapače nitil radlil svoje romantike.
Njegov mu glas daju goleme crne šume, koje su dijelom koljevka
a dijelom hranioci dviju iza Volge najvećih europskih rijeka, Dunava i
Rajne. Na obroncima ovoga gorja najviše se približile te dvije ogromne
srebrne arterije, da se odmah iza toga rastanu, jedna pravcem sjevera
a druga istoka. Obadvije će na svojim putovima kroz vijekove dirigirati
sudbinom mnogih naroda na njihovim obalama. S te strane, a pogotovo
s gledišta šumskog gospodarstva, Schwarzwald je oduvijek činio i čini
jednu samostalnu cjelinu, ma da politički pripada dvjema njemačkim


4) Boravak delegacije u Badenu registrirao je dnevnik Der Führer (Karlsruhe)
od 14. jula 1939. Nr. 172 (»Besuch aus Jugoslavien«).


235




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 32     <-- 32 -->        PDF

c) Hunsrück


Iz Taunusa krećemo u Wiesbaden,3) a odavle Rajnom u Koblenz,
gdje na lijevoj obali Rajne ulazimo u područje hrasta i bukve. Padine su
ranjskog kanjona, na ovom sektoru (St. Qoar, stijena Lorelei) većinom
zasađene vinovom lozom, a u koliko su il obrasle šumom, to prevladava
sitna šuma listača (hrast, javor), koju sukcesivno pretvaraju u visoku.
Jednake su prilike i duž rijeke Mozele, kuda nas vodi put prema Hunsriicku.
Kraj od grada Cochema prema valovitom humlju Hunsrücka bogat
je oborinama (cea 700 mm), a naročito je povoljna njihova godišnja distribucija.
Povrh toga, tu su najbolja staništa njemačkog carstva. Čitav
je ovaj predjel sposoban za poljoprivrednu kulturu pa se je prije neko
osamdesetak godina tako i obrađivao. Tako se u sastojinama šumske
uprave Kappel vide tragovi oranica. Rijedak primjer, kako je poljsko
gospodarstvo uzmaknulo pred šumom, pa na bivšim oranicama danas
nalazimo prvoklasne smrekove sastojine. Mi naravno ne možemo ulaziti
u razloge, koji su bili mjerodavni za ovaj prelaz gospodarenja. Nu svakako
je važno ispitati, koje prihode mogu davati umjetno podignute
smrekove sastojine na jednom isključivo poljoprivrednom zemljištu.


Tlo u ovom dijelu flunrücka predstavlja zadnji stadij trošenja škriljevca
(Koblenzer Schichten) i vrlo je dobro. Humus je obilan i svagdje
podjednak. Nadmorska visina 493 m (distr. 24a). Smreka je zasađena
1863. godine. Po podacima šumarnika Mersmann a ove su sastojine
dosad dale slijedeće prihode proreda:


do 1910. po hektaru cea 100 m3


» 1914. » » » 29.1 »


» 1921. » » » 54.1 »


» 1926. » » » 41.4 »


» 1934. » » » 95.7 »


» 1938. » » » 58.0 »


Godine 1935. ustanovljena je drvna zaliha ovih smrekovih sastojina,
koja u poredenju s podaćiima Schwappachovih tabela I. boniteta pokazuje
slijedeće relacije po hektaru:


a) zaliha na krupnom drvetu: 803 m3, po Schwap. 616 m3


b) broj stabala: 685 kom. » » 725 »


c) srednja visina: 30 m » » 27.6 m


Kružna ploha iznosi po hektaru 55.25 m2, srednji promjer 32 cm, a
kubni sadržaj srednjeg stabla 1.17 m3. Procenat je tekućeg prirasta obračunat
sa 2.4%.


Ovi visoki iznosi nemaju, dakako, za nas većeg značenja. U najboljem
slučaju mogu poslužiti za jedno teoretsko razmatranje uzgoja
smreke u širem opsegu. Praktički pak uopće ne možemo predpostavitii
osnivanje smrekovih sastojina na isključivo gospodarskom zemljištu.
Stoga kod analize ovih podataka valja uvijek držati pred očima, da oni
potječu sa zemljišta, kamo ne spada šuma kao trajna kultura.


3) Prolaz delegacije kroz Hessen-Nassau popratio je dnevnik Nationalblatt,
Koblenz, od 16. jula 1939. Nr. 163 (»Jugoslawische Forstmänner in Koblenz, Besichtigungsfahrt
zum Hunsrück und an die Mosel«).


234




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 39     <-- 39 -->        PDF

većih gromada uz ovu sječnu zrelost za prilike našega Krasa nije ekonomično.


5) Vjerojatno je sumarni prirast veći u prebirnoj nego u jednodobnoj
šumil radi kontinuiteta sveukupnog prirašćivanja (Grammel). Po mojem
mišljenju ovo može vrijediti jedino kod upoređenja onih debljükiskih razreda
u prebirnoj šumi, koji se nalaze iznad taksativne granice odnosno
iznad periode latentnog mirovanja. Nadalje, prof. Zentgraf drži vjerojatnim,
da broj stabala u preboru pada zajedno s padanjem boniteta, ma
da je ovaj faktor najnestalniji elemenat u ovom uzgojnom tipu. Nadalje,
vrijeme je produkcije u prebirnoj šumi neistraženo i nema praktične
vrijednosti, pa stoga treba dobne nadomjestiti đebljinskim razredima
(Abetz). Napokon bonitet je u prebirnoj šumi nepouzdan i nil izdaleka
nema one važnosti, koju ima u jednodobnoj šumi (Gerhardt).


Iznoseći ova gledišta moram istaći, da sam sve ove činjenice konstatirao
poredenjcm podataka lokalnih i Lorey-evih tabela prihoda i
prirasta kod svojih razmatranja o taksacionim elementima u našim prebirnim
šumama Gorskog Kotara5). Dosad nije naglašena još samo jedna
bitna osebina prebirnih šuma, a ta je, da kružna ploha u preboru nije
konstantna nego progresivna veličina. Međutim jedan od glavnih tvoraca
ideje o jednakosti kružne plohe u prebirnoj šumi L. H u f n a g 1, u svojim
novijim radovima ne spominje više ovu toliko važnu okolnost, na kojoj
je prije bio čak postavio temelje specijalnog uređenja sistema6). To nam
daje naslutiti, da je i ovaj veliki poznavalac prebirnih šuma uslijed novijih
saznanja korigirao svoje prijašnje osvjedočenje.


