DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Dr. Ing. ZLATKO VAJDA (Ogulin):


UZROCI BESPRAVNE SJEČE DRVETA
I NJIHOVO UKLANJANJE


(LES CAUSES DES COUPES ILLEGALES EN FORETS ET
PROPOSITION COMMENT Y REMED1ER)


Bespravna sječa drveta, a negdje i .pravo haračenje šuma, koje je
posljednjih godina uzelo u pojedinim krajevima veliki zamah, mora da
zabrine ne samo svakog šumara već i svakog patriotu, koji želi dobro
svom narodu, pa se zato o tom pitanju neće i ne smije prestati raspravljati
sve dok ne nestane za to i posljednji povod t. j . sve dok krađa drveta i
haračenje naših šuma potpuno ne prestane. Dužnost je svakog člana
narodne zajednice, da uklanjanju ovog zla doprinese sve, što prema svojim
silama može. Neka nas ne zavarava kraći ili dulji prekid u uništavanju
šuma, jer je izvjesno, da će se ono ponovno u još jačoj mjeri pojaviti sve
dotle, dok trajno ne budu uklonjeni svi njegovi uzroci.


Šumske štete iznašaju godišnje na desetke miliona dinara, te su u
stalnom porastu. Vlast je.u posljednje vrijeme izdala stroge odredbe u
pogledu kriomčarenja kradenog drveta i odredila visoke novčane kazne,
pa ima mnogo nade, da će se u slučaju njihove striktne i pravilne primjene
tomu zlu bar zasad stati na kraj. Ali, ako se ne bude paralelno s ovom
akcijom vlasti provodila i dobro smišljena šumarska politika, koja će
poraditi na uklanjanju ne samo svih neposrednih nego i posrednih uzroka
toga zla, onda će sve preduzete represivne mjere biti efikasne samo tako
dugo, dok bude trajao pritisak odozgo. Sa prvim popuštanjem upravne
vlasti u pogledu oštrine kažnjavanja, do kojeg može da dođe u budućnosti,
kao što je to bilo i u prošlosti iz mnogih uzroka, na koje šumarsko-politički
faktori neće imati dovljno jak ili nikakav utjecaj, početi će se sa haračenjem
šuma i kriomčarenjem drveta ponovno, možda još i u nojačanoj
mjeri. Zato se to pitanje mora što temeljitije i svestranije raspraviti te što
objekttvnije utvrditi sve prave uzroke bespravne sječe šuma, kako bi se
mjerodavnim faktorima olakšalo stvaranje takovih prilika, u kojima će
krađa drveta biti nepoznata ili će bar biti svedena na najmanju mjeru i
onda, kada pritisak vlasti prestane i kada bi se stroge odredbe izmjenile
blažima ili posve ukinule.


Općenito vlada mišljenje, da je seljak glavni a neki dapače tvrde i
jedini krivac ovog našeg narodnog zla i sramote. To je mišljenje površno,
jer se ne može nikako pretpostaviti, da bi obzirom na broj podnesenih
prijava za brespravnu sječu, tako velik broj naših seljaka svijesno izvršavao
djela krađe. I ako je on, u većini slučajeva, neposredni izvršilac
šumske krađe i štete, ima i bezbroj posrednih krivaca, intelektualnih začetnika,
podstrekača i izrabljivača njegovog siromaštva, koji se njegovom
bijedom i stvorenim prilikama koriste i koji su se se dosad ilegalnom trgovinom
drveta redovno bogatili i kraj toga pred svijetom ostali časni i
pošteni, dok je seljak dolazio pred sud, snosio kaznu, koja mu se od vre


100




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 35     <-- 35 -->        PDF

mena do vremena »opraštala« a zao glas o njemu, kao neprijatelju šume,
ostao je i dalje.


