DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 45 <-- 45 --> PDF |
nama oplodnim putem. Njegov način poznat nam je pod imenom »Eberhardo v klinolik i s i j e k« (Sehirmkeilschlagbetrieb). Uprava drž. šuma u Baden u usvojila je u svome gospodarenja! u velikom dijelu ovaj sistem. E b e r ha rd je kao odličan šumarski praktičar uzgojio velik broj vrsnih stručnjaka specijalno za pomlađivanje šuma. Prof. Dr. Karl Eckstein: umro 22. IV. 1939. u Dubrovniku, kamo je došao na odmor. Eckstei n je 1886. postao asistent kod Altai ma u Eberswalde, a 1896. profesor. Bio je predstojnik zoološkog odjela Instituta za šum. istraživanja u Pruskoj, a kasnije predstojnik Zoološkog instituta Šum. visoke škole u Eberswalde, gdje je radio intenzivno sve do 1932. god. Njemačka stručna štampa izjavila je, da je Eckstein , kao nasljednik Ratze burga i Alt u ma, dostojno nastavio tradiciju, koju je stekla Stolica za šum. zoologiju u Eberswalde. Eckstei n je bio naučenjak svjetskog glasa. Napisao je oko 500 radnja i saopćenja iz šum. zoologije, entomologije, ornitologije, obrane šuma, uzgoja riba i lovstva- Napisao je knjige: »Die Kiefer und ihre tierischen Schädlinge« (1893), »Forstliche Zoologie« (1897), »Die Technik des Forstschutzes gegen Tiere« (1904 i 1915), »Die Schmeterlinge Deutschlands« (5 sv., 1913—1933), »Beiträge zur Kenntnis des Kiefernspinners« (1911) i »Forstzoologie« (1926). Eckstei n je vrlo mnogo doprinio unapređenju primjenjene zoologije, a osobito šum. entomologije. Dr. h. c. Henry Biolley: umro 22. X. 1939. u Couvet-u u 82. godini života. Ime švajcarskog šumarskog inspektora B i o 11 e .-. poznato je danas svakom šumaru. Uz njegovo ime vezani su pojmovi iz područja najnovijih pogleda o šumarstvu. U svojoj praksi, koju je vršio u šumama švajcarskog kantona Neuenburga, a specijalno u zajedničkim šumama doline Travers, bavio se je intenzivno racionalnim gospodarenjem sa tamošnjim šumama. Mnoge šumare i šumarske ekskurzije iz čitavog svijeta proveo je šumama, kojima je upravljao, gdje im je na licu mjesta pokazao uspjehe rada postignutog gospodarenjem na osnovu kontrolne metode. Kontrolnametod a bazira se na egzaktnom mjerenju drvne zalihe u intervalima od 5—6 godina i na točnom knjiženju užitaka. Ona prema tome daje točan uvid o zahvatu u sastojini. Ta metoda po prirodi svog rada vodi do preborfiog oblika, jer se samo prebiranjem može tlo i najbliža atmosfera valjano, u punoj mjeri i trajno iskorišcivati- Važan sastavni dio kontrolne metode jest snimanje sastojina i računanje prirasta, ali njezino glavno težište ipak leži na uzgojnoj strani. Divna zaliha na svakoj jedinici površine mora biti takova, da trajno daje najveći mogući prirast. Ovo stanje ravnoteže valja tražiti i postepeno uspostavljati. Biolle y je u svom gospodarenju zaveo preborne prorede, te veliku brigu posvetio pravilnom razmještaju stabala u sastojini. Pazio je na pravilnost krošnje, a time i na uzgoj homogenijeg tehničkog drva. Biolle y je bio stalan saradnik »Journal forestier Suisse«. Za svoje je zasluge i rad na šumarskom polju imenovan počasnim doktorom švajcarske visoke tehničke škole. Njegovo ime pročulo se diljem svijeta zapravo odmah iza rata, kad je njegovu knjigu »L´arnenageaient des Forets par la Methode experimentale et specialement la Methode du controle« Eberbac h preveo na njemački. O rezultatima kontrolne metode u gospodarenju zajedničkih šuma doline Travers napisao je Biolle y mnogo radova, koji su većinom objelodanjeni u »Journal forestier Suisse« i »Mitteilungen der schweizerischen Anstalt für das forstl. Versuchswesen«. Dr Milan Anić 111 |