DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 3 <-- 3 --> PDF |
H R VAT S K I ŠUMARSKI LIST GOD. 6$. VELJAČA I94I. Ing. FUKAREK PA VLE, (Sarajevo): O „TREĆEM" AREALU PANČIĆEVE OMORIKE U DROBNJACIMA (SUR LA TROISIfiME STATION DE L´ PICEA OMORICA PANČIĆ, Ä DROBNJACI) Kada je sredinom prošlog stoljeća po P a n č i ć u otkrivena Picea omorika i kada su u ono vrijeme znameniti botaničari upozorili na njenu florističku i biljno-geografsku važnost, bilo je mnogo revnih botaničara i šumara, koji su Pančićevu omoriku »drvo vitke uskopiramidalne krošnje« nalazili ili vidjeli i na takvim, od utvrđenog areala prilično udaljenim mjestima, gdje ona prema svojim ekološkim zahtjevima ne bi nikako mogla uspijevati Tako su bila označena kao njena staništa: Borja planina blizu Tešnja (P f o b po usmenoj obavijesti R e i s e r a G. B e c k u) u sjevernoj Bosni, Ozren planina sjeverno od Sarajeva (Bla u poAscherson u u Ost. bot. Zeit. 1888 g. strana 35), i na planinskom vijencu Rodopa u centralnoj Bugarskoj. To su bila staništa, kojima se je u prvo vrijeme davalo veliko značenje, ali je kasnijim istraživanjima dokazano, da su ta staništa sasvim netočno navedena i da na njima ne raste ni jedno jedino drvo Pančićeve omorike. Sa tim staništima bilo je brzo likvidirao. Jedino areal Drobnjačkih šuma u Crnoj Gori ostao je u literaturi i do današnjih dana naveden kao autentično stanište Pančićeve omorike. Od prvih navoda samoga Pančića,1 koji je od jednog svog prijatelja iz Crne Qore dobio pismeno saopštenje, da Picea omorika raste 1 J. P a . č i ć — Eine neue Conifere in den östlichen Alpen. Beograd 1876. g. Tu piše Pančić medu ostalim ovo: »Dok sam ostavio ispitivanje fizičkih osebina Omo rike na sljedeća valjda bolja vremena, želim ovim redcima svratiti pažnju mojih stručnih prijatelja na ovo interesantno drvo koje, kako je prije istaknuto, i u na Srbiju i Bosnu graničećim predjelima Hrvatske, Dalmacije, Crne Gore i Albanije ne bi smjelo manjkati. Ovaj je članak bio već u štampariji, kad mi je stiglo pismo od jednog prijatelja iz Crne Gore, koje je sadržavalo potvrdu gore rečenog. Omorika je — tako odgovara moj prijatelj na moje postavljeno pitanje — u Crnim brdima (Schwarze Bergen) opće poznata, raste u velikom mnoštvu (zahlreich) u distriktu Drobnjaci i tamo se rastom, korom i češerima vrlo dobro razlikuje od srodnih vrsta.« 25 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 4 <-- 4 --> PDF |
»u distriktu Drobnjaei« i poslije od potvrde Č u r č i ć a,* koji ju je »opazio « na padinama Boljskih Greda u južnom dijelu Durmitorskog masiva (ovu potvrdu objelodanjuje prvi Dr. L. Adamović)2 pa do današnjih dana spominje se u gotovo svim raspravama i šumarsko-botaničkim djelima to treće i najjužnije stanište, premda katkad sa priličnom rezervom (W e 11 s t e i n, Novak i! drugi). Kada je Pančić pronašao prve grupe ove »nove fele četinjara« predpostavljao je, da to drvo mora imati mnogo šire rasprostranjenje u balkanskim šumama a naročito mu je izgledalo, da ga mora biti u gornjem slivu rijeke Drine odnosno u predjelima Crne Gore i čak Albanije. Navod njegovog prijatelja uzet je bez rezerve. Najbolji poznavaoc balkanske flore Adamovi ć potvrdio je to također prema jednom usmenom saopštenju. Autoritet Pančića i kasnije Adamovića bili su svakako jedini razlozi, da se je taj areal primao bez rezerve i uporno se održavao u literaturi! i ako o tome nije bilo poslije ni jednog jedinog vjerodostojnog dokaza. Godine 1934 imao sam priliku da detaljno pregledam drobnjačke šume pod Durmitorom i u članku,3 koga sam tim povodom pisao, podvukao