Svaki onaj, koji se ogriješi o zakone ima za svoje djelo snositi punu
odgovornost pa tako i svaki seljak ima za svoj čin krađe drveta da bude
strogo kažnjen. Ali, on mora ujedno biti svijestan svog rđavog djela. Međutim,
kako će se ta svijest kod njega razviti, kada on danomice gleda,
kako se njega za šumsku štetu i kradu zove na odgovornost i kažnjava
a onaj, koji se tim neposredno koristi, ne samo da izmiče kazni već postaje
bogat i uplivan? Zar on može ozbiljno da shvati svoju krivnju, kada ga se
za´ čin krađe jednom kažnjava a drugom prilikom za isti čin dolazi amnestija
— sve se krađe praštaju — i to se češće ponavlja? Ili kad jednom
ukrade drvo iz šume imovne općine, a drugi put ga ukrade iz banovinske
šume — te u prvom slučaju biva kažnjen kao da je počinio prekršaj, a
u drugom zločin? Sporedno je ovdje tumačenje i razlikovanje tuđeg
vlasništva i pravoužitništva, jer to može da važi za one, koji su u to upućeni,
dok seljak razabire samo to, da se sa njegovog stnovišta jedno te
isto djelo krađe sudi i kažnjava na dva načina. To je za njega stvarnost,
prema kojoj se on vlada i zbog koje je izgubio pravo shvatanje i sposobnost
prosuđivanja, da ispravno kvalifikuje svoj čin bespravne sječe i krađe
drveta. Je li za to samo on taj izravni krivac ili su donekle i zakoni, koji
su riješavajuć nepotpuno nekadašnje probleme šumskog vlasništva stvorili
današnje stanje te tim doveli našeg seljaka do žalosnog shvatanja, da
on nepovlasnom sječom drveta ne čini nikakovo nepošteno djelo već da
je čitav postupak, koji se protiv njega zbog toga poduzimlje proganjanje,
koje se vrši jednom jače a drugi put slabije — već kako to političke prilike
zahtijevaju. Takovo shvaćanje o bespravnoj sječi i krađi drveta nema
samo većina seljaka nego nažalost i mnogi građani pa i lica iz javnih
zvanja, koja bi ga najmanje smjela imati. Da se kod naroda ovakovo krivo
shvaćanje, u kojem leži klica haračenja šuma, iz temelja i zauvijek iskorijeni
potrebno je provesti slijedeće mjere:


1) Organizovati šumarsko-policijsku i žandarmerijsku službu na taj
način da se, osim neposrednog izvršioca ilegalne sječe drveta uzmogne
sa uspjehom utvrditi onog posrednog krivca, koji se tim kradenim drvetom
najviše koristi da bi se i takova lica sigurno mogla zbog saučesništva staviti
pod sudsku odgovornost.


2) Amnestija za šumske krivice više nebi smjela biti opća, ona bi
se u buduće, mogla podijeliti samo u pojedinim opravdanim slučajevima,
kao što je to i kod ostalih sudskih kazna.


3) Postojeći zakoni o imovnim općinama i zemljišnim zajednicama
imali bi se izmijeniti na taj način, da nestane svake razlike između krađe
drveta u banovinskim šumama i onima imovne općine ili zemljišne zajednice
te da se svi slučajevi bespravne sječe drveta u buduće raspravljaju
pred sudovima kao i sva ostala djela krađe.


Držim, da bi se ovim mjerama, ako bi se one razborito ali i odlučno
provele, mogli navedeni uzroci šumskih šteta otkloniti a time i šumske
štete trajno obustaviti. Ali bi u nekim krajevima to naišlo na mnoge poteškoće,
ako se istovremeno ne bi obratila najveća pažnja na glavni posredni
uzrok, koji tamo čitavo ovo zlo uzrokuje a to je nerazmjer između
stvarne potrebe na drvetu i zbiljnog etata, koji se u redovnim godišnjim
sječinama može iskorištavati.


101




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 36     <-- 36 -->        PDF

Kao zorni primjer mogu nam za ovaj slučaj poslužiti šumsko-gospodarske
i šumarsko-političke prilike ogulinskog kotara. Navedeni brojčani
podaci iako zaokruženi dovoljno su točni, da se iz njih mogu izvesti potrebni
zaključci. Oni se temelje na statistici i informacijama dobivenim od
šumarskih ureda u Ogulinu. U tom se prikazu uzimlje, da šume ogulinskog
kotara čine gospodarsku cjelinu.


