DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 35     <-- 35 -->        PDF

mena do vremena »opraštala« a zao glas o njemu, kao neprijatelju šume,
ostao je i dalje.


Svaki onaj, koji se ogriješi o zakone ima za svoje djelo snositi punu
odgovornost pa tako i svaki seljak ima za svoj čin krađe drveta da bude
strogo kažnjen. Ali, on mora ujedno biti svijestan svog rđavog djela. Međutim,
kako će se ta svijest kod njega razviti, kada on danomice gleda,
kako se njega za šumsku štetu i kradu zove na odgovornost i kažnjava
a onaj, koji se tim neposredno koristi, ne samo da izmiče kazni već postaje
bogat i uplivan? Zar on može ozbiljno da shvati svoju krivnju, kada ga se
za´ čin krađe jednom kažnjava a drugom prilikom za isti čin dolazi amnestija
— sve se krađe praštaju — i to se češće ponavlja? Ili kad jednom
ukrade drvo iz šume imovne općine, a drugi put ga ukrade iz banovinske
šume — te u prvom slučaju biva kažnjen kao da je počinio prekršaj, a
u drugom zločin? Sporedno je ovdje tumačenje i razlikovanje tuđeg
vlasništva i pravoužitništva, jer to može da važi za one, koji su u to upućeni,
dok seljak razabire samo to, da se sa njegovog stnovišta jedno te
isto djelo krađe sudi i kažnjava na dva načina. To je za njega stvarnost,
prema kojoj se on vlada i zbog koje je izgubio pravo shvatanje i sposobnost
prosuđivanja, da ispravno kvalifikuje svoj čin bespravne sječe i krađe
drveta. Je li za to samo on taj izravni krivac ili su donekle i zakoni, koji
su riješavajuć nepotpuno nekadašnje probleme šumskog vlasništva stvorili
današnje stanje te tim doveli našeg seljaka do žalosnog shvatanja, da
on nepovlasnom sječom drveta ne čini nikakovo nepošteno djelo već da
je čitav postupak, koji se protiv njega zbog toga poduzimlje proganjanje,
koje se vrši jednom jače a drugi put slabije — već kako to političke prilike
zahtijevaju. Takovo shvaćanje o bespravnoj sječi i krađi drveta nema
samo većina seljaka nego nažalost i mnogi građani pa i lica iz javnih
zvanja, koja bi ga najmanje smjela imati. Da se kod naroda ovakovo krivo
shvaćanje, u kojem leži klica haračenja šuma, iz temelja i zauvijek iskorijeni
potrebno je provesti slijedeće mjere:


1) Organizovati šumarsko-policijsku i žandarmerijsku službu na taj
način da se, osim neposrednog izvršioca ilegalne sječe drveta uzmogne
sa uspjehom utvrditi onog posrednog krivca, koji se tim kradenim drvetom
najviše koristi da bi se i takova lica sigurno mogla zbog saučesništva staviti
pod sudsku odgovornost.


2) Amnestija za šumske krivice više nebi smjela biti opća, ona bi
se u buduće, mogla podijeliti samo u pojedinim opravdanim slučajevima,
kao što je to i kod ostalih sudskih kazna.


3) Postojeći zakoni o imovnim općinama i zemljišnim zajednicama
imali bi se izmijeniti na taj način, da nestane svake razlike između krađe
drveta u banovinskim šumama i onima imovne općine ili zemljišne zajednice
te da se svi slučajevi bespravne sječe drveta u buduće raspravljaju
pred sudovima kao i sva ostala djela krađe.


Držim, da bi se ovim mjerama, ako bi se one razborito ali i odlučno
provele, mogli navedeni uzroci šumskih šteta otkloniti a time i šumske
štete trajno obustaviti. Ali bi u nekim krajevima to naišlo na mnoge poteškoće,
ako se istovremeno ne bi obratila najveća pažnja na glavni posredni
uzrok, koji tamo čitavo ovo zlo uzrokuje a to je nerazmjer između
stvarne potrebe na drvetu i zbiljnog etata, koji se u redovnim godišnjim
sječinama može iskorištavati.


101