DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 5 <-- 5 --> PDF |
(Chorin, Finowtal, Freienwalde). Vidjeli smo i utakmicu šume s drugim granama privrede: tako u Thüringenu s rudarstvom (Lehesten), u reonu Homburg-Wiesbaden s turizmom (Taunus), u rajnskom području s vinogradarstvom (Hunnsriick) a u južnoj Njemačkoj s malim seoskim ekonomijama (Schwarzwald). Upoznali smo najvažnije i najuspjelije metode gospodarenja u državnim, komunalnim i privatnim posjedima. Sve te impresije predstavljaju doduše mozaik najraznoličnijih boja, ali njihovu raznobojnost ublažava jedinstveni temeljni ton, koji se odrazuje u uskoj suradnji šumskog i narodnog gospodarstva. Sve su tehničke metode i svi zahvati državne vlasti u pojedinu šumsku ekonomiju prožeti težnjom, da se stvori ravnoteža između općih nacionalnih, lokalni h i specijalnih šumsko-gospodarskih potreba. Privatni dakle interes šumoposjednika nije više ni primaran ni odlučan, u koliko stoji u opreci s interesima njemačke narodne zajednice. Pa i sama ustaljena načela šumarske nauke prolaze mnoge osjetljive korekture u onom svom području, gdje zadiru u život najširih slojeva a nisu dovoljno protkana socijalnim i nacionalnim elementima. Bez obzira na to, da li ove promjene u dosadanjem naziranju odmah prihvaćamo ili ne, moramo priznati, da njemačko šumarstvo izgrađuje danas potpuno nove principe, u kom poslu nazrijevamo suradnju svih narodnih konstruktivnih snaga. I. Šuma kao čuvar nacionalnog individualiteta. Zdrav narod može živjeti samo u zdravom kraju. To je temeljna misao, u kojoj Nijemci gledaju socijalnu ulogu šume. U prirodi je zdravog ljudskog duha, da uvijek traži promjene i nove savršenije oblike. On je željan neprestane dinamike života sve dotle, dok se i njegov organizam nalazi u progresivnom razvoju. Inercija i konzervativizam znaci su iznemoglosti i opadajuće energije. Njemački ekonomi danas vrlo često kao devizu uzimaju Goetheove riječi: »Die Gottheit ist im Werdenden und Sichumwandelnden, aber nicht im Gewordenen und Erstarrten«- Neprestano gibanje života u prirodi i vječne metamorfoze proživljava svaki čovjek u sebi a jednako to zapaža i u svemu organičnom svijetu oko sebe. Zgodno primjećuje prof. W i e p k i n g - J ü r g e n s m a n n2 (Berlin), da je svaki čovjek po naravi sklon gledati u biljnom svijetu sebi slična bića. On to dapače traži i u anorgarskim elementima prirode. Jer, ni voda nije za njih isključivo samo H2O a niti je vjetar samo termičko izjednačivanje zračnih masa. Ovu je okolnost već prije zapazio spomenuti R i e h 1, pa on što više obzirom na šumu predpostavlja iracionalne faktore gospodarskima. To ´najbolje dokazuje njegova tvrdnja, da u uništenju kontrasta između polja i šume propada i životni elan njemačkog naroda. Čovjekov bi opstanak bez šume bio u pitanju i onda, kad za svoj život ne bi trebao drveta. Iz svega se ovog izvodi danas socijalna uloga šume, koja sažeto izražena obuhvata podržavanje biološke snage naroda. Šuma je dakle bez obzira na njene direktne koristi zajedno s agrikulturom onaj faktor a) koji narod vezuje uz rođenu grudu (Bodenverbundenheit), b) koji narod čini otpornim proti napadajima svake vrste (Wehrbereitschaft). L´ H. F. Wie,pking-Jür.gensmann: Der deutsche Mensch in seiner Beziehung zum Baum und zum Walde (Rf. u Ro. 1938. str. 544). 127 |