Ovime završujem svoje dojmove u šumama Schwarzwalda. Primičemo
se dalje k jugu čak do švajcarske granice, na kom putu posjećujemo
grad Villingen i njegovu šumu (Kncipovo lječilište) te na koncu Donaueschingen,
koljevku našega Dunava (sastav Brege il Brigacha). Tamo
k jugu Uza Konstanca na Bodenskom jezeru pomaljaju se sniježni vrhovi
švajearskih i tirolskih Alpa, u kojima ćemo provesti zadnji odlomak našeg
putovanja7).


V. Alpinski krajevi
Bliža okolica Bodenskog jezera ima relativno vrlo blago i sa
šuimsko-uzgojnog gledišta vrlo povoljno podneblje. Međutim, malo sjevernije,
na švapsko-bavarskoj visoravrii! pa sve do Miinchena klimatski su
odnosi već oštriji. Ovaj je kraj u prijašnja vremena bio gotovo čitav pokriven
lisnatom šumom, dok danas svuda prevladava smreka. U tom je
području, koje bismo prema njemačkom nazivu mogli nazvati a 1 p i n-
s k i m prigorje m (Alpenvorland) šumovitost osrednja i kreće se od
15—30% cjelokupne površine. U južnim partijama daju sliku kraja diluvi


6) Vidi o tom moju raspravu: Prilog proučavanju taksacionih elemenata u prebirnim
šumama (Sum. List, 1938, br. 8^40, str. 428—486).


e) Ing. Dr. Leopold H u f n a g 1 : Des Plentwaldes Wirtschaftsziel, Normalbild
und Einrichtung (Zentralbl. f. d. gesamte Forstwesen, 1939, Hft 1—3, str. 1—15,
50^60, 82—92).


7) Dolazak delegacije i njezin boravak u okolici Bodenskog jezera popratio je
dnevnik Bodensee Rundschau u dva članka i to: od 17. jula 1939. Nr. 163 (»Besuch
jugoslawische Forstmänner«) i od 19. jula 1939. Nr. 165 (»Deutsch-jugoslawische Forstkameradschaft
«).


241




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 40     <-- 40 -->        PDF

jalne tvorbe morena, koje u mnogom podsjećaju na sjeveronjemačku
nizinu. Razlika je samo ta, što tamo prevladava bor a ovdje smreka,


Alpinska se oblast (u si. 1. ozn. B.), u koju ulazimo napustivši Bodensko
jezero dijeli kako je spomenuto u četiri područja. Od tih dodirujemo
samo tri t. j . oba pojasa mješovitih šuma i unutrašnje alpinsko
područje bez bukve. I upravo uvala na potezu* Lindau—Innsbruck, kuda
nas vođi naš put, čini medu između s jedne strane obih pojasa sjevernih
Alpa i s druge strane unutrašnjeg alpinskog područja. U ovom je potonjem
glavna vrsta smreka, ali u višim položajima dolazi vrlo često i ariš. Općenito
se o razdiobi vrsta u Alpama može reći, da tu razdiobu prvenstveno
uslovljava klima. Dok jela i bukva u klimi centralnih Alpa ne mogu da
uspjevajiu., dotle smreka a pogotovo ariš nalaze tu još vrlo dobre uslove
opstanka. K tome treba dodati, da granica šume ide u centralnim Alpama
mnogo više nego u izvanjim zonama odnosno, ona ide uporedo s većim
terenskim isponima. Općenito uzevši, pada granica šume od zapada
prema istoku, ma da je alpinski pašnjaci svagdje potiskuju na mnogo
niže zone nego bi od prirode išla.


a) Ettal


Domena se ettalskog samostana, koja je danas uslijed sekularizacije
u državnom posjedu, nalazi u području mješovitih šuma s pretežnom
smrekom u reonu Oberammergau-ai, poznatog gradića radi pasionskih
igara. Nedaleko se nalazi glasoviti Garmisch-Partenkirchen (olimpijske
igre) na podnožju Zugspitze-a (2963 m), najviše planine predratne Njemačke8).
Ettalska šumska uprava zaprema svega 8770 ha. Podneblje je
tipično alpinsko, karakterizirano dugačkom zimom s naglim prelazom u
ljeto. Odatle vrlo rijetki rani i kasni mrazevi. Prosječna se temperatura
kreće u dolinama 6—8°C a u visinama 5—7°C godišnje. U doba vegetacione
periode temperatura se giba u granicama 13.7—14.2°C. Prosječna
visina vodenih taloga iznosi oko 1600mm, od kojeg iznosa polovica pada
u vrijeme vegetacije. Tlo čini u glavnom dolomit te tu il tamo pločasti
vapnenac (Plattenkalk), ali ima i tragova lokalnih morena te potočnih
nanosa (Gries). Slika 9. prikazuje delegaciju na podnožju ettalskih brdina.


Glavna je vrsta smreka (79%), zatim jela (11%), dok ostalo otpada
na bukvu. U ovoj smjesi varira drvna zaliha na krupnom drvetu u sječivim
sastojinama od 270 m3 (na dolomitu) do 440 m3 (na kredi) po
hektaru. Ophodnja je 120 godina. Šume se nalaze u pojasu 850—1300 metara
nadmorske visine. Na gospodarskoj je površini (3063 ha) ustanovljen
prirast od ukupnih 9625 m3. Iz ovoga možemo zaključiti, da se prosječna
drvna gromada na krupnom drvetu giba od 135 m3 a prosječni gromadni
prirast sa oko 3 m3 po hektaru.


Uzgred primjećujem, da je proda drveta unatoč relativno teškog
izvoza vrlo dobra a izrada intenzivna (tvornica ljepenke u Oberau-u,
ugljenokopi u Peitingu i Peissenbergu).


Uporedimo li ove jednodobne šume s našim prebiirnim na kraškom
visočju, možemo konstatirati, da dolaze u približno jednakoj nadmorskoj
visini i nešto različitim podnebljem (kod nas česta pojava mrazeva).
Glavna je razlika u tlu, koje je ovdje bolje od našega. Nu gromade su


8) Prolaz delegacije kroz Alpe zabilježio je dnevnik Garmisch Partenkirchener
Tagblatt od 19. jula 1939. Nr. 164 (»Gäste aus Jugoslawien«).


