DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 9     <-- 9 -->        PDF

pravna područja pojedinih banovina do 1 jula
1930 god.«


Za izvršenje te odredbe »propisaće Ministar šuma i rudnika naročite
Pravilnik e vodeći računa o specijalnim ekonomskim potrebama
pojedinih banovina.


Pri vršenju odredbe iz § 33 Zakona o šumama postupilo se, izgleda,
suviše strogo imajući u prvom redu u vidu potrebe šumarstva i zaštitu
javnih interesa a tek u drugom opće životne i ekonomske potrebe naroda.
Znatan je broj koza u najkraćem vremenu bio uništen.


Zato je narod, ali ne onaj najsiromašniji, kojemu nije bilo zabranjeno
držati koze, nemajući naknade za kozu protestvovao tako, da je poslije
nepunih 5 mjeseci po stupanju na snagu Zakona o šumama a posluje
putovanja članova Kraljevske vlade u jesen 1930 god. po pojedinim krajevima
države u cilju upoznavanja narodnih potreba na licu mjesta, § 33
Zakona o šumama stavljen van snage.


III.
ODREDBE ZAKONA, RASPISA I NAREDABA, STAVLJENE PONOVNO
NA SNAGU ZAKONOM OD 8 NOVEMBRA 1930.


Srbija. Zakon o šumama od 30. marta 1891. s kasnijim izmjenama i
dopunama, Glava VII, regulirao je pitanje popaše članom 81 toga zakona:
»U državnim šumama imaju pravo svi građani okolnih opština da
puštaju besplatno na ispašu svoju domaću stoku, koju gaje kao privrednici.
Ali ako popaše više ima no što je za njihovu stoku potrebno, može
se puštati i trgovačka stoka po propisanoj taksi.


Od ovoga se izuzimaju državni suvati, koji ne mogu biti opterećeni
nikakovim uživanjima niti službenostima.«


Po članu 89 »Prema ovim spiskovima, i vodeći računa o mestima,
koja su stavljena pod zabranu radi pošumljavanja i pomlađivanja, određuju
nadležne okružne šumske uprave u kojima se mestima može još
po taksi puštati stoka na ispašu. «


Južna Srbija (Makedonija). Važi isto što i za Srbiju.
Crna Gora. Raspisom Ministra unutrašnjih djela od 16 aprila 1909
god. broj 2404, zabranjena je strofo ispaša koza bez odobrenja Ministarstva
unutrašnjih poslova: »na svim golim suviše prorijeđenim i šumom
nepotpuno obraslim mjestima uopšte, a naročito po vrletnim i kamenitim
stranama, s kojih se voda naglo sliva i okolne puteve i zemlje zasipa kamenjem
i pijeskom, a naročito ona planinska il močvarna mjesta, koja se
iz klimatskih ili drugih kojih obzira moraju održavati u pošumljenom
stanju.« (čl. 3)
Po članu 17 »Da se koze puštaju na pašu i brst samo u odrasle šume,
a nikako onamo, gdje ima mladara ili šumskih rasadnika.«
Po članu 30 »Dozvoljeno je uživanje ispaše (dakle i koza) u šumama
prema dosadašnjim običajima — čini se izuzetak za šume, koje su stavljene
pod zabranu radi pošumljavanja ili podmlađivanja dok ne odrastu,
da im stoka škoditi ne može.«
Bosna i Hercegovina. U naredbi bivše zemaljske vlade za Bosnu i
Hercegovinu od 15-VIII-1879 broj 91504 Fin. 2570 pod tačkom 3 izrično
je navedeno: »Koze i ovce su od paše u sklopljenim državnim šumama
sasvim isključene.«


580