DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 25 <-- 25 --> PDF |
lili na dvojim seljačkim kolima. Jadni su se konji i te kako izmučili vukući nas po takovom putu do glavne ceste. Duboko su zapadali u glib. Koliko li se energije izgubi vožnjom na ovakovim putevima! Za nas mnoge, koji nismo iz ovih krajeva, bilo je to novo i važno saznanje o jednom velikom problemu slavonskih sela. Premda to možda ne bi spadalo ovamo, ali ne škodi da se istakne. Sjetili smo se naime prošlogodišnje ankete »Gospodarske Sloge«. Prvi je rezultat te ankete, u kojoj je sudjelovalo oko 2000 sela banovine Hrvatske, bio: »Najnužnija je potreba za gotovo sve kotareve u banovini gradnja i popravak cesta, puteva i mostova. To je glavna potreba čitave .banovine.« Koliko li zamašan izgleda taj problem! Njegovo težište i njegovo rješenje zavisi po našem mišljenju jedino o širokoj i snažnoj organizaciji rada, jer radne snage ima kod nas dosta. Protegli se Čajkovci. Vidimo kuće dosta uredne i gospodarstva oko njih također napredna i uredna. Naši automobili jure blatnjavom cestom, a „gusani iz mutnih lokva psiću za njima. Prođosmo i tu za nas famoznu Striživojnu. Nakon oblačnog i kišovitog dana, nekoliko posljednjih sunčanih zraka prolilo se tamo negdje iza Ciljeva te obasjalo komad ravnice i dva visoka impozantna tornja, koja dominiraju cijelim krajem. Oni su nam postajali sve veći, vcličanstveniji i bliži — i za malo nađosmo se pred njima. Pred Bogoslovijom su nas dočekali rektor Bogoslovije monsignor Ilija Anakovi ć te šumarski savjetnik i upravitelj vlastelinskih šuma g. Ing. Ivan A s a n č a i ć. Bili smo toplo i srdačno primljeni. Zaželivši nam dobrodošlicu prečasni gosp. rektor nas je odveo u Sjemenište, gdje su nas čekale sobe, u koje smo se smjestili. I odlična je večera bila za nas već pripremljena. Svi smo bili raspoloženi i veseli. Usprkos »pustolovine« stigli smo u Đakovo s neznatnim zakašnjenjem. U Đakovštini. Jutro je osvanulo svježe, umiveno. Prvo sunčano jutro nakon stalnih kiša posljednjih dana. S katedrale je otkucalo tek 7 sati a mi smo već dovršili doručak i krenuli u dvorište vlastelinstva. Tu nas je dočekao šum. savjetnik g. ing. Ivan A s a nč a i ć i kotarski šumarski referent savjetnik g. ing. Makso H r a n i 1 o v i ć. Teretni je automobil vlastelinstva (iMagirus) čekao spreman, da nas ponese u vlastelinske šume Mi se smjestismo na njemu vrlo udobno. Za tren je Magirus jurio s nama kroz svježe srpanjsko jutro noseći nas na svojim širokim plećima. Pred nama se pružila suncem obasjana, bogata i raskošna, pitoma i blaga Đakovština. Prostrla se polja, išarana živim ljetnim bojama, nanizali blagi humci, dugačka sela, uredna, s karakterističnim jednolikim kućama. Naši prijazni domaćini bili su neumorni. Govorili su nam o kraju, kroz koji prolazimo, tumačili, pokazivali i odgovarali na naša pitanja. Morali su radi buke motora govoriti vrlo glasno, da ih možemo puti. »Ovdje se odvaja put za Gorjane« — pokaže nam. U nama se probudi sjećanje na davne borbe, preko kojih pređoše stoljeća, na jedan značajan i sudbinski period u životu Hrvatske. Ova su polja i humci bili nijemi svjedoci. Približavali smo se sve više Diljevkna. Okrenusmo se natrag i vidjesmo dva daleka tornja u prozirnoj magli. Ta silhueta katedrale dozove naše misli u nedavnu našu prošlost i još dalje u našu suvremenu realnost. Svemu su tome bili svjedoci ova polja, humci i sela. Sva Đakovština. I koliko ce toga još preko njih preći! Prekinusmo reminiscencije. Magirus je jurio naprijed, a pred nama se nizale nove slike. Zamjećivali smo sve češće vinograde na obroncima šuma iza njih. Prolazeći kraj šume đakovačke z. z. upozorio nas je g. ing. Hranilović na karakterističnu pojavu u hrasticima: napadaj gubara. Ova je šuma davala klasičan primjer prednosti mješovitih sastojina. Dok je srednji dio šume, gdje je čisti hrast, bio potpuno obršten, dotle su oba krila šume, gdje je hrast pomiješan sa jasenom ; gra 189 |