242




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 29     <-- 29 -->        PDF

hrast 21% površine
bukvu .... 62% »
smreku . . . . 9% »
bor 5% »
ariš 3% »


Pošto se predviđa razmjer vrsta sa 0.60 bukve, 0.25 hrasta i
ii 0.15
četinjača, to se dosljedno if favorizuju nedovoljno zastupane vrste. Međutim
kako nam gornji podaci pokazuju, današnje stanje nije daleko od
poželjne smjese. Godišnji etat iznosi 4.7 m3 po hektaru, što kod sječivih
hrastika ove jedinice čini 4200 m3 godišnje. U svemu ima 450 hektara
spessartskih hrastika s ukupnom gromadom od 250.000 m3 odnosno 400
do 500 m3 po hektaru. Gospodari se s ophodnjom! od 300 godina (prirast:
2 mm), a svrha je gospodarenja uzgoj hrastova 70 cm prsnog promjera
(za furnlire). Primjećujem, da je, izuzev zaštićenog odsjeka, sva ostala
površina opterećena servitutom drvarenja, pašarenja i sabiranja listinca.
Tragovi se pašarenja vide gotovo svuda.


Pomlađenje se vrši putem oplodne sječe (Schirmschlag), pri čemu
se neuspjele praznine popunjuju sadnjom. Potrebna se bukova primjesa
dobiva gdje je moguće iz izdanaka, inače pomoću naknadne sadnje.
Glavni je preduvjet za uspjeh kultura ograđivanje plotovima (Einzauung)
radi opasnosti od divljači. Tako je na pr. 1938. godine ubijeno samo
veprova oko 900 komada. Prorede se vrše tek u 60. godini. U doba sječivosti
daju spessartski hrastovi okruglo 75% grade, kod čega otpada
50% na trupce a 25%* na dužicu.


Najveću nedaću ovih šuma čine Servituts . Ta davno stečena
prava nije moguće lako dokinuti, pogotovo ne u narodu, gdje je pravna
svijest tako visoko razvijena. S druge pak strane rješavanje servitutnih
opterećenja izdvajanjem određenih kompleksa, kako se to kod nas uobičajilo,
ne smatraju Nijemci! sretnim izlaskom. To u najmanju ruku znači
znači žrtvovati! veliki dio šume i tako reći izručiti je propasti. Šumarske
su vlasti prinuđene, da traže takove mjere, koje formalno ne diraju u
stečena prava ali ih de facto (a to je glavno) radikalno sužavaju. Jedan
takav pokušaj u Njemačkoj daje specijalna Uredba o ograničenju šumskih
servituta iz god. 1937., čije propise bismo mogli obuhvatiti u glavnim
obrisima kako slijedi:


a) Servitut propada, ako se iz šume moraju vršiti podavanja boljih
sortimenata na račun lošijih (na pr. tehničko drvo umjesto ogreva).
b) Servitut propada, ako se pokaže, da je uživanje štetno po šumu
(proizvodna i prihodna potrajnost).
c) U svim ovakovim slučajevima likvidiranja prava služnosti, teret
sabiranja ležikovine ostaje i dalje netaknut.


Dakako, da ne možemo ispitivati! s kolikim uspjehom provode pojedine
šumske uprave ove propise. Nedvojbeno je, da će ovakove mjere u
tamošnjim prilikama donijeti bolje rezultate nego u našima.


Poređiti spessartske hrastove s našima u Slavoniji vrlo je teško.
Oni u glavnom zaostaju za našim kitnjakom, ma da je njihovu stabalnu
visinu označio ing. M a r k i ć za kitnjak vrlo povoljnu. Pojedine bi se
mlađe sastojine donekle mogle uporediti s našim kitnjakovim sastojinama
u Psunju (»Jamaričko Brdo«), kako se to da zaključiti iz poredbe ing.
C r n a d k a, koju je učinio prilikom obilaženja spessartskih šuma. Glavna
je razlika, što ovdje kitnjak dolazi u smjesi s bukovom izdanačom, koja


231




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 28     <-- 28 -->        PDF

10.5 hektara. Predjel je izlučen iz redovnog gospodarenja (Naturschutzgebiet)
i određen, da kao živ spomenik bude ponosom njemačkog šumarstva
i njemačke nacije.
Kadgod se spominje prvoklasna hrastovina u Europi, uvijek se
misli ili n;a spessartsku ili na našu slavonsku. Radi toga ne će biti suvišno,
ako taksacione podatke ne samo za ovaj mali zaštićeni distrikt (zapravo
odsjek), nego i za čitavu jedinicu pobliže iznesem, kako bi se mogla
izvesti! potrebna upoređenja.


Klima je po informacijama šefa šumske uprave Hiitlinger a
oStrija, nego bi se očekivalo iz nadmorskog smještaja gospodarske jedinice.
Mrazevi i magle su vrlo česte. Poprečna godišnja temperatura
iznosi 8°C a za vrijeme se vegetacione periode kreće između 15—16°C


We 1..2..-.


Mjerilo 1 :2,500.000
Si. 7. — Smještaj oglednik objekata na putu Thüringen—Hessen Nassau.
Put ekskurzije crtkan.


Srednja se visina vodenih taloga kreće godišnje od 900—1000 mm. Mineralnu
podlogu staništa čini spomenuti šareni pješčenjak, pa je tlo s fizikalnog
gledišta dobro, pretežno duboko i prhko, ali siromašno naročito
na vapnu. Na nekim je mjestima i Ifecrpljeno uslijed odnošenja stelje
(servituti). Glavnu sastojinu čini kitnjak (Quercus sessiliflora) s mjestimično
uprskanom bukvom a gdjegdje i srekorn.


U zaštićenom se predjelu nalazi svega oko 500 hrastova i otprilike
isto toliko bukava. Starost im varira od 300—600 godina. Prema stanju
iz 1928. godine ustanovljena je na tih 500 hrastova ukupna drvna zaliha
od 3.000 m3 s novčanom vrijednošću (u 1939. godini) od 250.000 RM.
Najdeblji hrast u sastojim ima prsni promjer 140 cm, visina mu 28 m i
masu 22 m3. Srednje stablo ima 70 cm prsnog promjera, visinu 27.5 m,
a masu 6 im*. Dozvoljeno je samo iskorištavanje ležikovine.


