DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 52     <-- 52 -->        PDF

jućih prilika, nadležnih vlasti (osobito danas u Njemačkoj). Ako dakle postoji takva
situacija, a teži se k jednom objektivnom radu, posve je razumljivo, da dobiveni rezultat
na osnovi ocjenjenog kamatnjaka i formule rentovne vrijednosti šume, koju
Dieterich upotrebljava, ne može odnosno ne mora sam po sebi predstavljati »istinsku
vrijednost«. Zbog toga je potrebno provesti procjenu vrijednosti još i pomoću
drugih metoda pa tek na temelju proučavanja i kombinacije više rezultata može se
doći do »istinske vrijednosti« objekta.


Kako sam spomenuo, pisac razmatra ukratko i teoriju zemljišnog čistog prihoda
i njene formule- Jedna od osnovnih razlika između teorije zemljišnog čistog prihoda
i autorova shvaćanja je u tom, što on sve ekonomske činioce promatra na osnovi
potrajnog godišnjeg gospodarenja odnosno gospodarske jedinice, dakle smatra šumu
kao cjelinu poput Ostwalda, Kriegera i dr. a protivi se zaključcima teorije zemljišnog
čistog prihoda, izvedenim na temelju prekidnog gospodarstva odnosno jednodobnc sastojine.
Njegovu kritiku teorije zemljišnog čistog prihoda nije potrebno iznositi. Jedno
želim ipak spomenuti, da Dieterich njezinom najslabijom stranom smatra to, što
ona miješa procjenu vrijednosti šuma sa postavljanjem cilja šumskog gospodarstva.
Obzirom na ovu napomenu može se reći, da je baš to zamjenjivanje i dovelo do
zahtjeva za konstantnim šumskim kamatnjakom.


Interesantni su Dieterichovi prijedlozi u svrhu procjene vrijednosti šuma i njenih
dijelova. Da se može pristupiti procjeni, potrebno je utvrditi izgospodarene čiste
prihode, mogućnost njihova rastenja ili padanja odnosno buduće čiste prihode, koji
dolaze do upotrebe kod nekih metoda procjene, zatim bonitetne stanišne razrede, položaj
prema tržištu, veličinu posjeda i t. d. 0 svim tim pitanjima autor piše potanko.


U svrhu određivanja čistog prihoda šumskog gospodarstva potrebno je znati
množinu materijalnih prihoda i njihove cijene te troškove. Što se tiče upotrebe cijena
drva potrebnih u svrhu procjene vrijednosti šuma ističe pisac, da se imaju upotrebiti
cijene, koje važe u vrijeme procjene, ako postoje drvne mase, koje mogu biti bez
zapreke iskorišćene. Međutim u obzir mogu doći i prosječne cijene drva zadnjih godina
prije procjene ili što je još bolje, u nekom dugom vremenskom razmaku izabrati
onaj odsječak vremena, koji sadrži odgovarajuće srednje cijene. Upotrebu cijena
proizvoda, koje važe u vrijeme procjene smatra autor ispravnim zbog toga, jer se
konjunktura cijena proizvoda i njeno kretanje odrazuje i na cijenama proizvodnih
sredstava.


Što se tiče visine troškova, koji su bili potanko obrađeni u prvom svesku napominje
i ovdje pisac, da se oni mogu ispravno utvrditi samo na temelju podataka od
10 i više godina.


Istom nakon utvrđenja gore nabrojenih potrebnih osnova za procjenu vrijednosti
šuma i njenih dijelova pristupa se samoj procjeni. U tu svrhu određuju se novčani
iznosi prema različitim metodama. U obzir dolaze vrijednosti šume dobivene
pomoću metode upotrebne vrijednosti ili modificirane upotrebno-troškovne vrijednosti,
rentovne vrijednosti1 i t. d. Upotrebnu vrijednost šume određuje pisac na temelju vrijednosti
sortimenata drvne mase uz uvjet, da se odjednom posiječe cjelokupna drvna
masa. Tomu se pribraja još i vrijednost šumskog zemljišta. Ona dolazi do upotrebe
kod manjih površina šuma. Kod velikih površina šuma primjenjuje pisac modificiranu
upotrebno-troškovnu vrijednost, koja se sastoji u tom, da se drvna masa, koja sadrži
Sortimente sposobne za prodaju ne posiječe odjednom nego u odlomku vremena od
10—30 godina. Ovakav postupak opravdava pisac tim, što bi se sječom cjelokupne
drvne mase odjednom doveo u pitanje opstanak buduće šume a osim toga zbog takvog
rada nastupilo bi zatrpavanje drvnog tržišta materijalom i rušenje cijena drvu. Međutim
i sječom cjelokupne drvne mase, koja danas ima upotrebnu vrijednost, na velikim
površinama u roku od 10—30 godina oštećuje se šuma u biološkom pogledu,
što pisac naročito ističe.


118