DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 32 <-- 32 --> PDF |
rast. Sastojina će doći kroz slijedećih 15 godina na sječu: Tehničkog drveta 30%, goriva 70%. Ovdje nam g. ing. Asančaić razlaže, kako se pravi ugljen.´Ugljen se ovdje pali iz onoga, što se ne može prodati i što je u nepristupačnom kraju. Popevši se na hrbat dolazimo na sječinu odjela 25, 26. Ovogodišnja sjcčina sa hrastovim stablima kao sjemenjacima. To je slika dovršenog sijeka provedenog 1939 40. Vrst drva od prilike: bukva 0.5, hrast 0.2, grab 0.3. Kao svaku sječinu, tako će se i ovu po potrebi popunjavati. Ovdje se razvila diskusija o tome, je li uspješno pomlađena posječena površina, naročito radi osjetljive bukve, u što su neki posumnjali. Da dokaže ispravnost svog postupka, g. ing. Asančaić nas je odveo kolima u 40,´ 41 odjel, branjevinu .^—5 godina staru, koja je na potpuno jednaki način pomlađena, a uspjeh pomlađenja je vrlo dobar. Kolima smo se vratili u Mandičevac, gdje nam je bio priređen u lugarnici bogat ručak. Ručak je protekao u veselom raspoloženju uz pjesmu. Među ostalima je pala SI. 2. Hrastik odjela 12 na putu od Tolkovca prema izvoru Svinjevi. Foto: B. Zlatarić. i prava lička zdravica, kojom je kol. Mirth nazdravio g. ing. Asančaiću Ličaninu. Gosp. savjetnik ing. Asančaić je u svom odgovoru istakao, da Đakovačko vlastelinstvo postoji već 700 godina i da je 70O godina čekalo na ekskurziju zagrebačkog šumarskog fakulteta. Iza ručka nas je auto prenio natrag u Đakovo, te smo, razgledali katedralu, u kojoj nas je vrlo ljubezno pozdravio preuzv. g. biskup Dr. Antun Akšamović, protumačivši nam neke interesantne pojedinosti. Divili smo se, umjetninama ove monumentalne građevine. Poslije večere krenusmo u malu šetnju te konačno umorni od hodanja, vožnje i sakupljenih impresija na počinak. Sutradan smo potpuno spremni za daljnje putovanje čekali pred sjemeništem na auto. Jutro je obećavalo i opet lijep sunčan dan. Oprostivši se od gostoljubivog sjemeništa i uslužnog bogoslova, koji je´bio uvijek s nama, dok smo boravili ti sjemeništu, ukrcali smo se opet na »Magirus« te krenuli prema šumi Rakovac, koja se nalazi južnije od šuma, u kojima smo jučer bili, bliže-Anđrijevcima, 196 |