DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Zbog toga, ako se uvaže samo ovi momenti vidi se, da računski kamatnjak pri određivanju
»istinske vrijednosti« ne može biti neka konstantna veličina, kao što se to
ističe u teorija zemljišnog čistog prihoda. Osim toga jasno je i to, da računski kamatnjak
ne može biti visok, ako se želi dobiti rezultat, koji odgovara ili se približuje
»istinskoj vrijednosti«. Podlogu za određivanje računskih kamatnjaka mogli bi pružiti
postotci ukamaćenja, koji su dobiveni na osnovi odnosa prihoda prema prometnim
vrijednostima šuma i šumskih zemljišta, a što su već predlagali Wimmenauer, Junaek,
Voss, Glaser i dr. No pri tom valja istaći, da je statistika o prometnim vrijednostima
šuma oskudna a naročito statistika o prometnim vrijednostima većih šumskih
posjeda. Zbog toga promatra Dieterich, kakav odnos postoji u tom pogledu u
drugim privrednim gospodarstvima. Nakon analize dolazi do zaključka, da postotak
ukamaćenja ne predstavlja neku jedinstvenu konstantnu veličinu, koja bi zavisila od
vrste poduzeća i imovine te da bi kao mjerilo u tom pogledu mogao donekle da posluži
prosječni oficijelni kamatnjak sigurno uloženih papira. No i stvarno ukamaćenje
tih papira je različito zbog različitih kurseva. Kako se vidi u tom smjeru postoje
teškoće, što ističe i Dieterich.


Držim međutim, da postotci prosječnih ukamaćenja u šumskom gospodarstvu,
s kojima se danas raspolaže, mogu da pruže ipak podlogu i granice za procjenjivanje
računskih kamatnjaka i ako ih treba lučiti. Naime baš ti do danas poznati odnosi
između ispravno utvrđenih prihoda i »istinskih vrijednosti« (prometnih vrijednosti ili
vrijednosti, koje od prilike tima odgovaraju), odnosno do danas poznati postotci ukamaćenja
upućuju na neispravnost računanja s velikim kamatnjacima, je.r se upotrebom
velikih kamatnjaka ne će dobiti »istinska vrijednost« ili vrijednost, koja se
njoj približuje. To vrijedi i za oficijelni kamatnjak, koji je danas visok za šumsko
gospodarstvo i ako rentovne vrijednosti doibivene pomoću njega mogu da služe kao
jedna od granica pri procjenjivanju »istinske vrijednosti«. Osim spomenutoga držim,
da su od koristi u tom smjeru i postotci ukamaćenja dobiveni na osnovi upotrebnotroškovne
vrijednosti šuma.


Napomenuo sam, da Dieterich ispravnost upotrebe niskog računskog kamatnjaka
opravdava mogućnošću raspolaganja s drvnim masama starih sastojina. Osim toga
navodi u prilog tom shvaćanju i poznate navode teorije zemljišnog čistog prihoda kao:
rastenje vrijednosti proizvoda šumskog gospodarstva, sigurnost šumskog posjeda,
padanje oficijelnog kamatnjaka i t. d. Obzirom na sve to smatra Dieterich, da je ispravno
računanje šumskim kamatnjacima, koji su niži od oficijelnog kamatnjaka kao
i od´onog kamatnjaka, koji se upotrebljava u poljoprivredi u svrhe kapitalizacije.
Kako vidimo, Dieterich usvaja shvaćanje, koje postoji i u teoriji zemljišnog čistog
prihoda, da šumski računski kamatnjak mora biti malen. No on se protivi naziranju,
da je šumski kamatnjak konstantna veličina od 3% nego ističe, da je njegova veličina
različita te zavisi od ophodnje, vrste drveća, veličine površine, procjene i t. d.
navodeći pri tom mišljenja Fr. B a u e r a, R o t h a, von G u 11 e n b e r g a i Nosseka.


Ako je dakle računski kamatnjak malena i promjenljiva veličina pita se pisac:
gdje je donja granica računskog kamatnjaka i šta treba poduzeti, da se u tom pogledu
ne da maha samovolji pojedinaca. Kao gornju granicu uzima postotak od 3% ali drži,
da se prema današnjim prilikama taj kamatnjak nalazi ispod tog iznosa. Prema primjerima,
koje navodi moglo bi se zaključiti, da smatra, da se taj kamatnjak danas
kreće oko 2,5%. Što se tiče mjera, koje treba poduzeti protiv samovolje pojedinaca
prilikom izbora računskog kamatnjaka ističe autor, da su za to pozvana stručna
udruženja i nadležne vlasti. One imaju dužnost da dadu direktive i granice za izbor
računskog kamatnjaka. Pri tom treba uzeti u obzir prilike, koje vladaju kao: konjunkturu,
radničke nadnice, odnose u kojima stoje prihodi prema kupovninama danas
kupljenih objekata i t. d. Kako se vidi, neko se generalno pravilo za određivanje veličine
računskih kamatnjaka ne može postaviti, nego to zavisi od procjene vlada


117