DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 4     <-- 4 -->        PDF

»u distriktu Drobnjaei« i poslije od potvrde Č u r č i ć a,* koji ju je »opazio
« na padinama Boljskih Greda u južnom dijelu Durmitorskog masiva
(ovu potvrdu objelodanjuje prvi Dr. L. Adamović)2 pa do današnjih dana
spominje se u gotovo svim raspravama i šumarsko-botaničkim djelima
to treće i najjužnije stanište, premda katkad sa priličnom rezervom
(W e 11 s t e i n, Novak i! drugi).


Kada je Pančić pronašao prve grupe ove »nove fele četinjara«
predpostavljao je, da to drvo mora imati mnogo šire rasprostranjenje u
balkanskim šumama a naročito mu je izgledalo, da ga mora biti u gornjem
slivu rijeke Drine odnosno u predjelima Crne Gore i čak Albanije.
Navod njegovog prijatelja uzet je bez rezerve. Najbolji poznavaoc balkanske
flore Adamovi ć potvrdio je to također prema jednom usmenom
saopštenju. Autoritet Pančića i kasnije Adamovića bili su svakako
jedini razlozi, da se je taj areal primao bez rezerve i uporno se održavao
u literaturi! i ako o tome nije bilo poslije ni jednog jedinog vjerodostojnog
dokaza.


Godine 1934 imao sam priliku da detaljno pregledam drobnjačke
šume pod Durmitorom i u članku,3 koga sam tim povodom pisao, podvukao
sam svoje uzaludno traganje za Pančićevom omorikom u tim šumama
a osim toga naveo sam i radove većeg broja botaničara, koji su
istraživali to vegetaciono područje a nigdje nisu u svojim radovfma spomenuli,
da su vidjeli, naišli il možda čak sabrali Pančićevu omoriku. Već
bi to bilo dovoljno, da se drobnjačko najjužnije stanište Pančićeve omorike
definitivno izbriše i prestane navoditi u literaturi. Međutim sam,
pošto je prethodno postojala izričita tvrdnja, da je Pančićeva omorika
na tom mjestu opažena i promatrana, sabrao još nekoliko radova, koji
se odnose na to pitanje i potvrđuju i popunjavaju moje tadašnje tvrdnje.


Gotovo istodobno sa navedenim mojim člankom izašla je rasprava
Dra Karla Bošnjak a o vegetaciji planine Durmitora.4 Pisac, jedan
od veterana naših botaničara, istraživao je podrobno vegetaciju durmitorskog
masiva i njegovog podgorja. Njega je medu ostalim zanimalo,
da li u tim planinama raste runolist [Gnaphalium (Leontopodium) alpinum]
te je poduzimao sedam naučnih ekskurzija u masiv Durmitora i


* Prema ljubaznom priopćenju g. kustosa R e i s e r a bila je »Omorika« promatrana
po g. Curčiću u Drobnjacima sve do padina Durmitora.
2 Dr. L. Adamovi ć — Wegetationsverhältnissc der Balkanländer. Govoreći


o staništima Pančićeve omorike, Adamović piše slijedeće: »Od ovih areala (u srednjem
toku rijeke Drine, op. P. F.) nalaze se odjelito kompleksi »Omorike« na sjeveroistočnim
padinama Lelja planine (Lelija pl. misli se na stanište na Radomišlju pi., op. P. F.)
kod Jeleća j u Drobnjacima u Crnoj Gori. Ovo već po Paučiću navedeno i sasvim
izolirano najjužnije stanište palo je začudo sasvim u zaborav. Tek u zadnje vrijeme
donesene su otuda grančice »Omorike«. Ovo drvo navodno dolazi tamo >u velikoj
množini. Lako ie moguće, da će se »Omorika« pronaći još i inače negdje u Cruoj Gori.
prvenstveno u sutjeskama Pive, Tare i Morače i u Novo-Pazarskom Sandžaku kod
temeljitog istraživanja tamošnjih šuma. ´Nije isključeno, da ona pridolazi čak i u
Albaniji.
3 P. Fukare k — Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje
njenog areala. — Šumarski list od god. 1935. br. 11, str. 493—506.
4 Dr. K. Bošnja k — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. Acta botanica.
Vol. X. god. 1935.


26