Od ukupne površine kotara, koja iznaša 119.506 ha, otpada na poljoprivredno
zemljište 55.868 ha, na šumsku površinu 61.274 ha dok je 2.364
ha neplodno.


Od šumske površine stvarno je pod šumom 58.000 ha, ali je polovica
te površine i ako je na njoj zavedeno preborno šumsko gospodarenje prorcdena
i tako iscrpljena, da će najmanje tokom slijedećih 20 godina morati
biti isključena iz svake eksploatacije. Stoga se sada može racionalno
gospodariti samo sa 29.000 ha šume.


Radi nepotpunog obrasta može se uzeti, da prosječni prirast na tih


29.000 ha iznaša najviše 4.53 drvne mase po 1 ha a to znači, da bi se,
uzimajuć za osnovu potrajno šumsko gospodarenje, smjelo u ogulinskom
kotaru godišnje posjeći 130.500 m:! ukupne drvne mase. Toj proizvodnji
drvne mase stoje nasuprot domaće potrebe seljačkih domova na ogrjevnom
i građevnom drvu, potrebe javnih ustanova te potrebe domaće industrije
i trgovine drveta.
Ogulinski: kotar sa svojih 47.203 stanovnika ima oko 9.000 seljačkih
domova pa treba godišnje najmanje 90.000 ms bukovog ogrijevnog drveta.
dok stvarna potreba na jelovoj građi, potrebnoj za uzdržavanje, obnovu
i popravak domova iznaša 2.5 m3 po domu t. j . svega godišnje 22.500 m3
jelovog građevnog drveta. Pošto od totalne drvne mase otpada 20% na
trulež, kvrge i drvo, koje zbog teškog izvoza ostaje u šumi, to je za proizvodnju
navedene količine bukovog ogrijeva potrebno posjeći 112.500 m3
totalne mase bukovine, a za proizvodnju 22.500 m3 jelove građe — uzevši
da će totalna masa jelovine dati 75% građevnog drveta — treba posjeći


30.000 m´\ Potrebe mjesta Ogulina i javnih ustanova te obrta kotara iznašaju
oko 5.000 m3 bukovog ogrijeva, za što je potrebno posjeći 6.500 m8
bukove totalne drvne mase. Konačno su tu potrebe drvne trgovine i industrije
po njihovom sadašnjem obujmu i kapacitetu. U ovom kotaru ima
25 pilana sa vodenim pogonom i 13 pilana sa pogonom na paru. Sve
zajedno imaju 27 venecijanskih jarmača i 20 punih jarmača te raspolažu
sa 978 K. S. Njihov godišnji kapacitet ustanovljen je sa oko 132.000 ms
jelove i bukove oblovine, od čega bi otpalo na bukove trupce 24.000 nr\
a na jelove 108.000 m3. Kada bi sve te pilane radile sa svojim punim kapacitetom
— što bi bilo normalno — onda bi za pokriće njihove godišnje potrebe
trebalo u šumama ogulinskog kotara radi izrade naznačene količine
oblovine posjeći oko 80.000 m3 bukove totalne drvne mase i oko 160.000
m3 jelove totalne drvne mase.
Pošto seljaci i u svom gospodarstvu potrebno jelovo građevno drvo
prerađuju na pilanama, a polovicu ogrijevnog drveta podmiruju iz drveta
preostalog iza izrade tehničkog drveta u bukovim sječinama, to se izračunata
stvarna potreba pilanske industrije smanjuje za 45.000 m3 bukove
i 30.000 m3 jelove drvne mase t. j . za 75.000 m3, jer se tim drvetom, kojim
se podmiruje domaća potreba, alimentiraju ujedno i pilane. Tako potreba
pilanske industrije, isključivši napred navedenu drvnu masu, iznaša godišnje
165.000 m3 drvne mase.