sam svoje uzaludno traganje za Pančićevom omorikom u tim šumama a osim toga naveo sam i radove većeg broja botaničara, koji su istraživali to vegetaciono područje a nigdje nisu u svojim radovfma spomenuli, da su vidjeli, naišli il možda čak sabrali Pančićevu omoriku. Već bi to bilo dovoljno, da se drobnjačko najjužnije stanište Pančićeve omorike definitivno izbriše i prestane navoditi u literaturi. Međutim sam, pošto je prethodno postojala izričita tvrdnja, da je Pančićeva omorika na tom mjestu opažena i promatrana, sabrao još nekoliko radova, koji se odnose na to pitanje i potvrđuju i popunjavaju moje tadašnje tvrdnje. Gotovo istodobno sa navedenim mojim člankom izašla je rasprava Dra Karla Bošnjak a o vegetaciji planine Durmitora.4 Pisac, jedan od veterana naših botaničara, istraživao je podrobno vegetaciju durmitorskog masiva i njegovog podgorja. Njega je medu ostalim zanimalo, da li u tim planinama raste runolist [Gnaphalium (Leontopodium) alpinum] te je poduzimao sedam naučnih ekskurzija u masiv Durmitora i * Prema ljubaznom priopćenju g. kustosa R e i s e r a bila je »Omorika« promatrana po g. Curčiću u Drobnjacima sve do padina Durmitora. 2 Dr. L. Adamovi ć — Wegetationsverhältnissc der Balkanländer. Govoreći o staništima Pančićeve omorike, Adamović piše slijedeće: »Od ovih areala (u srednjem toku rijeke Drine, op. P. F.) nalaze se odjelito kompleksi »Omorike« na sjeveroistočnim padinama Lelja planine (Lelija pl. misli se na stanište na Radomišlju pi., op. P. F.) kod Jeleća j u Drobnjacima u Crnoj Gori. Ovo već po Paučiću navedeno i sasvim izolirano najjužnije stanište palo je začudo sasvim u zaborav. Tek u zadnje vrijeme donesene su otuda grančice »Omorike«. Ovo drvo navodno dolazi tamo >u velikoj množini. Lako ie moguće, da će se »Omorika« pronaći još i inače negdje u Cruoj Gori. prvenstveno u sutjeskama Pive, Tare i Morače i u Novo-Pazarskom Sandžaku kod temeljitog istraživanja tamošnjih šuma. ´Nije isključeno, da ona pridolazi čak i u Albaniji. 3 P. Fukare k — Picea omorika, njezina vrijednost u šumarstvu i pitanje njenog areala. — Šumarski list od god. 1935. br. 11, str. 493—506. 4 Dr. K. Bošnja k — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. Acta botanica. Vol. X. god. 1935. 26 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 5 <-- 5 --> PDF |
istraživao je gotovo sve lokalitete na planini, i u okolici Durmitora. Rilsac naglašuje u raspravi, da je posvetio naročitu pažnju »osobitim zastupnicima crnogorice Picea omorika i Pinus leukodcrmis, koji bi mogli doći ili dolaze u ilirskim planinama«. Nešto dalje izvješćuje (str. 17) »Na samom Durmitoru i njegovim ograncima koje sam obašao nisa m nigdje našao Picea omoriku (podvučeno od autora K. B.). Izvan Picea vulgaris nema ovdje druge i ako ova ponekada na gornjoj Slika 1. Pančićuva omorika na strmim liticama Radomišlje planine. Foto: Ing. V. Nikiforov. granici šumskog pojasa, gledana iz daljeg, podsjeća svojom uskom krošnjom na Picea omoriku«. Ovi piščevi zaključci istovjetni su sa onim što sam i ja opazilo. Jedna naročita uskopiramidalna forma obične smrče uvjetovana eksponiranim položajem dovela je u zabludu one, koji su tvrdili, da su tamo vidjeli Pančićevu omoriku. Nije rijedak slučaj, da i drugo drveće, koje raste na izloženim položajima, pod utjecajem vjetra, pojačane insolacije il drugih ekstremnih faktora suzuje svoju krošnju odnosno poprima uskopiramidalan habitus. Navešću u vezi toga konsta 27 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 6 <-- 6 --> PDF |