U ostalom području rohrbrunnske šumske uprave, koje smo na
našoj ekskurziji pregledali, otpada na


230




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 41     <-- 41 -->        PDF

mnogo nižea od naših, gdje i uz ophodnju od 100 god. iiznose poprečno
200—300 m3 po hektaru. Isto je tako i gromadni prirast (3 m3) osjetljivo
niži nego kod nas, gdje se može po užitim masama i stanju šuma zaključiti
i na 4 m3 po hektaru i godini. Praktički! bi zaključak bio, da su naše
kraške šume punije od onih u Alpama, ma da se nalaze na slabijim bonitetima
(stojbinska dobrota u Ettalu II/III. bonitet za jelu). Jasno je, da
takav zaključak ne možemo povući baš s razloga, što su naša staništa
nepovoljnija od tamošnjih, gdje nema bojazni ogolećivanja kao u našem
visokom Krasu.


SI. 9. — Na podnožju Alpa. Pregled žicare u Ettalskoj šumi kod Oberammergau-a.


b) H i n t e r s e e9)


Šumski kompleks leži istočno od Salzburga u području mješovitih
šuma sjeveroistočnih Alpa s jačom primjesom bukve. Površina joj iznosi!
8064 ha i dobro je arondirana, T.lo je u glavnom dolomitno i blago nagnuto
prema SO. Nadmorska visina iznosi oko 200 metara, Tlo je na površini
suho (.....) a unutra vlažno (Cannabium) i hladno´ pa potom vrlo podesno
za uzgoj smreke. Zato ovdje i ne nalazimo bukve u onom omjeru
kako je to u drugim objektima ovog područja. Klima je razmjerno oštra,
redovne su dugačke sniježne zürne i izvale od jugozapadnih vjetrova.
Visina vodenih taloga iznosi godišnje preko 2000 mm (slika 10. i! 11.).


Od ukupne površine otpada na četinjače (smreka, jela, ariš) oko
68%´, na bukvu 31% a na ostale listače svega 1% obraslog zemljišta.
Bukva je najjače zastupana u mješovitim sastojinama na obroncima, dok
na visoravnima prevladavaju gotovo čiste četinjače. Ophodnja se kreće
od 100 do 120 godina.


")´ Boravak delegacije u području Salzburga zabilježili su dnevnici:


a) Salzburger Volksblatt od 21. jula 1939. Nr. 166 (Führende jugoslawische
Forstleute in Salzburg«) i od 23. jula 1939. Nr. 167 (»Jugoslawiens Wälder),


b) Völkischer Beobachter (bečko izdanje) od 21. jula 1939. Nr. 202 »Jugoslawische
Forstdelegation in Salzburg«).


243




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Poprečni gromadni prirast iznosi cea 3 m3 po hektaru. Tome odgovara
i visina godišnjeg etata koja za navedenu površinu od 8064 ha iznosi
okruglo 25.000 m3. Čiste sječive sastojine smreke pokazuju na nadmorskoj
visini od 1.000 m gromadu od 1100 m3 po hektaru, što bi odgovaralo prosječnoj
masi od 550 m3. Prema tim podacima možemo dobrotu tla ocijeniti
kao I. bonitet po Schwappachu. No ovakoviih sastojina ima u reviru
vrlo malo, što se uostalom lako dade zaključiti iz visine gromadnog prirasta.
Svakako će mješovite sastojine na obroncima pokazivati mnogo
manje zalihe a i manji prirast, kojüi je u pravilu odlučan za visinu današnjeg
etata.


SI. 10. — Na iputu prema Salzfourgu za Benchtesgaden. Shiemsee na podnožju
bavarskih Alpa.


Najveću pažnju ne samo u ovoj šumskoj upravi nego i u ettalskoj
šumi a u velikoj mjeri i u Schwarzwaldu zaslužuje uz uzgojne momente
problem dopreme drveta i ostalih šumskih produkata. Gledajući ove
nepristupne planine nameće se m´isao. da je pitanje izvoz a riješeno
pomoću guste mreže šumskih cesta i puteva, koji centar šume vezuju
s glavnim prometalima. U stvari nije tako. Ako izuzmemo pojedine kraće
cestovne poteze u postranim dolinama, možemo u glavnom konstatirati,
da putna mreža u pravilu zaostaje za onom u našim šumama. Naravno,
da je s druge strane kvalitet šumskih cesta u južnoj Njemačkoj neuporedivo
bolji od našega, — a što se tiče brige oko uzdržavanja cesta mi


244




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Razloge je lako naslutiti, kad znamo, da prevladavaju niži dobni razredi,
koji traže intenzivno proređivanje. Primjećujem, da se proredni materijal
može vrlo lako unovčiti radi blizine Berlina. Odatle etatna gromada
posljednjih godina raste a procenat tehnike pada.


Tabla IV.


Pregled užitih gromađa, gibanje intenziteta izrade, prosječne cijene i čisti prihod u toku posljednjih
četiriju decenija za područje šumske uprave Frienwalde kod Eberswalda (po Krahl-Urbanu)


R a z đ
od
o b 1 j e
do
Posječena
gromađa
na krupnom
drvetu
po hektara
Procenat
građe
(krupno
drvo)
Cijena
građa
po m3
ogrev
Proizvodni
troškovi
po m3
Čisti
prihod
po
hektaru
godine m3 0/
0 R e t t.
1900 1910 398 48 15-69 573 1-52 3003
1911 1913 4-77 52 17-60 5-43 1-75 36-28
1920 1925 480 37 nije ustanovljeno
1929 1930 434 41 23-52 8-27 323 27-18
1931 1933 5-57 35 9´94 6— 2-63 19-85
1934 717 22 14-38 619 2-36 22.79
1935 8 84 36 17-75 6-83 207 65 33
19 36 729 25 15-09 6´61 2-44 39 24


Mi smo se duže zaustavili u mješovitim sječivim sastojinama bukve
i hrasta (Jagen 34a), koje su za ovu geografsku Siranu svakako rijedak
primjer. U tim se sastojinama gospodari s ophodnjom od 150 godina.
Širina godova iznosi kod hrasta 0.5 mm. U doba sječe daje hrastovo drvo
prema navodima šumarnika Koch s a oko 45—60% grade, od koje
otpada nekih 15—20% na furnirsku robu. Sastojina ovog jagena pripada


I. bonitetu starosti 200—300 godina i potječe iz prirodnog pomlađenja.
Iza 1920. godine nalazi se u naplodnji. Kod početka je pomlađivanja iznosila
drvna gromada na krupnom drvetu (400 m3 hr + 200 ni3 bu) svega
600 m3 po hektaru. Sadanja gromada iskazuje oko 270 m3 po hektaru.
Dokle hrast daje odlično drvo, dotle bukva radi jake crvene srži nema ni
iz daleka one vrijednosti, koja bi se od nje očekivala.
Uzgojne su mjere, kako smo mogli zapaziti, momentano ograničene
na otvaranje stare sastojine prema potrebi pomlatka za svjetlom. Dovršni
se sijek predviđa u roku od 8—12 godina. Karakteristično je, da se pojedine
neuspjele praznine u sječinama kompletiraju arišem.


