DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 42 <-- 42 --> PDF |
U svojim izlaganjima ističe Hufnagl, da je on protivnik metoda određivanja etata, koje se osnivaj« na površini. S ovim Hufnaglovim shvaćanjem mogao bi se složiti samo do nekih granica, jer je površina dobar regulator za uživanje šume, al ga treba bezuvjetno kombinirati s drvnom zalihom. Izgleda, da je utjecaj na ovo nje govo shvaćanje imala preborna šuma, s kojom se je Hufnagl najviše bavio. Cjelo kupni spomenuti materijal nastojao je Hufnagl opisati što kraće i jednostavnije, da jući kod toga i primjere za ilustraciju. U tom je pogledu ovo njegovo djelo bolje od knjige »Praktični uvod u računanje vrijednosti šuma«, u kojoj uopće nema primjera, što mu je kritika zamjerila. Ova nova knjiga iz uređivanja šuma mogla bi poslužiti šumarima u praksi kao potsjetnik iz uređivanja šuma. Međutim je Hufnagl knjigu namijenio i slušačima šu marstva, jer da je ona sinteza teorije i prakse, te da će oni imati od uje velike ko risti prilikom studija. Što se tiče čisto teoretske strane a prema tome i upotrebe te knjige po slušačima šumarstva za učenje, ne bi se mogla preporučiti, jer sa čisto teoretskog stajališta ima i grubljih pogrešaka. Slabu stranu ove knjige pretstavlja ponajprije podjela materijala po poglavljima. Tako na pr. u poglavlje »0 ulozi vremena u uređivanju šuma« stavlja Hufnagl i dobrotu tla, te jedinice prihodne sposobnosti; u poglavlju: »O sječnoj zrelosti, normalnoj sječnoj dobi« opisuje sjekorede i t. d. Osim toga razmatrajući knjigu s teoretskog stajališta dobiva se dojam, da Hufnagl mnoge pojmove nauke o uređivanju šuma međusobno miješa. Cesto za jedan te isti stručni pojam upotrebljava u njemačkom jeziku različite nove izraze, što bezuvjetno smeta jasnoći. Kod razmatranja šestarskih metoda ističe na pr. Hufnagl, da one polazeći od jedne čvrste i nepromjenljive ophodnje dijele šumu u jednake periodičke površine (etate) i zahtijevaju, da mora postojati najstroža godišnja potrajnost unutar svakoga perioda (vidi s. 79.). Međutim je situacija upravo obratna, jer se je iprelazom na šestarske metode išlo baš za uklanjanjem ukočene godišnje potrajnosti i uvađanjem elastičnije periodičke potrajonosti. Taj momenat i pretstavlja prednost šestarskih metoda prema metodama dijeljenja šume na godišnje sječne površine i godišnje jednake drvne mase (Beckmann). Jedno je poglavlje u svojoj knjizi posvetio Hufnagl rentabilitetu šumskog gospodarstva u vezi sa bilanciranjem i to izgleda zbog toga, što to čini i Chr. Wagner u svom djelu »Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung«. Međutim iz Hufnaglovog izlaganja izlazi, da on u te nove pojmove nije pravo upućen. U nekim poglavljima ove knjige, kao i u knjizi »Praktički1 uvod u računanje vrijednosti šuma« obara se Hufnagl na teoriju zemljišnog čistog prihoda i njene metode. Međutim kod davanja primjera, u kojem provodi bilanciranje i računanje postotka ukamaćenja (Verzinsungsprozent) određuje vrijednost mlađih sastojina na osnovi formule prihodne vrijednosti sastojine i kamatnjaka veličine 2,5%. Taj kamatnjak uzima prema stručnom nahođenju sasvim proizvoljno, iako takav postupak predbacuje teoriji zemljišnog čistog prihoda. Osim toga Hufnagl u svojim izlaganjima ni ne primjećuje, da se ovakvim postupkom utječe na veličinu postotka ukamaćenja te da kod takvog postupka ne postoji objektivnost rada. Osim toga je taj primjerloše izračunat. Kako se iz navedenog vidi, knjiga ima sa čisto teoretske strane pogrešaka, čega u jednom udžbeniku ne bi smjelo biti. Namjera ipisca, da napiše udžbenik, koji bi nadopunio Wagnerovo djelo »Lehrbuch der theoretischen Forsteinrichtung« nije se ostvarila. Držim, da bi bilo bolje i od veće koristi, da je Hufnagl pustio teoretiziranje po strani i obradio samo praktički dio prema svojim iskustvima. Time bi postigao uspjeh, kao što ga je imao sa svojom knjigom »Praktičko uređivanje šuma«. Dr. M. Plavšić. 64 |