taciju Dra Ing. K. P e t r a s c . e k a,5 koji taj isti slučaj navodi za jelu na Treskavici planini (jugozapadno od Sarajeva), za koju veli da »u gotovo okomito padajućim klancima krečnjačkih stijena pokazuje naročito izmjenjeni izgled svojim kratkim dole visećim granama tako, da gledana iz daljine, čini se varljivo slična »omorici« (Picea omorika)«. Profesor N. A. M u r a j e v također je istraživao vegetaciju okoline Durmitora" te je kod toga također posvetio pažnju istraživanju Pancićeve omorike. Među ostalim (str. 140 rasprave) piše, da u šumama na rijecil Tari (a to se odnosi i na šume iznad sela Tepaca u sjevernom dijelu Durmitora) nije susreo Pančićevu omoriku premda su ga uvjeravali, da je ona u sastavu tih šuma do nedavno sudjelovala no da je posječena. Pančićeve omorike nije ovdje bilo a navodi o tome, po njegovom mišljenju, mogu se objasniti time, što narod imenom »omorika« naziva običnu smrču (Picea excelsa). Kustos u miru Karlo Mal y objavio je jednu oveću i iscrpnu raspravu o Picea omoriki)7 kao rezultat svog dugogodišnjeg rada na proučavanju te vrste. Među ostalim tu navodi (str. 44)v da je Pančić po pisanju jednog prijatelja, prvi ustvrdio, da »omorika« raste u Crnoj-Gori u distriktu plemena Drobnjaci. Kasniji navod, da »omorika« raste u okolici jezera na Durmitoru, mora da je osnovan na nekoj zabludi, pošto su ti krajevi danas floristički! tako dobro poznati »da je sasvim isključeno, da bi jedna tako upadljiva vrsta eetinjara ostala previđena«. I Maly pretpostavlja, da ,;. ovdje slučaj sa krivom upotrebom ili poopštavanjem narodnog naziva »omorika«. Nadalje navodi, da V. Čurčić tvrdi, da je stvarno Pančićevu omoriku opazio u području Drobnjaci i to na krševima Boškije Qrede (Boljske Grede op. P. F.) do koliba Košarica (Košarica )u južnom dijelu Durmitora, ali da je nažalost bio spriječen da sakupi materijal. U nešto kasnije izašlom dodatku istoj raspravi8 Maly referiše o radovima, koji su štampani iza kako je završio svoju raspravu, a koji se odnose na pitanje areala Pančićeve omorike. Iz tih referata izvodi zaključak; da Pančićeve omorike nema u navadanom području Drobnjaka u Crnoj-Gori i to još nadopunjava potvrdom N. K o š a n i n a, koji mu je pismenom priopćilo, da na navedenom mjestu nema Pančićeve omorike. Prema tome zaključuje Maly (str. 113.), da su »navodi o pridolaženju ove smrče (Picea omorika P. op. P. F.) u Crnoj-Gori potpuno neosnovani i moraju se brisati.« 5 feg. Dr. K. Petrasche k — Zum Vorkommen der Schwarzkiefer auf Serpentin. Silva god. 1928., str. 147. (Isti slučaj za smrču na visokim položajima Ravne planine navodi K. Mal y u raspravi — Die Ravna planina bei Pale, Dio I. Glasnik Zemaljskog Muzeja, Sarajevo god. 1938.. str. 18.) 6 H. A. .....-.... — K:> ........ ......... . .....1 ..... .1.. ..... ...> .. riiiBbi .. .. .... — ....... ........ ........ ......... ..> .-......-fr ........ 12. 7 .. Mal y — Beiträge zur Kenntnis der Picea omorika. Glasnik Zemaljskog Muzeja, Sarajevo. XLVI. god. 1934., str. 37—64. 8 Mal y K. — Nachträge zu meiner Arbeit »Beiträge zur Kenntnis der Picea omorika«. Glasnik Zem. Muzeja, Sarajevo. XLVI, god. 1935.. str. 11—115. 28 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Ing. S. Tregubo v također je u jednoj ovećoj studiji obradio Pančićevu omoriku8 polažući najveću važnost njenom šumarskom značenju. U toj studiji! (str. 8) navodi on još taj treći areal u Drobnjacima, za koga veli, da je »označen po Pančiću, kasnije po Čurčiću ali nije ponovo potvrđen«. Na skici, koja označava areale Pančićeve omorike (str. 7.) označen je treći! areal u izvorištu rijeke Pive sa znakom pitanja. Osim toga Tregubov navada i radove Dr. I. H or vat a, koji se bave iscrpnim opisivanjem vegetacije durmitorskog gorja, a u njima nema Slika. 