DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Hessenu, Badenu i Würtembergu detaljno propisuju sve mjere šumskotehničkog nadzora i uprave s tamošnjim općinskim šumama. Najinstruktivniji je slučaj Bavarske, gdje također postoje slični zakonski propisi, ali su ti daleko radikalniji za područje bavarskog Pfalza, gdje ima više zajedničkih šuma, nego za južnu Bavarsku, gdje je ovakav posjedovni tip rijedak. Nadalje, dok se u Pruskoj tolerira potpuni liberalizam, pa se zakonske odredbe obzirom na nedržavne šume ograničuju samo na gotovo površno kontroliranje uređajnih elaborata, dotle je u nekadanjem Kurhessenu već odavno zavedena potpuna državna uprava. Danas se uostalom sve jače ističe potreba, da se državna šumarska vlast obzirom na komunalni šumski posjed ne ograničuje samo na šumskopolitički i gospodarski nadzor. Dapače, ona tu ni ne smije zadrijeti suviše duboko, kako s druge strane ne bi povredila principe samouprave i samoodgovornosti (Selbstverwaltung und Selbstverantwortung) koji proizlaze iz bivstva zajednice- Ali sredstva državnog imperija nisu time iscrpljena. Njegova je dužnost, da bude ne samo egzekutiva i naredbodavac nego prije svega forum za savjetovanje u svim stručnim problemima. Državna vlast mora djelom pokazati, kako se ima u općem interesu pojedino stručno pitanje postaviti i zatim najpovoljnije riješiti. Taj zadatak ima preuzeti državni šumski posjed. Uprava državnih šuma nije tu samo za to, da provodi izjednačenja u iskorištavanju šuma podržavanjem visokih ophodnja i pribiranjem rezerva, već je ona u prvom redu pozvana, da bude uzorna školska ekonomija (Lehr- und Qrossversuchsbetrieb), sposobna za davanje direktiva okolnom nedržavnom šumarstvu. Te direktive ne će zadirati samo u eminentno stručno-tehnička pitanja nego i u sve odnošaje samog objekta, njegovog vlasnika, njegovih upravitelja i radnika. To je danas jedini put, kako da najviša šumarska vlast razvije punu i nadzornu i savjetodavnu djelatnost te da dosljedno tome uzme u ruke inicijativu u svim kretnjama šumsko-privrednog života. Naravno, da danas ovako postavljen zadatak traži reforme posjedovnog stanja specijalno u krajevima, gdje dosad nije bilo državnog šumskog posjeda. Te se reforme ne preporučaju putem bezobzirne konfiskacije nego u iskorišćenju svake prilike za sticanje. Stoga je u Njemačkoj za neke krajeve ozakonjeno pravo prvokupa države (Vorkaufsrecht des Staates) bez obzira na fiskalne svrhe. U tom zakonskom propisu moramo gledati, da se ukloni nepovoljna razdioba šumskog posjeda s tim u vezi i da ogledni značaj državnog šumarstva dođe do traženog efekta. Na žalost u krajevima, gdje je privatn i šumski posjed pretežan, nema još jačeg zahvata u nadzor i upravu. Šume su u nekim krajevima prepuštene na slobodno raspolaganje njihovim vlasnicima (sjeverna Njemačka). Takova je sloboda ostavljena i u nekim oblastima južne Njemačke, gdje uz privatni nema u neposrednoj blizini državnog ili komunalnog šumskog posjeda. Tu su zakonski propisi ograničeni samo na zabranu krčenja, devastacije i obavezu ponovnog zašumljivanja. Po mišljenju su prof. Diete r ic h a upravo ti propisi zapreka jačem zahvatu aktivnih mjera i vođenja kontrole. Međutim, nadati se je, da će u najkraćem vremenu i ovoj slobodi privatnog šumovlasnika biti shodnim zakonima učinjen kraj. Što se tiče gospodarskih direktiva i samostalnosti stručne uprave za privatni šumski posjed, valja napomenuti, da su već prije nekoliko decenija projektirani savjetodavni forumi u poljoprivrednim komorama. 138 |