102




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Ne uzimajući u obzir kod kotarskog poglavarstva evidentiranog 41
malog trgovca to bi, da se bar donekle podmiri potreba ogulinskog kotara
na drvetu, trebalo u šumama tog kotara godišnje posjeći najmanje 314.000
m" drvne mase. Toj potrebi stoji nasuprot 130.000 m3 drvne mase koja se,
obzirom na današnje stanje šuma u ogulinskom kotaru, najviše smije godišnje
posjeći. Pošto banovinske šumske uprave kao i šumske uprave
ogulinske imovne općine vrše sječe u granicama, koje su određene današnjim
stvarnim stanjem tih šuma, te sve zajedno ne sijeku prosječno
više od ustanovljenog godišnjeg prirasta na površini od 29.000 ha još
sačuvane šume, to je potražnja za drvetom zbog potrebe, koja je više
nego dvostruka od drvne mase, koja se godišnje siječe, stalno velika i ...^
tako, da ilegalne sječe pogotovo u šumama imovne općine postaju sve
češće, šumske štete se množe a mjestimično dolazi i do pravog haračenja
tih šuma. Kako su uz to cijene drvetu poskočile, to su mnogi pilanari i mali
trgovci u želji za brzim i lakim bogaćenjem, izrabljujuć slabo ekonomsko
stanje ovdašnjeg seljaka, upotrebni sva sredstva, da što prije dođu do što
većih drvnih masa makar i ilegalnim putem. Pilanari su to radili radi toga,
jer ih ima toliko, da se kapacitet njihovih pilana, koji u ovo doba konjunk
ture nastoje što više iskoristiti, ne može podmiriti iz redovnih godišnjih
sječina. Kapacitet njihovih pilana dvaput je veći nego što bi smio biti obzirom
na dozvoljenu sječu drvne mase.


Kada se sve to zna. onda se moramo pitati, je li opravdano da u
ogulinskom kotaru radi 38 pilana, od toga 13 pilana sa 20 punih jarmača,
i da još osim toga radi i 41 trgovac drvom, od kojih većina ima i drugo
zanimanje? Stanje se pogoršava još više i time, što svi ti trgovci otpremaju
većinom bukovo ogrjevno drvo izvan ogulinskog kotara a najviše
u inostranstvo. Tako je prošle godine izvezeno više od 1.000 vagona ogr.
drva.


Seljaci u takvim prilikama nastoje, da svoje drvo, koje dobiju za
domaću potrebu, prodadu što bolje trgovcima a zbiljnu potrebu na drvetu
pokrivaju u jesen il kad pritisne zima ilegalnom sječom mladih stabalaca
u šumama svoje najbliže okolice tako, da se te šume ne mogu i neće na taj
način nikada podići već naprotiv pustoš biva sve veća. U najbližoj okolini
Ogulina u šumama zemljišnih zajednica a i onima imovne općine posječe
se godišnje na desetke hiljada tankih stabalaca, koja seljaci voze svojim
kućama radi podmirenja svojih potreba na drvu. Ova se šumska šteta u
šumama zemljišnih zajednica uopće ne prijavljuje, niti! se igdje evidentira.
Već letimični pogled na brežuljke u neposrednoj okolici Ogulina i ostalih
mjesta kotara ogulinskog daje nam žalosnu sliku bivših šuma — šikara i
pustoš se proteže na sve strane! Ova slika najočitije dokazuje kako je,
unatoč najboljih propisa za spriječavanje kriomčarenja drvom, unatoč
desetaka hiljada šumskih prijava, što ih imovna općina i! ostali šumovlasnici
godišnje podnašaju za šumsku štetu kao i unatoč svih nastojanja,
da se šumske štete spriječe ipak sve bilo uzaludno a to zato-, što se nije
nikad mislilo na trajno uklanjanje pravih uzroka tog zla i što su vlasti u
prošlosti i najstrože propise primjenjivale prema političkim prilikama ili
su iz istih razloga preko tih propisa ćutke prelazile.


