DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 29     <-- 29 -->        PDF

dakle suviše jednostrano. To tim više, što znamo, da su bar približno
točna ustanovljivanja prirasta relativno teško provediva.


Kod ustanovljivanja se prirasta postupa u glavnom na dva načina:


ili se ustanovi samo sveukupni tekući prirast,


Mil i tekući i poprečni sveukupni prirast sveden na sredinu produk


cionog vremena.


Tekuć i prirast ne može dati: potpuni uvid u faktično stanje stvari,
jer on po svojoj prirodi pokazuje samo ono, što je stvarno proizvedeno u
konkretnom vremenskom razdoblju. Zato, da bi se mogle uvažiti ii imanentne
mogućnosti, koje jače dolaze do izražaja u poprečno m
prirastu, mora se pristupiti i određivanju poprečnog prirasta.


Kod toga treba naglasiti slijedeće:


Dokle ne budemo raspolagali s podacima periodičnih snimanja drvne
zalihe, ne možemo izbjeći primjeni tabela prihoda i prirasta u svrhu približnog
ustanovljenja sveukupnog tekućeg prirasta. Tako se danas u Njemačkoj
stvarno i radi. Potrebno je dakako, da se tabele prije upotrebe
ispitaju, da li odgovaraju konkretnom objektu.


Kad je već prirast uzet kao osnovka uređivanja šuma, onda dosadanje
gospodarske jedinice kao realan spoj šumskih površina, na koje se
primjenjuje načelo potrajnosti, gube na svojoj važnosti. Umjesto takovih
realnih jedinica za regulisanje potrajnosti; možemo uspješno upotrijebiti
idealn e jedinice , koje imaju više računsko-statistički značaj. Njihovi
podaci kazuju udio pojedinih vrsta drveća u ukupnom sastavu šume.
Taj se udio izražava u obračunatim, dakle idealnim površinama, što ih
zapremaju pojedine vrste drveća u mješovitoj šumi, — a te se površine
mogu dodjeljivati raznim gospodarskim jedinicama. Danas se opće osjeća
tendencija, da se u sastojini podržava smjesa raznih vrsta s raznim turnusima.
Ovu pojavu susrećemo u Njemačkoj gotovo u svakoj šumskoj
ekonomiji. Neminovna je posljedica toga, da su dosadanje gospodarske
jedinice, koje predstavljaju realan sklop šumskih površina, postale nemoguće
kao instrumenat za regulisanje potrajnosti. Takove jedinice nisu
više u najmanju ruku ni potrebne, kad je prirast uzet kao osnovka uređivanja.


Toliko bi se u krupnim potezima moglo iznijeti o potrajnosti obzirom
na samu drvnu zalihu. Sam problem još nije ovime potpuno obuhvaćen,
ma da se to čini tako u prvi mah. Po današnjem nazitanju njemačkog
šumarstva ima se potrajnost još specijalno regulisati obzirom na


a) pojedine vrste drveća,


b) debljinske razrede,


c) kvalitetne razrede,


d) vrijednost.


ad a) Što se tiče potrajnosti pojedinih vrst a drveća , treba
istaknuti, da se ne radi o tome, kako bi se slučajno prisutne vrste tako
reći ovjekovječile. U većini se slučajeva postupa upravo obratno. Nastoji
se, da se promijeni omjer smjese, t. j. kod nekih će se vrsta drvna masa
smanjiti dok će se kod drugih uvećati. Opseg se ovakovih promjena
može odrediti samo u slučaju, kad raspolažemo sa smjernicama potrajnosti
u obliku idealnih gospodarskih jedinica i etata i to zasebno za svaku
vrstu drveća, te kad se u tu svrhu provedu potrebne evidencije.


ad b) Kod regulisanja potrajnosti obzirom na debljinsk e raz red
e bitno je, da se kontrola drvne mase od jedne do druge izmjere


600