DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 33 <-- 33 --> PDF |
masa, raznih gospodarskih tipova kao i primjera, gdje je veličina drvne mase bila u toku vremena izvrgnuta raznim promjenama. Nu temeljni je uslov, da se ta upoređiivanja osnivaju na podacima periodički ustanovljivanih drvnih zaliha. 3) Prostorni red. Otkad su se pojavile težnje, da se kod uzgoja šuma ima u većoj mjeri voditi briga o prirodnim uslovima, pojavilo se i pitanje, da li je uopće zadaća uređivanja šuma, da se brine za prostorni poredak t. j . za poslove uzgajanja šuma. Većinom se došlo do zaključka, da ova pitanja ne spadaju u oblast uređivanja šuma. Postavilo se je pitanje: a) da li uopće treba sastaviti neki plan o prostornom redu, b) tko je pozvan da taj plan sastavi (centralna taksacija ili lokalni upravitelj). Sastavak plana o prostornom redu (po taksaciji) odbijalo se je stvarno s razloga, što su taj plan sastavljali šumarski asistenti centralnih taksacionih ureda. Interesantno je, da se već dulje vremena u Njemačkoj opažaju tendencije, da se ne samo ovaj plan, nego i uopće sastav svih uređajnih elaborata, povjeri lokalnim upraviteljima. Tome nasuprot treba uvažiti slijedeće: Kako prije tako je i sada zadaća šumarskih asistenata kod centralnih taksacija, da utvrde sadanje stanje šuma. Pokazalo se je, da se samo u centralnim taksacionim uredima može steći ona specijalna praksa i znanje, koje je potrebno za sastav karata o bonitetima staništa i uopće za utvrđivanje šumsko-gospodarskog stanja u doba uređivanja. U Pruskoj su 1931. godine već bili učinili pokušaj, da se dokinu centralni taksacioni uredi. Pokušaj je propao pa su morali uspostaviti prijašnje stanje. Ne smije se zaboraviti, da je veliki posao sastavljanja uređajnih elaborata zajednička zadaća svih organa, počev od asistenata taksacije, lokalnih upravitelja, inspekcionih organa Da sve do najviših predstavnika uprave šuma. Sve, što važi općenito za sastav uređajnih elaborata, važi i za planove oko regulisanja prostornog reda u šumi. To se pitanje ne može jednostavno napustiti. Donekle je to moguće u prebirnoj šumi. Nu takovih) osim nekoliko izuzetaka u Schwarzwaldu u Njemačkoj zapravo i nema. Nijemci doduše teže za što prirodnijim oblikom šume, za mješovi tom sastojinom stepenaste forme pa u tu svrhu i primjenjuju dugačko pomladno doba, ali je ta po njihovom vlastitom priznanju još daleko od prebirne šume. Zato će plan o prostornom redu i nadalje zadržati svoju veliku važnost. Kod njegovog se sastava ima voditi računa i o svim pojedinačnim disciplinama šumarske nauke, specijalno o postulatima uzgajanja, iskorišćavanja i zaštite šuma te napokon i o organizaciji rada u šumi, kako bi se došlo do korisne sinteze. U ovom je pravcu pokazao pravi put Ch. Wagne r kao nitko prije njega. I ako nije moguće u svim točkama prihvatiti Wagnerove zaključke obzirom na rubn u sječ u (Blendersaumschlag), ipak se ne može osporiti golema prednost njegovog postupka, prema kojem se pomlađivanje vrši na jednoj uskoj pruzi, zapravo liniji. Njegova je ideja prihvaćena kod gotovo svih modernih sistema uređivanja šuma. Ona nije primjenjena samo u Wagnerovoj rubnoj sječi, već je nalazimo i u t. zv. klinastoj sječi (Keilschirmschlag), u bavarskoj oplodnoj sječi (Saumfemel), u »A b r ü c k s c h i r m s c h 1 a g u« Braunschweiga, u Kautzovoj 604 |