Slične smo primjere u raznim varijantama vidjelu i u susjednim odjelima
(Jagen 38a, 37a, 17a, 16c i t. d.). Svagdje se na razne načine pogoduje
uzrastu hrasta i to bilo potiskivanjem bukve, bilo pak pretvorbom
jednodobnih bukovih grupa u skupine prebirnog (stepenastog) oblika
(Jagen 16a), kako bi susjedni hrast dobio što više svjetla a bukva u isti
mah zadržala svoju važnu ulogu čuvanja i poboljšavanja tla i hrastove
kvalitete (čišćenje od grana).


226




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Tabla KI.
Gibanje produktivnih faktora kod borovih rasa u šumskoj upravi Chorin kod
Eberswalda (po Dengleru)


Glavna sastojina Izrađena 1929—33


i#


Proveniencij a broj prsni kružna drvna broj kružna drvna


pro


staploha
zaliha staploha
zaliha


mjer


bala bala


Škotska .. . 5437 T6 7-7 25-3 96 2836 5-5 17 113
Južna Francuska 3680 7-— 8-1 18-7 65 1327 25 7 72
Istočna Pruska . 5246 9-8 8-8 318 156 2260 7´9 34 190
Belgija . . . . 4554 10 — 9-2 303 152 4292 9-9 39 191
Pfalz . . . . 3567 9-4 101 286 134 3373 10-6 40 174
Kurland . . . 5260 8-9 8 3 285 127 2238 39 11 138
Brandenburg . . 5147 9 5 8-7 30´5 145 2236 9-4 38 183
Istočnu Rusija 3310 6 9 7 6 15-1 52 1967 4-2 11 63


c) Freienwalde


Preko 50% površine pripada tlu temeljnih il završnih morena, koje
su ovdje stvorile humovite terenske oblike pokrivene bogatom pjeskovitom
glinom, vrlo podesnom za uzgoj listača. Manji dio revira leži na
sitoozrnoj, suhoj i siromašnoj pjeskulji, koja se mjestimice pretvara u
živi pijesak (29%). Preostatak (21%) pripada najsiromašnijem dolinskom
pomičnom pijesku (Talgeschiebesand). Prema Schwappachovom bonitüranju
sadanje tlo hrastovih sastojina pokazuje pretežno II., bukovih
II.—III., a borovih II.—IV. bonitet. U glavnom daje revir sve međustepene
između I. hrastovog i V. borovog boniteta, pa tako omogućuje uzgoj
velikog broja vrsta. Visina vodenih taloga iznosu godišnje 550 mm, a prosječna
godišnja temperatura 8.5°C, koja se za vrijeme vegetacione
periode diže na 15.9°C.


Sliku sastojina daje u prvom redu bor, zatim bukva i napokon hrast
dijelom u čistim a dijelom u mješovitim sastojinama. Računa se, da
otpada na bor 65.2%, bukvu 16.2% a na hrast 16.1% površine, dok
ostatak zapremaju razne primješane vrste kao smreka, breza, đuglaziija,
joha, Carva, jasen i ariš. Prevladavaju niži dobni razredi ispod 40 godina
(45.4%). Srednja je starost ustanovljena sa 55 godina.


Drvna je zaliha procijenjena na 138 m3 po hektaru (krupno drvo).
Od toga otpada na hrast U%„ bukvu 29% a na bor 59%. Ostatak 1%
ide na primješane vrste.


Gibanje etata u toku ovog stoljeća prikazuje Tabla IV. Iz tih se podataka
vidi!, da je etat za ova četiri decenija poskočio gotovo na dvostruki
iznos, dok se procenat tehnike umanjio u gotovo jednakoj relaciji.
U tom je krupna razlika između ireienwaldskog i susjednih revira.


225




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 44     <-- 44 -->        PDF

1) Sječe se ne mogu vršiti, niti se drvo može unovčiti paralelno s
momentanom konjunkturom niti stanjem drvnog tržišta. Potražnji izvjesnih
gromada ili sortimenata nije moguće udovoljiti, barem ne pravodobno.
Doba sječe, sječni red i vrijeme unovčenja vezanu su uskim
okvirom izvoznih mogućnosti. Slaba organizacija rada li izvanredne
nepredvidiive vremenske smetnje mogu zimi posve onemogućiti izvoz
drveta ljetne sječe. A to je vrlo često uzrokom, da posječeno drvo čitavu
godinu ostane neizveženo.


2) Drvo se na ušću točila mora uskladištavati!, u koju svrhu služe
posebna skladišta. Nu pošto ova redovno mogu primiti samo ograničene
mase, to često onemogućuje sječe većih razmjera.


3) Rentabilnost je ove vrste izvoza jednostavna funkcija veličine
posječene drvne gromade il vremenskih prilika. Rad u akordu je napose
kod izvoza dugačke robe to jeftiniji, što je množina raspoložive gromade
veća. Stoga točilo pogoduje sječama s velikom zalihom na maloj površini,
u prvom redu čisto j sječi , koja je za planinske šume najnepovoljnija.
Naprotiv oplodna a pogotovo prebirna sječa pruža po naravi stvari
daleko manje raspoložive gromade, a ta okolnost jako poskupljuje izvozne
troškove.


4) Za gradnju točila ne mogu doći u obzir tanji sortimenti osim naročito
u povoljnim okolnostima (veliki pad). Upotreba pak jačih sortimenata
čini točilo vrlo skupom građevinom, dapače nerentabilnom u
predjelima, gdje su potrebne česte prorede. Često se prelirninirane manje
sječe moraju uvećati ili što više premještati i napuštati samo s razloga
korisne upotrebe ovog prometila.


5) Transport točilom traži osobito pažljivu manipulaciju s posječenim
drvetom. Obje se strane trupca moraju zatesivati a kvrge glatko
očistiti. To s jedne strane uvećava procenat neunovčivih otpadaka a s
druge poskupljuje izradu.


