DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1941 str. 10 <-- 10 --> PDF |
U današnje se je doba naravno mnogo toga izmenilo. Oružje se izrađuje mahom iz gvozda i čelika, a kod utvrđenja je drvo istisnuto skoro potpuno armiranim betonom. Još je i treća grana odbrane, ratna mornarica, skoro sasvim napustila upotrebu drveta, te se služi u današnje doba isto gvoždem i drugim metalima, donekle armiranim betonom a samo još u neznatnoj meri drvetom. U vazduhoplovstvu, gde se mora upotrebiti samo odabran i do krajnosti besprekoran materijal, računaju stručnjaci kao minimalnu količinu za jedan normalni vojni avion cea 7,5—15 m" oblog drveta. Da bi mogli uočiti bar donekle važnost drveta, glavnog šumskog proizvoda, u ratnoj privredi treba da se osvrnemo na količine, koje konsumiraju godišnje velike zemlje u normalno doba. Nas pre svega zanimaju tri velike zaraćene sile na zapadu, Francuska, Nemačka i Engleska. Francuska troši godišnje prosečno 23,5 milijona kubnih metara drveta iz sopstvenih šuma, uz višak uvoza od 3,14 milijona m3 tehničkog drveta (što uvozi preko svog izvoza) dakle ukupno godišnje 26,64 milijona m3. Nemačka prerađuje godišnje ogromnu količinu od 42,68 miliona m3 oblovine. Od ove prosečno uvozi višak (Mehreinfuhr) od 13,23 miliona m8, u vrednosti od oko 320 milijona maraka. U Engleskoj iznosio je uvoz drveta 1913 god. dakle pred- svetski rat 29 milijona m3 oblovine što odgovara prilično godišnjoj sopstvenoj produkciji tehničkog drveta u Nemačkoj. K tome dodajemo još 1,5 miliona m3 iz vlastitih šuma Britanije i tako dobivamo godišnju potrošnju od 30,5 milijona m3 u Engleskoj. Ove količine za vreme svetskog rata nisu bile dovoljne ni u jednoj zemlji, jer su sve ove tri države pored normalne potrošnje prethvatima posekle dobar deo rezervi drvenog materijala u sopstvenim šumama. To nas nesmije začuditi. Rat nemilice troši sve rezerve: u ljudima, u novcu pa i u drvetu. Važno je samo, da se za vreme mira trajnim racional. gazdovanjem stvaraju, ako već ne stvarne drvene rezerve, a to bar normalne zalihe drveta u domaćim šumama. Duboku stvarnost ove istine osetila je u prošlom svetskom ratu najjače Engleska, pošto joj je, kao što kaže prof. Endres, neograničen podmornički rat Nemačke sprečio normalan dovoz drveta iz severnih zemalja. Zbog toga je bila prinuđena, da devastira velik deo inače razmjerno neznatnih (1,34 miliona ha t. j . ciglo 4,3% površine) sopstvenih šuma na britanskim ostrvima. Englesku je ova tvrda pouka stvarnosti naterala, da se je nakon svetskog rata prvi put u svojoj istoriji pozabavila u svojoj inače osetljivoj privrednoj politici i šumarstvom. Tako je zakonom od 19 augusta 1919 (Forestry Akt) osnovano na britanskim ostrvima prvo šumarsko nadleštvo. Ne ulazeći u preimućstva, koja pruža sama šuma kao sredstvo odbrane na granicama zemlje, na bojnim poljima, na obalama reka i mora i iza fronta kao sklonište vojnim jedinicama, artiljeriji, avijaciji i komorama, želimo ovde da ukažemo samo ukratko na najvažnije šumske proizvode, koji se za vreme rata neminovno očekuju i traže, I to kako u zemljama, koje nemaju mnogo šuma, tako i u onima, koje raspolažu velikim površinama šuma. 1) K o d f o r t i f i k a c i o n i h radova. Premda je u današnjim stalnim fortifikacijama drvo znatno potisnuto armiranim betonom i čeličnim pločama ipak unutrašnji uređaji, logori momčadi, depoti municije. 8 |