2. Pančićeva omorika u društvu sa crnim borom na Radomišlje planini. Foto: Ing. V. Nikiforov. nigdje ništa naznačeno, da je primjećena Pančićeva omorika.10 Prema ostalim negativnim nalazima (o kojima je ovdje već referisano) u »Addendum «^ (str. 60.). Tregubov također zaključuje, da u Drobnjacima u 9 S. . r Ü g u b o v — Etude Forestiere sur le Picea Omorika Panč. Extrait des Annales de l´Ecole Nationale des Eaux et Forets Tome V. Fase. 2. Nancy 1934. 10 Vidi o tome Dr. I. Horva t — Istraživanje vegetacije hercegovačkih i crnogorskih planina — Izvještaj. — Ljetopis Jugosl. akad. zn. i umj. god. 1934. svezak 46t .str. 101—113. 29 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Crnoj-üori ne raste nigdje Pančićeva omorika već da tamo rastu obične smrče, koje katkad uskopiranridalnim rastom (forma collumnaris) sliče, na Pančićevu omoriku. Dr. Svetislav P 1 a v š i ć, kustos muzeja u Sarajevu, mnogo je posvetio truda tačnom i sigurnom utvrđivanju staništa Pančićeve omorike, U nekoliko rasprava i članaka, koji su štampani većinom u sarajevskom, Glasniku zem. muzeja i u Österreichische botanische Zeitschrift (o kojima je Šumarski List svojevremeno referisao), obradio je sva nalazišta Pančićeve omorike na lijevoj obali rijeke Drine i u okolici varošice Foče, koja je sva lično obašao. U jednoj od svojih manjih rasprava11 navodi »da su novija botanička istraživanja Durmitora pokazala, da je pretpostavljeno pridolaženje Picea omorike na Durmitoru u Crnoj-üori vrlo nevjerovatno. Stoga se mora brisati ovo nalazište, koje je bilo samo usmeno navađano po nebotaničarima«. Na drugom mjestu12 Plavšić smatra, da su »važne konstatacije, da nema omorike u pivskim šumama durmitorske oblasti« pa zatim zaključuje: »Tako je konačno pala Pančićeva tvrdnja, da omorika raste i na Durmitoru, tvrdnja, koja je i onako nastala i docnije potvrđivana od nebotaničara, a u koju je prvi posumnjao Wettstein.« * Iz napred izloženih radova i zaključaka naših botaničara i istraživača može se uzeti kao sigurno, da ne postoji više ni jedan opravdani razlog, da se Durmitor odnosno d´istrikt drobnjačkih šuma uzima kao stanište Pančićeve omorike. Taj do sada označavani areal Pančićeve omorike mora se prema tome brisati. O ostalim sigurnim staništima Pančićeve omorike napisana je u posljednje vrijeme prilično obsežna literatura i o njima će biti govora na kraju ovoga članka. Pretpostavka, koju postavlja Dr. S. Plavšić13, da »nije nevjerovatno, da se istočno od Foče, tamo u Novo-pazarskom Sandžaku, koji ie i onako sa botaničkog gledišta slabo ispitan, ne nadu ubuduće nova staništa Pančićeve omorike « mora naći svoju autentičnu potvrdu a iziskuje iscrpno florističko istraživanje toga područja. Da li je nekad, u davna vremena, bila Pančićeva omorika jače rasprostranjena u ostalim našim krajevima, nije više pitanje florističkog i biljnogeografskog istraživanja. To pitanje spada u područje paleo-botanike i tamo je prilično iscrpno obrađeno. Da je Pančićeve omorike bilo još u nedavnoj prošlosti u tim krajevima u mnogo većem rasprostranjenju nego danas, nije nevjerovatno. Ako se uzme u obzir ona bezobzirna sječa i krčenje bosanskih šuma, koja se vrši još tamo od turskih vremena pa preko Austro-ugarske kolo 11 Svetislav Plavši ć — Zur Kenmtniss der Standorte von Picea Omorika. Osterreichische botanische Zeitschrift, god. 1931. Bd. 85. S. 4, strana 303. Isto u raspravi na našem jeziku: S. Plavši ć — Staništa Pančićeve omorike na levoj obali Drine. Glasnik Zemalj. Muzeja Sarajevo XLVIII, god. 1936, strana 17. 12 Svetislav P1 a v š i ć — Istorija otkrića i proučavanja Pančićeve omorike. Glasnik Zemalj. Muzeja Sarajevo XLIX, god. 1937, strana 44. 13 Svetislav Plavši ć — Staništa Pančićeve omorike u okolini Foče. Glasnik Zemalj. Muzeja Sarajevo XLIX god. 1937, strana 33. 30 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 9 <-- 9 --> PDF |