6) Finansijska su opterećenja kod ovog načina izvoza kod pobližeg
promatranja vrlo velika. U južnoj se Njemačkoj prema stanju u proljeću
1939. godine uzima, da sječa, izrada i izvoz dugačkog drveta stoji kod
normalnih prilika (izvoz putevima) 3.— RM po m*. U koliko se radi o
izvozu putem točila, to se ovaj izvoz uvećava za najmanje 1.5 RM
odnosno ukupno na 4.5 RM po m3. To znači, da upotreba točila uvećava
troškove sječe, izrade i izvoza za 50% od onih u normalnim prilikama.


Toliko bi eto donijela dosadanja iskustva s ovom vrstom šumskih
prometila u južnoj Njemačkoj.. Nije mi poznato s kakovim su uspjehom
primjenjena točila u našim planinskim krajevima, alil držim, da se rezultati
ne će puno razlikovati od onih u južno-njemačkim šumama.


*


Ovim kratkim osvrtom na alpinska šumska prometila zaključujem
svoj prikaz naučnih objekata, jer u Salzburgu završuje naša ekskurzija.
Kako se iz čitavog referata jasno vidi, bila je moja namjera, da pred
stručnu kritiku iznesem glavne šumsko-uzgojne i taksacione podatke bez
pretenzija da po njihovom stanju izvodim neke naročite dedukcije. Izuzetak
sam donekle učinio u mjestimičnim paralelama, kod kojih naročito
oštro izbija razlika bioloških i gospodarskih uslova našeg i njemačkog


246




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 45     <-- 45 -->        PDF

šumarstva. A to sam učinio s namjerom, da ukazem na štetnost nekritičkog
traženja uzora u njemačkom šumarstvu, koje svoje zamjerne
uspjehe zahvaljuje različitim zakonima prirode i ljudskoga društva. Takovo
se traženje uzora kod nas već toliko uvriježilo, da se često puta u
našoj stručnoj književnosti kod mnogih ilnače odličnih radova jedva dade
razlikovati, što je u njima tipično naše, a što je preneseno iz njemačkog
šumarstva, one će nam u našim prilikama malo pomoći, ne budemo li
sami ´i! samostalno utirali put do znanstvenih saznanja u našem nacionalnom
šumarstvu. U tom smislu govore ovi prividno suhoparni podaci rječitije
nego najduhovitiji zaključci.


Jest, ima područja, gdje nam njemački šumari mogu poslužiti kao
uzor. Izgleda, da ih u tom pogledu najmanje slüjedimo. Jer, kada bi
solidnost našega rada bila jednaka njihovoj, onda bismo uzore tražili na
našem a ne na njihovom tlu, u našim a ne u njihovim autoritetima. Bez
tih uslova mil ćemo i nadalje praktički ostati strariil svojem narodu a
naučnu ćemo spremu prosuđivati po znanju tuđih citata.


ZUSAMMENFASSUNG


Eine Beschreibung der während der Studienreise durch Deutschland gesehenen
forstwirtschaftlichen Objekte mit pädologischen und waldbaulichen Ergebnissen.


247




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 20     <-- 20 -->        PDF

96% bora, 3.5% listača, (hrast, bukva i! meke listače) i! tek 0.5 posto ostalih
četinjača.


Pretežno su zastupani mlađi! dobni razredi (1—80 god.) sa svega
69% dok viši) nešto zaostaju sa svega 287° (na neobrašeno tlo otpada
3%) površine. Uslijed toga je prosječna starost obračunata sa 55 godina.
Ukupna konkretna drvna zaliha iznosi prosječno 139 m3 po hektaru a
sveukupni gromadni prirast 4.2 m3 po hektaru. Prema podacima prof.
Dra Hilfa užita je u toku posljednjih 40 godina gromađa kako prikazuje
priložena Tabla I. Iz tih podataka, ako izuzmemo kalamitete uslijed navale
Tracheae piniperdae (Eulenfrass) 1925. godine, vidimo, da se iskoriišćavanje
točno pridržava visine prosječnog gromadnog prirasta te da
rijetko prelazi 4 m3 po hektaru.


Tabla I.


Pregled užitih gromađa, gibanje intenziteta izrade i prosječne cijene u toku posljednjih četiriju
decenija za područje šumske uprave Finowtal kod Eberswalda (po Hilfu)


Razdoblj e
od do
Posječena
gromađa na
krupnom
đrvetu po
hektaru
procenat
građe
(krupno
drvo)
Prosječna
postignuta
cijena
po 1 m3 Opask a
godine m3 /o EM
1900 1913 42 6 74 12-62
1920 1924 5-71 65 -* ) *) inflacija
1926
19 25
1930
21-67
75 5
78
72
14-29*)
15-19
*) kalamiteti
(Trachaza)
1931 1933 32 0 60 8´86
19 34 35 5 56 11-18
1935 1936 4-18 61 11-31


Obilazeći borove kulture u ovom reviru naša je delegacija mogla
u vezi s primješanim vrstama učiniti nekoje važne konstatacije. Tako je
vrlo značajno, da se na ovoj stojbini uvodi u buduću sastojbinu ari š i
smreka, dakle vrste, koje prema naučnom saznanju u smjesi1 s borom te
na ovom staništu i klimi nemaju izgleda za uspjeh .U tom je smislu član
naše delegacije ing. Dr. J. Z u b o v i ć postavio pitanje na našu stručnu
pratnju. Dobili smo objašnjenje, da se ove vrste unose isključivo u svrhu
naučnog istraživanja, dokle i koliko može njihov uzgoj napredovati: u
ovdašnjim stojbinskiim prilikama. Pritom je prof. Hilf naročito podvukao,
da se nikakova uzgojna pravila s gledišta nauke ne smiju smatrati
za uvijek riješena. Na upit o troškovima pošumljenja odgovoreno
je, da po jednom: hektaru treba svega 5000 kg sjemenja, a to predstavlja


izdatak od kojih 60.— RM. Trošak pošumljenja dakle nijekonkretni objekt ni važan, jer se radi o znanstvenoj svrsi.
velik a za
i
b) C h o r i n


Šumska uprava s naučnim zadatkom postoji od 1833. godine. Gotovo
polovica površine otpada na tlo temeljnih i završnih morena (40%) dok


222




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Naučni su objekti podijeljeni u četiri šumske uprave i to:


a) Fimowtal s površinom od 5105 ha, (šume 4618 ha)


b) Freienwalde » » 5074 » ( » 4742 »)


c) Chorin » » 5330 » ( » 4722 »)


d) Eberswalde » » 4093 » ( » 3931 »)


Kako vidimo, objekti su podjednake veličine, koja se kreće oko
(5000 hektara (si. 4.). Osim toga su, izuzev rastrganog freienwaldskogrevira, prilično dobro arondirani. Napokon i mala udaljenost od Eberswalda
(2—5 km) omogućuje potrebnu! stalni kontakt između terenskih i
kabinetskih radova. Mi smo imali prilike, da pod vodstvom stručnih
upravitelja i nastavnika pregledamo prva tri objekta, pa ću u slijedećih
nekoliko redaka iznijeti najvažnije podatke.