Veliki dio odgovornosti za takovo stanje tereti nosioce šumsko


gospodarske politike kod upravnih vlasti u prošlosti, kada su se bez plana


davale dozvole za podizanje pilana ne gledajući, da li te pilane mogu biti


alimentirane iz redovnih godišnjih sječa: kada su se izdavale dozvole za


103




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 38     <-- 38 -->        PDF

vršenje trgovine drvom svakom tko to zaželi, samo da plati propisanu
taksu. Takav način gospodarenja uz istovremeni pritisak i nepravilne postupke
političkih faktora uzrokom je, da se je na polovici šumske površine
ovog kotara osnovna drvna masa za toliko smanjila, da ta površina, kako
je napred rečeno, bar slijedećih 20 godina ne može doći uopće u obzir za
sječu kod šumskog gospodarenja te se danas mora svim sredstvima nastojati,
da se na njoj sačuva i poveća već postojeća drvna masa, jer će se u
protivnom doskora i ta još donekle šumom obrasla površina pretvoriti u
šikaru.


Nilje nikakvo čudo, da se je zbog ovakove politike, koja se stalno
vodila unatrag pola stoljeća, došlo danas u ogulinskom kotaru do tako
teških šumsko gospodarskih prilika te da prema godišnje dozvoljenoj sječi
od 130.500 m3 stoji potražnja od najmanje 314.000 m3 drvne mase. I baš
taj nerazmjer, uzrokovan nepravilnim i pogriješnim radom šumarsko-političkih
faktora u prošlosti glavni je i ako ne jedini posredni uzok i podstrekivač
za pravljenje šumskih šteta i za haračenje šuma u tom kotaru. Danas
je stanje tako strašno, da je u toku posljednje dvije godine, osim one prije
spomenute nigđe ne evidentirane sječe mladih stabalaca u šumama
zemljišne zajednice, podneseno sudskim i upravnim vlastima 10.719 prijava
za 31.280 m3 ilegalno posječene drvne mase u vrijednosti od
1,440.025 dinara. Od toga glavnu štetu trpi imovna općina, te na nju otpada
1,244.562 dinara. (Od te svote naplaćeno je i odrađeno svega din 42.611).
Slično stanje, a negdje još i gore, imamo u mnogim kotarevima naše Banovine.
Uz male izuzetke uzroci su svuda isti.


Oštre policijske mjere i kazne nisu dovoljne, da se to stanje trajno
popravi, ako se istovremeno iz osnova ne promijeni šumarsko-politička
djelatnost upravnih vlasti, koje bi u buduće morale voditi brigu o odnosu
između proizvodne sposobnosti šuma njihovog kotara i stvarne potrebe
na drvetu. U svim odlukama oko izdavanja dozvola za podizanje pilana
te dozvola za trgovinu drvetom i dozvola za izvoz van područja kotara,
trebalo bi da je jedino mjerilo ona drvna masa, koja se redovitom racionalnom
sječom smije godišnje u šumama čitavog kotara posjeći, uzimajući
dakako pri tom u obzir, da prvenstveno mora biti osigurana i podmirena
potreba seljaka na građevnom i ogrijevnom drvu. Tek višak treba da
dobije pilanska industrija i trgovci drvom za izvoz. Treba da zauvijek
prođu vremena, kada se je moralo svakom, tko to zaželi, izdavati dozvole
za podizanje pilana i trgovinu drvom i tako omogućiti ne to, da se razvije
slobodna i zdrava konkurencija, već to, da onaj, koji je kapitalom jači.
kupovanjem većeg dijela godišnjeg etata onemogući rad onima, koji taj
kapital nemaju pa makar ti bili i sposobniji. U prošlosti su se velike pilane
na taj način otvarale bez ikakvog plana a mnoge su stare, pogotovo one
manje, u takovoj nemogućoj konkurenciji propadale ili su, da uzmognu
dalje životariti, kupovale kradeno drvo. Ako se nekad takovo stanje moralo
tolerirati i nije se moralo o tim odnosima među kapitalom jačih i slabijih
voditi brigu, današnja stvarnost i životne prilike nalažu, da se i o tom
povede računa te i u industriji i trgovini drvom u tom pogledu zavede
izvjestan red i plan. U takovim se slučajevima ne bi smjelo dozvoljavati
podizanje novih pilana a morao bi se naći podesan način, da postojeće veće
pilane svoj kapacitet i rad prilagode drvnoj masi, koja im iz redovnih godišnjih
sječa stoji na raspoloženju. Tek u tom slučaju moći će se utvrditi
najpodesniji način redovne godišnje alimentacije pilana jednoga kraja


104




ŠUMARSKI LIST 3/1941 str. 39     <-- 39 -->        PDF

imajuć pri tome u vidu loše iskustvo dugoročnih rezervacijskih ugovora i
njihove pogriješke.