ni jalne eksploatacije do uzurpacija i tako zvane »političke sječe« današnjih dana, ne bi bilo nemoguće, da je tako na nekim mjestima Pančićeva omorika sasvim iskorijenjena ili potisnuta uslijed stvorenih nepovoljnih životnih uslova a današnja njena staništa znatno sužena i potisnuta na nepristupačna i zaštićena mjesta. Narodni naziv »omorika« za običnu smrču ne mora biti još nikakav dokaz, da je to drvo raslo u cijelom području, gdje se taj naziv upotrebljava, kao što su to neki autori zaključivali. 31 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Rezimirajući sve ono što je naprijed rečeno izlazi, da su ostala kao sigurno utvrđena samo dva areala i to onaj sjeverno od Višegrada i onaj u okolini Foče. Ovaj posljednji, u okolini varošice Foča, nekada označavan kao srednji areal, bio bi danas najjužniji. Konstatacijom Dr. S. Plavšića14, da na Treskavcu u Carevoj Gori ne raste Pančićeva omorika imao bi se taj areal znatno suziti. U njemu bi ostala samo dva sigurno utvrđena staništa Pančićeve omorike, koja su međusobno toliko udaljena, da ih više ne bi bilo zgodno svrstavati u jedan zajednički areal, već ih treba označiti kao dva manja zasebna staništa. Time bi se konačno opet došlo do tri areala, od kojih bi bio najjužniji onaj na Radomišlje planini kod Jeleča. Preostaje nam još za sada da naznačimo do sada sigurno utvrđena staništa tih areala. U tu svrhu poslužio sam se najnovijim radovima o tome pitanju (Vidi skicu). I) Areal između varoši Višegrada, Rogatice, Srebrenice i Bai ine Bašte. Ovaj se areal proteže na obim obalama rijeke Drine, a u njemu se nalaze utvrđena i istražena staništa: A) n a na lijevoj obali rijeke Drine. Barimo (prema K a r o 1 y-u15), ü. Brištanica (prema P i š k oriću16), te prema istraživanju i reviziji Dr. S. Plavšića 17, Smrčevo Točilo kod Medne Luke (klasično stanište; We tt stein, Novak, F i a 1 a i drugi), Starogorske Stijene kod sela Tatinice, Novo Brdo, Goli Vrh, Dobrotuš18, Strugovi, Zaradovina (kod sela Luke-»Čuka Gobelja« prema Dr. P. G j o r g j e v i ć u19), Rogopek, Panjak, Grad. Biieličke Stijene, Vranovina, Crvene Stijene, Borov Vrt, Crni Vrh, Pliština i Tisov- Ijak. Stanište Tisovljak, koje se prvi put u literaturi spominje kod Plavšića, pretstavlja jedan prašumski objekat u kome Pančićeva omorika raste bez štetnog upliva čovjeka i stoke pa bi bilo od velikog značenja za nauku, kad bi se to stanište izdvojilo i sačuvalo za naučna istraživanja. Staništa na planini Tovarnici i Ljutici, koja se spominju u ovom području trebala bi se još istražiti i sigurno utvrditi, u koliko se ona ne odnose na već naprijed navedena staništa. 14 Ja Svetislav Plavši ć — loco citato pod strana 29—30. 15 Karol y — Ima li Picea omorika Panč. šumarsko-gospodarstveno značenje i budućnost? Šumarski List od god. 1921., str. 99. 18 Ing. O. Piškori ć — Prilog poznavanju omorike (Picea omorica Panč.). Šumarski List od god. 1938., str. 580. 17 12 Svetislav Plavšić — loco citato pod. 18 Navod staništa »Robrotin« kod mene (.. Fukarek 1. c. str. 489) odnosi se na ovo stanište. Povod krivog obavještenja kod Plavšića (Dr. S. Plavši ć — Die Standorte von Picea omorica im mittleren Drinagebiet. Mitteilungen der Deutschen dendrologischen Gesellschaft 1939 Nr. 52, str. 79) je štamparska pogriješka. U -pisanom je tekstu stanište »Dobrotuš« točno navedeno a korektura navedenog članka nije bila u mojim rukama. Izlazi, da je ispravka Plavšića, da se moje »Robrotin« odnosi na stanište »Dobrotuš«, potpuno točna. 10 Dr. P. Gjorgjevi ć — Picea omorika (Panč.) i njena nalazišta. Šumarski List od god. 1935. br. 1, str. 13—14. 32 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1941 str. 11 <-- 11 --> PDF |
