DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
pravna područja pojedinih banovina do 1 jula 1930 god.« Za izvršenje te odredbe »propisaće Ministar šuma i rudnika naročite Pravilnik e vodeći računa o specijalnim ekonomskim potrebama pojedinih banovina. Pri vršenju odredbe iz § 33 Zakona o šumama postupilo se, izgleda, suviše strogo imajući u prvom redu u vidu potrebe šumarstva i zaštitu javnih interesa a tek u drugom opće životne i ekonomske potrebe naroda. Znatan je broj koza u najkraćem vremenu bio uništen. Zato je narod, ali ne onaj najsiromašniji, kojemu nije bilo zabranjeno držati koze, nemajući naknade za kozu protestvovao tako, da je poslije nepunih 5 mjeseci po stupanju na snagu Zakona o šumama a posluje putovanja članova Kraljevske vlade u jesen 1930 god. po pojedinim krajevima države u cilju upoznavanja narodnih potreba na licu mjesta, § 33 Zakona o šumama stavljen van snage. III. ODREDBE ZAKONA, RASPISA I NAREDABA, STAVLJENE PONOVNO NA SNAGU ZAKONOM OD 8 NOVEMBRA 1930. Srbija. Zakon o šumama od 30. marta 1891. s kasnijim izmjenama i dopunama, Glava VII, regulirao je pitanje popaše članom 81 toga zakona: »U državnim šumama imaju pravo svi građani okolnih opština da puštaju besplatno na ispašu svoju domaću stoku, koju gaje kao privrednici. Ali ako popaše više ima no što je za njihovu stoku potrebno, može se puštati i trgovačka stoka po propisanoj taksi. Od ovoga se izuzimaju državni suvati, koji ne mogu biti opterećeni nikakovim uživanjima niti službenostima.« Po članu 89 »Prema ovim spiskovima, i vodeći računa o mestima, koja su stavljena pod zabranu radi pošumljavanja i pomlađivanja, određuju nadležne okružne šumske uprave u kojima se mestima može još po taksi puštati stoka na ispašu. « Južna Srbija (Makedonija). Važi isto što i za Srbiju. Crna Gora. Raspisom Ministra unutrašnjih djela od 16 aprila 1909 god. broj 2404, zabranjena je strofo ispaša koza bez odobrenja Ministarstva unutrašnjih poslova: »na svim golim suviše prorijeđenim i šumom nepotpuno obraslim mjestima uopšte, a naročito po vrletnim i kamenitim stranama, s kojih se voda naglo sliva i okolne puteve i zemlje zasipa kamenjem i pijeskom, a naročito ona planinska il močvarna mjesta, koja se iz klimatskih ili drugih kojih obzira moraju održavati u pošumljenom stanju.« (čl. 3) Po članu 17 »Da se koze puštaju na pašu i brst samo u odrasle šume, a nikako onamo, gdje ima mladara ili šumskih rasadnika.« Po članu 30 »Dozvoljeno je uživanje ispaše (dakle i koza) u šumama prema dosadašnjim običajima — čini se izuzetak za šume, koje su stavljene pod zabranu radi pošumljavanja ili podmlađivanja dok ne odrastu, da im stoka škoditi ne može.« Bosna i Hercegovina. U naredbi bivše zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 15-VIII-1879 broj 91504 Fin. 2570 pod tačkom 3 izrično je navedeno: »Koze i ovce su od paše u sklopljenim državnim šumama sasvim isključene.« 580 |