DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1941 str. 10     <-- 10 -->        PDF

U današnje se je doba naravno mnogo toga izmenilo. Oružje se izrađuje
mahom iz gvozda i čelika, a kod utvrđenja je drvo istisnuto skoro
potpuno armiranim betonom. Još je i treća grana odbrane, ratna mornarica,
skoro sasvim napustila upotrebu drveta, te se služi u današnje doba
isto gvoždem i drugim metalima, donekle armiranim betonom a samo još
u neznatnoj meri drvetom. U vazduhoplovstvu, gde se mora upotrebiti
samo odabran i do krajnosti besprekoran materijal, računaju stručnjaci
kao minimalnu količinu za jedan normalni vojni avion cea 7,5—15 m"
oblog drveta.


Da bi mogli uočiti bar donekle važnost drveta, glavnog šumskog
proizvoda, u ratnoj privredi treba da se osvrnemo na količine, koje konsumiraju
godišnje velike zemlje u normalno doba. Nas pre svega zanimaju
tri velike zaraćene sile na zapadu, Francuska, Nemačka i Engleska.


Francuska troši godišnje prosečno 23,5 milijona kubnih metara drveta
iz sopstvenih šuma, uz višak uvoza od 3,14 milijona m3 tehničkog
drveta (što uvozi preko svog izvoza) dakle ukupno godišnje 26,64
milijona m3.


Nemačka prerađuje godišnje ogromnu količinu od 42,68 miliona m3
oblovine. Od ove prosečno uvozi višak (Mehreinfuhr) od 13,23 miliona m8,
u vrednosti od oko 320 milijona maraka.


U Engleskoj iznosio je uvoz drveta 1913 god. dakle pred- svetski
rat 29 milijona m3 oblovine što odgovara prilično godišnjoj sopstvenoj
produkciji tehničkog drveta u Nemačkoj. K tome dodajemo još 1,5 miliona
m3 iz vlastitih šuma Britanije i tako dobivamo godišnju potrošnju od 30,5
milijona m3 u Engleskoj.


Ove količine za vreme svetskog rata nisu bile dovoljne ni u jednoj
zemlji, jer su sve ove tri države pored normalne potrošnje prethvatima
posekle dobar deo rezervi drvenog materijala u sopstvenim šumama. To
nas nesmije začuditi. Rat nemilice troši sve rezerve: u ljudima, u novcu pa
i u drvetu. Važno je samo, da se za vreme mira trajnim racional. gazdovanjem
stvaraju, ako već ne stvarne drvene rezerve, a to bar normalne
zalihe drveta u domaćim šumama. Duboku stvarnost ove istine osetila
je u prošlom svetskom ratu najjače Engleska, pošto joj je, kao što kaže
prof. Endres, neograničen podmornički rat Nemačke sprečio normalan
dovoz drveta iz severnih zemalja. Zbog toga je bila prinuđena, da devastira
velik deo inače razmjerno neznatnih (1,34 miliona ha t. j . ciglo 4,3%
površine) sopstvenih šuma na britanskim ostrvima. Englesku je ova tvrda
pouka stvarnosti naterala, da se je nakon svetskog rata prvi put u svojoj
istoriji pozabavila u svojoj inače osetljivoj privrednoj politici i
šumarstvom. Tako je zakonom od 19 augusta 1919 (Forestry Akt) osnovano
na britanskim ostrvima prvo šumarsko nadleštvo.


Ne ulazeći u preimućstva, koja pruža sama šuma kao sredstvo odbrane
na granicama zemlje, na bojnim poljima, na obalama reka i mora
i iza fronta kao sklonište vojnim jedinicama, artiljeriji, avijaciji i komorama,
želimo ovde da ukažemo samo ukratko na najvažnije šumske proizvode,
koji se za vreme rata neminovno očekuju i traže, I to kako u
zemljama, koje nemaju mnogo šuma, tako i u onima, koje raspolažu velikim
površinama šuma.


1) K o d f o r t i f i k a c i o n i h radova. Premda je u današnjim
stalnim fortifikacijama drvo znatno potisnuto armiranim betonom i čeličnim
pločama ipak unutrašnji uređaji, logori momčadi, depoti municije.


8