Mjerilo 1 :200.000
SI. 4. — Položaj školskih revira u Eberswaldu.


a) F i! n o w t a 1


Objekt je osnovan 1830. godine. Šuma leži na nadmorskoj visini od
30—50 metara. Tlo se najvećim dijelom sastoji iz duboke ali na mineralnim
hranivima siromašne pjeskulje, a manjim dijelom (prema jugu i
ii
zapadu) iz aluvijalnog nizinskog čreta. Temeljna voda dolazi u dubini od
cea 7 metara na istočnom dijelu, dok na čretištima koleba između 0.5 do
6 metara. Prema bonitiranju, koje je 1908. god. proveo Schwappach, prevladava
na pjeskulji borovo tlo III.—V. a na čretu borovo tlo I.—III.
boniteta. Visina vodenih taloga iznosi godišnje 559 mm. Naročitu značajku
klime čine mrazevä, koji redovno traju do početka mjeseca lipnja (noćna
temperatura prosječno —10°C). Bor je glavna vrsta, kojom se gospodari,
jer nedostatak mineralnih hraniva onemogućuje uzgoj lilstača. Ima nešto
i mješovitih sastojina naročito u južnom dijelu, ali su bez većeg značenja.
Stanje se po vrsti drveća pokazuje u toku posljednjih pola stoljeća sa oko


221




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 16     <-- 16 -->        PDF

S estetskog gledišta šuma već danas unatoč monotonije čistih borovih
sastojina djeluje veličanstveno. Ona je dostojna svoga glasa i
ugleda njemačke metropole. Jednoličnost pruske ravnice ublažuju ovdje
brojni humci (najviši Havelberg, 97 m. nad morem) i mnoga jezera, od
kojih najveće Havelsee svojom modrinom i veličinom podsjeća na naš
Kvarner, samo što golet naših sablasnih obala zamjenjuju ovdje pošumljeni
tamnozeleni humci.


S higijenskog gledišta predstavlja Grunewald jedan naročito instruktivan
primjer dobro riješenog urbanističkog problema. Kako vi-


Mjerilo 1 : .0..0..
SI. 2. — Smještaj Grunewalda između Berlina i Kavele.


dimo iz priložene situacije grad Berlin nije dopro do obala Havele, koja
je inače kod grunewaldske šume najšira i vrvll jakim parobrodarskim
prometom, već se je od nje odijelio razmjerno širokim zelenim pojasom.
Taj šumoviti pojas zaštićuje grad od svih nedaća, koje sobom donosi
blizina vode. Nažalost kod nas umjesto šume dolaze na obale rijeka najzapuštenijia
predgrađa i proleterske četvrti divljih kuća, jieziva legla
sväh mogućih zaraza, panonskog blata i ljudske mizerije. I upravo u upoređenju
ovog našeg zaostalog stanja s gradovima njemačke nizine jasno
vidimo zamjernu ulogu šume na području higijene. Ona je jedina kadra,


218




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 15     <-- 15 -->        PDF

davni razni faktori, napose značajke klime, visinska razgrana terena,
glavne vrste drveta i geološka podloga staništa. Opći privredni! i prometni
razlozi! nisu nigdje naročito naglašeni, iako bismo to prvenstveno
očekivali. Iz toga izvodimo zaključak, da je ustroj šumskih oblasti izvršen
na podlozi u prvom redu bioloških, a u drugom redu ekonomskih kriterija.
Što više, ovi potonji su gotovo jače izraženi u šumskim područjima


t. j. dijelovima oblasti, gdje je inače jedino mjerodavna vrsta drveća.
Sve je to razlogom, da s privrednog stanovišta nisu nekoje oblasti dovoljno
arondirane (A, E, Q), niti se njihove mede poklapaju s granicama
provincija. Radi lakše orientacije mi se u pregledu objekata ne ćemo
držati! ove podjele, već dosadanjih samoupravnih i historijskih jedinica
po hronološkom slijedu naše ekskurzije.
I. Brandenburg
A) Berlin
Područje, na čijoj sjevernoj strani leži njemačka metropola, pripada
oblasti! nizinskog bora s vrlo neznatnom primjesom listača. Postotak
listača dosiže jedva 5% od svih šuma ovog područjia. Borova ravnica
njemačkog sjeveroistoka leži na diluvijalnom sektoru sjeveronjemačke
uleknine. Tu je raspodjela geoloških formacija temeljnih i završnih morena,
sandra, pješčanih dolina i aluvijalnih naslaga mjerodavna koliko za
procenat šumovitosti i visinu šumskih prihoda, toliko I za procenat
lisnatih šuma. Pri tom valja uvažiti, da su teška plodna zemljišta temeljnih
i završnih morena svagdje ustupljena poljoprivredi, gdje to iole
dozvoljava reljef terena. Pod šumom se nalaze samo lakša pjeskovita i
teška morenska zemljišta strmijih oblika. Bor je jedina dominantna vrsta
na svim siromašnim pjeskuljama, dok na bogatijem sandru dolazi i hrast
makar i u neznatnoj množini. Na temeljnim se je i završnim morenama
sačuvala do danas lisnata šuma, koju sukcesivno pretvaraju u borike.
Inače je na završnim morenama glavna vrsta bukva, a na teškim se
tlima temeljnih morena zapaža i nešto jača primjesa hrasta. Tragove
iscrpljenog i! zapuštenog zemljišta nalaziilmo u glavnom kod šuma malog
seljačkog posjeda, što se ima pripisati intenzivnom odnašanju listinca.


