DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1941 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Hessenu, Badenu i Würtembergu detaljno propisuju sve mjere šumskotehničkog
nadzora i uprave s tamošnjim općinskim šumama. Najinstruktivniji
je slučaj Bavarske, gdje također postoje slični zakonski propisi, ali
su ti daleko radikalniji za područje bavarskog Pfalza, gdje ima više zajedničkih
šuma, nego za južnu Bavarsku, gdje je ovakav posjedovni tip
rijedak. Nadalje, dok se u Pruskoj tolerira potpuni liberalizam, pa se
zakonske odredbe obzirom na nedržavne šume ograničuju samo na gotovo
površno kontroliranje uređajnih elaborata, dotle je u nekadanjem
Kurhessenu već odavno zavedena potpuna državna uprava.


Danas se uostalom sve jače ističe potreba, da se državna šumarska
vlast obzirom na komunalni šumski posjed ne ograničuje samo na šumskopolitički
i gospodarski nadzor. Dapače, ona tu ni ne smije zadrijeti suviše
duboko, kako s druge strane ne bi povredila principe samouprave i samoodgovornosti
(Selbstverwaltung und Selbstverantwortung) koji proizlaze
iz bivstva zajednice- Ali sredstva državnog imperija nisu time iscrpljena.
Njegova je dužnost, da bude ne samo egzekutiva i naredbodavac nego
prije svega forum za savjetovanje u svim stručnim problemima. Državna
vlast mora djelom pokazati, kako se ima u općem interesu pojedino
stručno pitanje postaviti i zatim najpovoljnije riješiti. Taj zadatak ima
preuzeti državni šumski posjed. Uprava državnih šuma nije tu
samo za to, da provodi izjednačenja u iskorištavanju šuma podržavanjem
visokih ophodnja i pribiranjem rezerva, već je ona u prvom redu pozvana,
da bude uzorna školska ekonomija (Lehr- und Qrossversuchsbetrieb),
sposobna za davanje direktiva okolnom nedržavnom šumarstvu. Te direktive
ne će zadirati samo u eminentno stručno-tehnička pitanja nego i u
sve odnošaje samog objekta, njegovog vlasnika, njegovih upravitelja i
radnika. To je danas jedini put, kako da najviša šumarska vlast razvije
punu i nadzornu i savjetodavnu djelatnost te da dosljedno tome uzme u
ruke inicijativu u svim kretnjama šumsko-privrednog života.


Naravno, da danas ovako postavljen zadatak traži reforme posjedovnog
stanja specijalno u krajevima, gdje dosad nije bilo državnog
šumskog posjeda. Te se reforme ne preporučaju putem bezobzirne konfiskacije
nego u iskorišćenju svake prilike za sticanje. Stoga je u Njemačkoj
za neke krajeve ozakonjeno pravo prvokupa države (Vorkaufsrecht
des Staates) bez obzira na fiskalne svrhe. U tom zakonskom propisu moramo
gledati, da se ukloni nepovoljna razdioba šumskog posjeda s tim
u vezi i da ogledni značaj državnog šumarstva dođe do traženog efekta.


Na žalost u krajevima, gdje je privatn i šumski posjed pretežan,
nema još jačeg zahvata u nadzor i upravu. Šume su u nekim krajevima
prepuštene na slobodno raspolaganje njihovim vlasnicima (sjeverna Njemačka).
Takova je sloboda ostavljena i u nekim oblastima južne Njemačke,
gdje uz privatni nema u neposrednoj blizini državnog ili komunalnog
šumskog posjeda. Tu su zakonski propisi ograničeni samo na
zabranu krčenja, devastacije i obavezu ponovnog zašumljivanja. Po
mišljenju su prof. Diete r ic h a upravo ti propisi zapreka jačem
zahvatu aktivnih mjera i vođenja kontrole. Međutim, nadati se je, da će
u najkraćem vremenu i ovoj slobodi privatnog šumovlasnika biti shodnim
zakonima učinjen kraj.


Što se tiče gospodarskih direktiva i samostalnosti stručne uprave
za privatni šumski posjed, valja napomenuti, da su već prije nekoliko
decenija projektirani savjetodavni forumi u poljoprivrednim komorama.


138