B) na desnoj obali rijeke Drine. U taj areal ulaze klasična nalazišta Crvena Stijena i Zaovine u kojima je Pančić prvi puta otkrio to drvo. Bliže Višegradu nalaze se staništa: Tovarnica, Cerova Ravan. Božurevac, Rakovac (prema Piškoriću !. c. Strana 577—580), Vidača (1214 m.) kod Jagoštice u Zvijezdi planini (Th. Soschk a kod Maly-a20), zatim po većini autora navadana staništa: Stolac, Štula, Gostilja, Okuke i Đurići. Preostala staništa bila bi, prema Ing. K. S m i 1 j a n i ć u (navedeno kod Maly-a 1. c. str. 62): Biljeg, izvorište potoka Dervente, strane pod Crnim Vrhom, lijeve padine nad potokom Brusnicom ispod stare karaule Štule. Poravni iznad sela Karaklije (sjeveroistočno od Janjca), Crveni Potok (ili Crvena Voda) između Krnje Jele i vrela Mitrovac u Tari planini. Prema još neprovjerenim podacima spadaju u ovaj areal i staništa u sklopu Jabučice i Trenice (stanište iznad sela Durići?) iznad doline Bijelog Rzava u srezu račanskom, gdje navodno Pančićeva omorika raste u velikoj množini na strmim stijenama u društvu sa crnim borom. Staništa na desnoj obali rijeke Drine nisu još sistematski istražena. Osim nekoliko poznatih lako pristupačnih staništa kao što su ona u bližoi okolici Višegrada: Stolac, Štula i Gostilja te staništa kod Rastišta i Zaovina o ostalim staništima postoje samo manje više neprovjereni navodu pa katkad osim oznake, da na tom mjestu raste Pančićeva omorika, nema skoro nikakvih drugih podataka. U ovom dijelu areala postoje mogućnosti, da se pronađu i utvrde nova staništa Pančićeve omorike pošto su i ti predjeli floristički nedovoljno istraženi. U ovim predielirna postoje mnoga mjesta, koja bi odgovarala stanišnim uvietima Pančićeve omorike pa bi to ciielo područje trebalo detaljno istražiti i provesti reviziju označenih staništa. II a) Stanište na planini Viogoru jugoistočno od Ustiprače. U ovo stanište sam ja svojevremeno posumnjao, pošto nisam za njega našao dovoljno sigurne dokaze. Ovo stanište je sada sasvim sigurno utvrđeno i po Dr. S. Plavšiću21 detaljno opisano. IIb) Stanište na Radomišlje planini južno od Jeleča. O ovom staništu postoji prilično mnogo podataka a opisivali su ga Maly, Plavšić i drugi, pa se ovdje neću upuštati u njegovo opisivanje. RESUME D´apres les nouvelles publications, ä Drobnjaci en Crna-Gora, ćela veut dire aux environs du massif de Durmitor, Picea omorica Pančić n´existe pas. L´auteur cite les opinions de Bošnjak, Muravjev, Tregubov, Malij et Plavšić, botanistes et dendrologistes connus qui se sont occupes des recherches sur Picea omorica et qui ont acceptees ou confirmees les constatations de l´auteur. Enfin, l´auteur jete un coup d´oeil sur les stations surement constatees. La deuxieme se compose, en .verite, de deux station« independantes. On pourrait, peut etre, trouver dans ce district, des nouvelles stations de Picea omorica, mais, ä ce moment il est plus important prevenir a la devastation des stations dejä connues. 2,9 K. Mal y — Beiträge zur Kenntniss der Picea omorika. Str. 53. 21 S. Plavšić — loco citato pod la strana 31—32. 33 |