DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Hrvatsko šumarsko društvo BANSKA VLAST BANOVINE HRVATSKE Odjel za pravosuđe Broj: 1265-III-1941. Zagreb, 18. siječnja 1941. OKRUŽNICA SVIM OKRUŽNIM I SRESKIM SUDOVIMA. Banska Vlast, odjel za šumarstvo u Zagrebu dostavila je ovamo svoj dopis od 4. siječnja 1941. broj 33328-V-1940- koji glasi: »U vezi sa ovostranom zamolbom od 8. listopada 1940. broj 27827-V-1940, povodom koje je naslov izdao okružnicu svim okružnim i sreskim sudovima pod brojem: ,40957-111-1940. od 22. listopada 1940. u pogledu pozivanja lugara na rasprave radi šumskih krađa, čast je ovom odjelu zamoliti i obrazložiti još slijedeće: Činjenica je, da lugarsko osoblje nastoji, da od tih rasprava u opće izostane ili da im što kasnije prisustvuje. Ovo je rayumljivo, jer se dolaženjem pred sud svjedočenja radi prouzročuju lugarskom osoblju efektivni izdaci. Sjedišta osoblja su redovito veoma udaljena od sjedišta sudova te osoblje ima troškova prevoza željeznicom ili što je još gorje — kolima. Lični izdatak za opskrbu pod današnjim prilikama nije malen, a ako se radi o dolaženju preko 30 kim udaljenosti, valja svim tim troškovima dodati i trošak prenoćenja. Za te troškove osoblje ne dobiva ili dobiva samo u pojedinim slučajevima naknadu i ako Zakon o sudskom krivičnom postupku od 16. veljače 1929. u glavi XIX. §-a 312—315. izričito propisuje, da svjedoku pripada naknada troškova prouzročenih mu dolaženjem sudu. Prema posljednjoj alineji §-a 314 isplaćuje država te troškove unaprijed a refundira ih od krivaca po propisima §§-a 310—313. Za ovaj predmet je nazvažniji propis iz predposljeđnje alineje §-a 315., po kome se državnim činovnicima, služiteljima i t. d. kao svjedocima ima isplatiti dnevnica i podvoz po Uredbi. I ako se ne spominje izričito, pod ovim se može razumijevati samo Uredba o naknadi putnih i selidbenih troškova broj 84.600-1-1931. sa naknadnim izmjenama. Po 1. alineji ovog §-a trošak i danguba se ima isplatiti odmah. Međutim mimo ovih jasnih propisa sudovi ne postupaju jednako. Nekoji isplaćuju svjedočke pristojbe odmah a u visini po vlastitom nahođenju, nekoji samo doznačuju ali ne isplaćuju pristojba i veoma je čest slučaj, da ih osoblje u opće ne dobije; treći u opće ne priznaju osoblju pravo na naknadu troškova. Jasno je, da se ovim ne dovodi u pitanje samo materijalno oštećenje već i pra vilno vršenje službenih dužnosti lugarskog osoblja, jer isto izbjegava pristupanje sudu, opravdano ili ne. Tek od osoblja se ne može i ne smije zahtjevati, da interese bano vine zastupata o svom trošku. Nelogično bi bilo zahtjevati od tog osoblja najsavje snije vršenje ove dužnosti, ako mu se ne daje naknada troškova unatoč jasno preci ziranih zakonskih odredaba. Nepristupanjem sudu osoblje krši zakonske propise ali je još teže, kada nevrše njem jasnih zakonskih norma sami sudski organi prekrše zakon. Svojevremeno je kr. zemaljska vlada, odjel za pravosuđe, Naredbom broj 97901885 i odjel za unutarnje poslove, Naredbama broj 48598/1896 i broji 5188/1906 ovo pitanje uredila i — kako je poznato — i provodila, pa se na osnovu svega napred izloženoga moli, da naslov ovaj predmet razmotri i donese rješenje, kojim će se izdati svim okružnim i sreskim sudovima nalog, da lugarima pozvanim na rasprave dopitujii i odmah isplaćuju svjedočke pristojbe po Uredbi o naknadi putnih i selidbenih troškova a krivce presude na platež tih svjedočkih pristojba. 30 |