Ima li u nekom kotaru ogrijevnog drva tek toliko, da se može podmiriti
samo domaća potreba, to je jasno, da će u tom slučaju svaki izvoz
ogrijevnog drveta u većim količinama iz takvog kraja prouzrokovati
bespravnu sječu stabala, jer je potreba seljaka na ogrijevnom drvetu neophodna
i on je mora na bilo koji način podmiriti. Kompetentne vlasti moraju
voditi o tom brigu, kako će izvoz ogrijevnog drva u tim prilikama iz tog
predjela onemogućiti, a ako zbog pomanjakanja šuma postoji trajan
manjak, onda će trebati ne samo izvoz van područja strogo zabraniti već
nastojati, da se potrebna količina drveta na vrijeme uveze i tako otkloni
opasnost prekomjerne sječe drveta i navale seljaka na šumu. Vlasti i gospodarske
organizacije mogle bi ovdje mnogo učiniti.


Kao što se osnivaju skladišta za žito, tako bi se mogla u krajevima,
gdje postoji manjak na ogrijevnom drvu, osnovati i skladišta ogrijevnog
drveta, gdje bi si ga svatko tko ga treba mogao uz umjerenu cijenu nabaviti.
Ovdje bi mogle vrlo korisnu zadaću da izvrše gospodarske nabavljačke
zadruge, gospodarska društva, zemljoradničke zadruge 1 si. na taj
način, što bi po izvjesnom planu osnivale skladišta ogrijevnog drveta i
opskrbljivale s njim stanovništvo pojedinog kraja uz režijsku cijenu. Tu
bi imala da otpane svaka trgovačka spekulacija, kojom prave zadruge i
društva, kojima je svrha dobrobit njihovih članova, ne bi smjele ni računati.
Stoga bi se djelovanje tih zadruga moralo tim pravcem usmjeriti i svaka
spekulacija onemogućiti. Dobro smišljena provedba ovog plana mnogo bi
doprinijela opadanju šumskih šteta i spriječila daljnje uništavanje šuma
u pojedinim na drvu siromašnim krajevima, pa se u buduće ne bi događao
apsurd, da se neke površine uz skupe novce pošumljuju a nedaleko od njih
seljak krči i poslijednje ostatke šume ili siječe teškom mukom na kršu
uzgojenu odraslu šumu, kao što sam to imao prilike da vidim na jednom
dalmatinskom otoku. Ne bi se događalo, da u zemlji! bogatoj drvom ponestane
često drveta za ogrijev ili se taj prodaje uz nerazmjerno visoke
cijene.


Posvemašnjem j trajnom uklanjanju ovog pitanja sa dnevnog reda
naše šumarske politike mnogo će doprinijeti, ako se istovremeno počme
sa pravilnim riješavanjem industrijalizacije pasivnih krajeva, sa intenzivnim
narodnim prosvjećivanjem, sa poboljšanjem socijalnih prilika a
osobito sa što hitnijom uspostavom valjane uprave i administracije nad
svim šumskim gospodarstvima, što sve na ovaj složeni problem ima
izvjesni manji ili veći utjecaj.


Ova opažanja i mišljenja iznašam u želji i namjeri, da se u objek


tivnim raspravama dođe do pravog puta, kojim valja što prije odlučno


poći, da se naš narod i šume konačno oslobode ove stare rak-rane.


RĆSUMfi.


L´auteur examine les causes des coupes illegales en forets et pour en remedier
propose les mesures suivantes: 1) en outre de l´auteur du delit il faut punir aussi l´inculpe
indirect; 2) l´aministie ne doive pas &tre generale; 3) toutes les contraventions
doivent fetre jugees par les tribunals; 4) ne pas permettre retablissement des scieries
q´aux regions riches en forets; 5) favoriser les societes cooperatives qu´elles puissent
etablir les chantiers la, ou le bois de chauffage fait defaut.


105