DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1941 str. 24     <-- 24 -->        PDF

novama, čiji smo bili gosti, a napose Dobru biskupije đakovačke,, Brodskoj imovnoj
općini, Općini grada Beograda, Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zemunu, Ministarstvu
šuma i rudnika u Beogradu i Direkciji šuma u Sarajevu. Zahvaljujemo.svoj gospodi, a naročito gospodi šumarima, koji su nas na cijelom puta toliko ljubezno
i( kolegijalno primali i bili požrtvovni organizatori pojedinih dijelova našeg putovanja.


Ekskurziji su prisustvovali: vođa puta dr. ing. Nikola Neidhardt , sveučilišni
profesor; dr. ing. Milenko Plavšić , sveuč. asistent te ovi apsolventi: Rudolf C ivi´diTii
(zvan´Rudek), Ervin Č e 1 i k o v i ć (zvan Čelik), Oton Išpanovi ć (zvan
Krcun), ´Nikola Jelači ć (zvan Mika), Viktor Klanjšče k (zvan Mali Kranjc),
Ivan Masten (zvan Mrgud), Stanko M a v r e k, Karlo Mirth, Ivan P a v š a (zvan
Janez), Predrag Pejić (zvan Belami), Branko Šti-mac (zvan Brko), Zdenko T o nč
i ć (zvan Tonča), Franjo U i d e n i c a i Boris Z1 a t a r i ć (zvan Boca).


Opis ekskurzije sastavili smo na temelju podataka, koje su nam susretljivo davali
gospoda šumari te na temelju bilježaka, koje su nam stavili na raspolaganje slijedeći
učesnici ekskurzije: Franjo Uidemie a (uporaba šuma), Nikola Jelači ć
(uzgajanje šuma), Branko Štima c (šuma i seljaci). Napose nas je zadužio kolega
Viktor K.Lanj š če k opširnim i preglednim referatom iz prometala.


oiv. Na putu u Đakovo.


Bio je l.. srpanj, kad u 12.50 sati ostavismo Zagreb. Za čas nesta s vidika veliki


,grad, a onda i Medvednica. Brzi je vlak gutao posavsku ravnicu. Ravna polja, natopljena
i suviše öd stalnih oborina posljednjih dana, pokisla sela, nizinske šume, koje se
sad dovuku do uz prugu, a onda pobjegnu i nema ih na daleko, razvijena trgovišta,
lijepi´ gradovi — sve se to odmotava kao s beskrajne vrpce. Naš nam vođa puta zadaje
da odredimo postotak šumovitosti u profilu željezničke pruge. Zadatak smo riješila
tako, da smo brojili telegrafske stupove uz prugu, kad je prolazila izvan šuma (a)
i kad je prolazila kroz šumu (b). Procenat smo dobili pomoću formule:


p = —Lj. ..


a -\- 0


a, rezultate smo .uspoređivali s topografskim kartama.


Kažu, da se ne može proputovati Slavonijom, a da se u vlaku ne sretne bar


jednog šumara. Tako je i u naš vlak ušao šef šumske uprave u Slavonskom Brodu g.


Ing. Miso P a j c. Simpatični i vrlo prijazni gospodin došao je odmah k nama i tuma


čio nam krajeve, kroz koje smo prolazili, sve do male željezničke raskrsnice Striži


vojna—Vrpolje u istočnoj Slavoniji, gdje smo mi sišli, da pređemo u osobni vlak za


Đakovo. Nitko od nas nije ni slutio, da će za nekoliko časaka cijela ekskurzija doži


vjeti malu avanturu. Zar je moguće, da bi se nešto dogodilo izvan programa? Pa ipak


eto dogodilo se — i mi smo se umjesto u Đakovu, gdje su nas očekivali, najednom


našli´ usred nekog slavonskog sela, odakle smo imali zadovoljstvo da gledamo u da


ljini dva´ visoka tornja katedrale.


Premda je ekskurzija imala čak i posebnog referenta za vagone i vlakove, sjeli


smo u, Striživojni u krivi vlak, koji se je nalazio ispred vlaka za Đakovo. Nismo pravo


ni ušli i" već je krenuo, ali ne spram Đakova, nego natrag spram Zagreba. Na prvoj


stanici smo se iskrcali. To su bili Perkovci. Situacija je bila tragikomična, ali nimalo


strašna. Raspoloženje među nama vrlo dobro. Prvi nam je posao bio, da se fotogra


firamo ;i tako ovjekovječimo doživljaj. Bio je to događaj za sićušnu postaju i jedinog


skretničtra na njoj. Drugi nam je posao bio, da dobijemo telefonsku vezu s Đakovom.


Odanle su po nas došli automobili. Ali, ovi ne mogu u Perkovce, nego samo po drža


vnoj cesti do na kraj sela Čaj´kovaca.. Od postaje Perkovci do Cajkovaca ima još neka


2 km slabog blatnog puta, po kome se automobili ne mogu kretati. Taj smo put preva


188