Jedan od najzanimivijih objekata ovog područja čini glasoviti
Grunewal d u neposrednoj blizini grada Berlina, (SI. 2). Prostire se
između gradskih naselja i Havelskog jezera u površ´iui od kojih 4600
hektara. Danas je čisti borik, koji je vještačkim putem nastao ih hrastove
šume u toku posljednjeg stoljeća. Po navodima šum. direktora S c h i r m
e r a, hrastova je grunewaldsika šuma u vrijeme Friedricha Velikog
zapremala oko tri puta veću površinu od današnje 12000 hektara). Hrastove
je spomenuti vladar prodao u Englesku za svrhe brodogradnje.
Tako je iz tih šuma nestalo hrasta a na njegovo su mjesto došle čiste
borove sastojine. Provedena se pretvorba bez obzira na rentabilnost ne
smatra sretnom, dijelom radi veće opasnosti! od požara (visina vodenih
taloga iznosi godišnje jedva 400 mm), a dijelom i radi estetskih momenata,
kojima se uz finansijski efekat rukovodi šumsko gospodarstvo radi
neposredne blizine orijaškoga grada. U tu se svrhu nastoji uvesti! nekoje
domaće listače (Betula) a dapače i egzote (Prunus serotina), koje odgovaraju
ovom klimatu i tlu (pjeskovita glina). Kako pretežnu! dio šume čine
stariji dobni razredi (u = 120)), koji dolaze do sjieče, to se uvođenje
listača nalazi u tečaju.


217




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ (Zagreb):


IMPRESIJE S NAUČNOG PUTA
PO NJEMAČKO)


(EINDRÜCKE AUS DER STUDIENREISE DURCH
DEUTSCHLAND)


U vezi s naučnim putovanjem kroz Njemačku u dosadanjim sam
radovima pokušao obraditi najmarkantnije savremene pojave u tamošnjem
šumarstvu, za koje sam držao, da će za naše prilike biti od naročitog
interesa. Druge mnogobrojne važne utiske i podatke izostavio sam
u uvjerenju, da njihovo iznošenje u javnost ne bil u jednom sažetom
obliku bilo ni moguće ni potrebno. Jedno s razloga, što šumarstvo Trećega
Rajna predstavlja jedan orijaški znanstveni objekt, koji se ni u
najkrupnijim potezima ne može obraditi tako, da bi! ovakav prikaz mogao
djelovati dokumentarno. Drugo s razloga, što je njemačko šumarstvo
oduvijek bilo uzorom našemu, pa su kod nas njegove tekovine ako ne
sasvim poznate, a ono barem u velikoj mjeri pristupačne. Napokon treće
s razloga, što mnoge a naročito novije pojave u njemačkom šumarstvu
rezultiraju i´z osebujnih političkih i gospodarskih preduvjeta, koji kod
nas dolaze u ponešto drukčijoj formi. Zato ću u ovom konačnom referatu
nastojati, da generalni pregled naučnih objekata, koje je naša stručna
delegacija posjetila, donesem samo u onom okviru, u kojem će, po mom
mišljenju moći privući pažnju naše najšire stručne javnosti.


U čitavom svom prostranstvu, tamo od monotonih obala Sjevernog
mora i Baltika pa do vrtoglavih viisina tirolskih Alpa, Njemačka u prvi
mah iznenađuje svojim kontrastima. Svaki gotovo kraj ima svoje posebne
prirodne ljepote, svoju posebnu prošlost i svoje tipiične osebine narodnih
nošnja, d´rale´kta i mentaliteta. Kad bismo samo po tim dojmovima prosuđivali
ovaj veliki narod, mi bismo lako mogli povući površan zaključak,
da njemačka nacija zapravo i nije jedinstvena etnička skupina. Makar
kako bilo paradoksalno, to ipak slijedi iz prvih utisaka. Jedinstvenost njemačkog
naroda, kolikogod se ona pred čitavim svijetom manifestirala
svojom čudesnom organizacijom, nije lako nazrijeti u spoljašnjiim značajkama.
Nju treba tražiti duboko u svijesti tih hladnokrvriin sjevernjaka,
kod kojih je osjećaj pripadnosti jedinstvenoj naciji! prvenstveno obilježen
zajedničkim naziranjem na život ii svijet (Weltanschauung). Ta unutarnja
povezanost njemačkih plemena nije samo produkt današnjeg vremena
već je ona stara gotovo isto toliko kao i sam njemački narod. Praktički
se ispojjuje već za vremena Karla Velikoga (800 god.) i traje uz male
prekide sve do 1806. godine, kad se Franjo II. odrekao naslova njemačkog
cara. Ovu epohu, kako znamo, naziva historija razdobljem Prvog a


NAPOMENA . Od mnogih vrlo vrijednih fotografskih snimaka, koje smo
ponijeli iz Njemačke, prilazem ovom referatu samo nekoje. Činim to radi skučenog
prostora kao i radi okolnosti, što bi fotografije šumskih objekata u svojim reprodukcijama
bile (kako je to već ipoznato) nedovoljno instruktivne.


213




ŠUMARSKI LIST 6/1941 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Tie ćemo Nijemce još dugo dostići (gumeni kotači teretnih kola!). Unatoč
toga ostaje i dalje činjenica, da današnja mreža šumskih cesta u alpinskim
šumama ne može stajati! u proporciji s kapacitetom svakodnevnog izvoza.
Ovo nas dovodi do uvjerenja, da u planinskim šumama južne Njemačke
šumska cesta kao izvozno sredstvo vrši u najviše slučajeva sporednu
ulogu.


Osim nekoliko slučajeva, gdje je glavnu ulogu izvoza preuzela
žicara, glavno izvozno prometalo predstavlja drveno točilo , po čijoj
se danas mreži i prosuđuje prometna vrijednost ovih šuma. Jer, za ovdašnje
prilike još uvijek važil uvjerenje, da je točilo najjeftinije i jedino


SI. 11, — Smreka u šumi Hintersee kod Salzburga.


transportno sredstvo, kod koga su štete kod izvoza svedene na najmanju
moguću mjeru. Ta je prednost točila poznata i kod nas, pa je nije potrebno
posebno obrazlagati. Više će nas interesirati njezini nedostaci , koji
se mogu zapaziti samo dugogodišnjim iskustvom i to samo na objektima,
kakove predstavljaju alpinske šume s gustom mrežom i mnogobrojnim
nepristupnhn predjelima. Zato ću u par redaka prikazati baš ovu negativnu
stranu točila, kako bih prema dobivenim informacijama mogao
poslužiti! studiju izvoznih prilika u našim planinskim šumama. Kod toga
ispuštam tehničku stranu izgradnje točila kao poznatu pa se ograničujem
na analizu nepovoljnih momenata s prodajnog, šumsko-uzgojnog ü financijskog
gledišta.


245