DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 39 <-- 39 --> PDF |
umorni od .-satnog hodanja, ali veseli i zadovoljni, što smo toliko toga vidjeli, o čemu smo do sada samo čitali i čuli, stigosmo do lovačke kuće oko 2 sata. Ovdje nas je dočekala mlada i simpatična gospođa g. ing. Uvalića. Brižno je spremila ručak i doprinesla sjajnom raspoloženju, koje je zavladalo. Uz obilan i prvoklasan ručak bila su tu i hladna pića — u prvom redu glasoviti klikun. Za vrijeme ručka imali smo čast čuti sjajne zdravice, koje su održali g. ing. Crnadak i g. ing. Smilaj. Naročito je duhovit govor g. ing. Crnadka prouzročio pravu buru raspoloženja. Čuli smo od njega mnogo sličica iz šumarskog života i mnogo savjeta. Čuli smo i o »naštimavanju« točaka »piglajzanjem« nacrta i mnogo toga drugoga. Pripovjedao nam je dalje, kako šumar u svom poslu mora biti siguran i ne smije pokazivati kolebanja i sumnje. Osobito su nas se dojmile njegove riječi — da su oni imali ovdje dosta gostiju i iz države i iz nozemstva i uvijek su ih lijepo primili j dočekali, pokazali ove jedinstvene objekte, ali nikoga nisu s većom radosti dočekali kao nas s fakulteta iz Zagreba. »Svi su dolazili, samo vi iz Zagreba nikako. Jedva smo i vas sada dočekali, da vam pokažemo, što tu imamo. Pokazivali smo tuđima i stranima, samo vas, koji ste naši, nije bilo.« Moramo spomenuti, premda nerado to činimo, da je g. ing. Smilaj ostao razočaran našim pjevanjem, pa se našao ponukanim, da nam svojim zaista lijepim glasom pokaže, kako treba pjevati. I mi smo sami uvidjeli, da se svojom pjesmom ne možemo pohvaliti i da nema između nas nikoga, tko bi se mogao u tom mjeriti s g. ing. Smilajem, pa smo se zadovoljili da mu sekundiramo. Uostalom tu se našao i zbor lugara, koji nam je otpjevao nekoliko lijepih slavonskih pjesama. Ručak je, kako rekosmo, protekao u spontanom i ugodnom raspoloženju. »Žrtava« od klikuna nije bilo, osim jednog »lakše ranjenog«... Sunce je već bilo malo odmaklo, a mi krenusmo uz prugu prema Brčkom. Putem smo još vidjeli nekoliko sastcjina brodske imovne općine, a u blizini Brčkoga, u brčanskim barama uz Savu, uspjele kulture amerikanskog jasena. Na Savi upravo vidjesmo jedan riječni brod sa sedam šlepova. Prošetali smo ulicama Brčkog, tog zanimivog i lijepog grada. Tek predosmo Savu, pa nađosmo ovu interesantnu mješavinu Zapada i Orijenta. Iako je naš boravak u Brčkom bio kratak, on je ostavio najljepše impresije. Tu smo večerali prave bosanske ćevapčiće i ražnjiće, koj´e imamo, kao i današnji ručak, zahvaliti brodskoj imovnoj općini. Spustila se tiha ljetna noć kad krenusmo vlakom iz Brčkog u Vinkovce, kamo stigosmo oko 11 sati na večer. Na stanici nas je dočekao brzojav iz Beograda. Sutra nas tamo čekaju. Oprostismo se s našim dragim i nezaboravnim domaćinima g. g. Ing. Fischerom, ing. Crnadkom, ing. Smilajem i ostalom gospodom, jer smo sutradan morali vrlo rano krenuti u Beograd i dalje u Bosnu. Teško je sabrati sve utiske i dojmove ovog našeg nezaboravnog dana. A koliko smo ih i opisali — to je sve nepotpuno, jer se teško mogu izraziti riječima tako, da ništa ne gube od svoje ljepote i veličine, kojom su nas neposredno obuzimali. Nad bogatstvom novih dojmova i osjećaja, koji proširiše naše stručne vidike, a koji nam pored toga obuzeše punoćom i dušu i srce — lebdila je jedna karakteristika, utisnuta poput naslova: »Gospodo, ovdje se uzgaja kvaliteti« To su bile riječi g. ing. Crnadka u banovinskom Radiševu. Te riječi ponavljale su se kao jeka uvijek, kad smo se sjetili Radiševa i Trizlova, kao jeka iznad svih tih prastarih i prekrasnih hrastova. To bi bio u neku ruku i resume svega onoga, što smo ponijeli iz Vinkovaca i odnijeli u Bosnu, gdje se radi o kvantitetu, pa u Dalmaciju, gdje ni toga nema. (Nastavit će se — A suivre) 203 |