DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Do pravoga zamaha došao je u svome nastojanju i u svojim težnjama za vrijeme službovanja u Senju. Tu se daje svom snagom na pošumljavanje goleti Krša. A nije to bio ni malo lagan posao. Došao je u Senj u jesen 1919. godine. Narod nije bio za pošumljavanje goleti. Smatrao je — u mnogo slučajeva i s pravom — da svako oduzimanje površina za pošumljavanje, koje su do toga vremena služile za pašnjak, znači za njega gubitak, umanjivanje pašnjačke površine. A kako je do toga vremena bilo nadzornlštvo za pošumljavanje u rukama mađarske uprave, narod je i iz političkih razloga stavljao smetnje pošumljavanju. To nije bilo ni teško. Najveći je dio goleti na Kršu nekadanje Vojne krajine, koji je u ono vrijeme potpadao pod Nadzorništvo za pošumljavanje krša u Senju, svojina neuređenih zemljišnih zajednica. Takozvani persumptivni ovlaštenici na svojim su skupštinama stalno donosili zaključke, da ne dadu svojih zemljišta za pošumljavanje. Posljedica je toga bila, da je u toku 10—15 godina pred slom Austro-Ugarske bilo na području nadzorništva jedva koje katastarsko jutro pošumljeno. Po svome dolasku u Senj odmah je započeo akcijom, da se pitanje pošumljavanja krene s mrtve točke. Najetže mu je bilo, kad su i njegovi uži zemljaci, Krmpoćani il Krivopućani, odbili, da ma što dadu od zajedničke površine za pošumljavanje. Ono, što u redovnim prilikama i ne dolazi u obzir, ovdje je bilo glavno: dobiti u onom moru goleti površinu za pošumljavanje. I ne samo to. Trebalo je pored toga, da narod uvidi, da mu je rad oko pošumljavanja potreban kao kora kruha. Kao seljačko dijete nastoji, da narod predobije za taj nadasve koristan posao. Posjećujući neprestano sela i zaselke naročito svoga rodnoga kraja, Krmpote i Krivi Put, uvjeravao je narod o potrebi i o koristi pošumljavanja, o koristi šume uopće. Pored toga poduzeo je još jednu akciju. U Senju u ono vrijeme nije bilo poljoprivrednog referenta. Smatrajući, da se specijalno na Kršu rad šumarskog stručnjaka ne može odvojiti od rada poljoprivrednog stručnjaka, uzgaja u rasadnicima razne voćke, koje su podesne za Krš: bademe, orahe, kajsije, trešnje i t. d. Više vlasti mu odobravaju, da te voćke dijeli narodu besplatno. Osim toga uči lugarsko osoblje kalamiti, a onda osoblje dobiva zadatak, da u svome rajonu poučava u tome radu seljake. Sve je to imalo lijepoga uspjeha. Našlo se je riješenje za ono, što je bilo najteže i što je smetalo radu oko pošumljavanja: narod, specijalno u Krivom Putu i Krmpotama, uviđa opravdanost njegovih nastojanja i sam daje terene za pošumljavja u velikim površinama. Za kratko se vrijeme stvara samo u te dvije općine preko 2000 katastral. jutara branjevina, na kojima se odmah počimlje sa pošumljavanjem. Iz toga vremena potječu između ostaloga branjevine: Perinica, Alino Bilo. Stražbenica, Greben, Kosova Buljma u općini Krivi Put, pa Čvrnjica — Čardak i Velinica u općini Krmpote. Izrađujući projekte za pošumljavanja, ne drži se uobičajene šablone; on ima pred očima potrebe naroda, da šuma zaštićuje i njega i stoku mu od nevremena, i da šuma na Kršu mora u najvećoj mjeri sudjelovati i kod rješavanja drugih gospodarskih pitanja, specijalno kod pitanja ishrane stoke. Za to projektira i izvodi po naročitom programu šumske skupine sa čistinama, negdje postavlja i prosjeke, da bi bilo što viiše trave, kako bi se na taj način pomoglo ishrani stoke. 170 |