DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 21 <-- 21 --> PDF |
profesori Dr. H e s k e (Tharandt) u svojem predavanju u Spessartu (13, jula) i Dr. A b e t z (Freiburg) u svojem predavanju u Konstanzu na Bodenskom jezeru (17. jula). Kako prikupljeni materijal želim obraditi s načelnog gledišta, to ispuštam iz ovog prikaza referate profesora Dra R ö h r 1 a (Tharandt) i šumarnika Dra B u j a k o w s k o g a, održane na Zeissovom Institutu u Jeni (11. jula), koji je odnose na tehniku radova aerofototaksacije. Ovu vrlo važnu granu iznosim u posebnoj raspravi.* Da bih mogao u cijelosti obuhvatiti glavni supstrat ovog prikaza, nastojat ću, da u najkrupnijim crtama iznesem sve glavnije dosadanje ekonomske sisteme s gledišta šumskog gospodarstva, kako bi se kao logički razvoj moglo shvatiti današnje naziranje na gospodarsku važnost šume u Njemačkoj. Nadalje je to potrebno još i s razloga, što ovakav jedan prikaz nije do danas objavljen u našoj stručnoj književnosti, ma da je poznato, da su u prošlosti razna nacionalno-ekonomska strujanja dirigovala sa svim gibanjima u šumskom gospodarstvu. Obrađujem ovaj dio temata na podlozi iznešenih refleksija prof. E b c r t s a, sada Ministerialdirigenta njemačke uprave šuma (Berlin), koji je u ime njemačke vlade stalno pratio našu ekskurziju. Ovom vüso kom i zaslužnom predstavniku njemačkog šumarstva ... i profesonn a Hilf u i Lemmel u (Eberswalde) dugujemo veliku zahvalu za sva obavještenja i poklon savremenih publikacija, kojima sam se u ovum svom razmatranju djelomično poslužio (Bülow, Abetz, Wiedemann, Köstler, Taschenmacher i dr.). Napose sam uvažio i nekoja gledišta prof. D i e t r i c h a (München), kako ih je iznio u svoja dva predavanja u Garmisch- Partenkirchenu i Hintersee-u (kod Salzburga). I. Nacionalna ekonomija i šumarska politika U povijesti se šumarstva daju danas prilično sigurno pratiti uplivi naturalnog, novčanog a u najnovije vrijeme i kreditnog gospodarstva. Potreba na drvu neprestano raste od najdavnijih vremena pa do danas, kad drvo postaje sve rjeđi i skuplji artikal a uz to i prijeko potreban u svim granama gospodarske djelatnosti. Jedan nam malo oštriji uvid u ovu oblast pokazuje, kako je razmjerno vrlo kratak vremenski razmak od doba, kad je šuma značila zapreku u saobraćaju i širenju kulture, pa do danas, kad šuma postaje nosioc kulture i nacionalnog blagostanja. Jedva su minula tri stoljeća, od kad je šumarstvo počelo dobivati kakvotakvo gospodarsko značenje. Vjekovima je prije toga bila šuma stvarno zapreka kulture i saobraćaja, pa je pojedine narode jače odvajala nego rijeke ili bregovi. Dapače sve do 18. stoljeća šuma predstavlja jednu divlju prirodu, koja je narodnom gospodarstvu samo toliko potrebna, što čini podesno tlo za širenje poljskog zemljišta. Sve to nije čudo, ako uva žimo, da je drveta bilo dovoljno za sve potrebe tadanjeg primitivnog života. Radi! toga se i gospodarski kapacitet šume — u koliko se uopće u takovom može govoriti —< nije prosuđivao po veličini prihoda na drvu nego prema sposobnosti ž i r e n j a odnosno broju svinja, koje je jedan šumski kompleks mogao godišnje prehraniti, dapače i po vrijednosti lova , u koliko je taj bio važan za tadanjeg šumoposjednika. Na toj se osnovi izrađuju i prvi propisi o uživanju šuma, koji izilaze krajem Srednjeg Vijeka. Qlavna je dakle značajka primitivnog šumarstva, da se Vidi Šumarski list-od god. 1940 broj 10 str. 473—486 i 503. Op. ur. 592 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 22 <-- 22 --> PDF |
* njegova važnost cijeni po veličini prihoda nuzgrednih užitaka, dok glavni današnji prihod — drvo — ostaje gotovo potpuno bez značenja. a) Merkantilizam. Vrijednost se drva kao glavnog šumskog prihoda počima cijeniti nekako tek iza 30-godišnjeg rata, kad su mnoge šume bile bezobzirno devastirane, pa se počela osjećati nestašica na drvu. Strah pred tom nestašicom doveo je u doba kasnijeg državnog apsolutizma do donošenja zakona o zaštiti i urednom šumskom gospodarstvu (landesfürstliche Wohlstandspoliizei). Ovim se propisima stavlja šuma po prvi put radi osiguranja opskrbe u zaštitu zakona (Versorgungswald). U ovo razdoblje pada i početak periode merkantilizma, koji je još poznat i pod imenom kolbertizma (Francuska) te kameralizma (Njemačka). Kako je poznato ovaj sustav polazi od prcdpostavke, prema kojoj narodno blagostanje ovisi o množini plemenitog metala t. j . novca, koji se nalazi u državi (Serra, Bacon Verulamski, Mun, Melun, Klock). Dosljedno tome ovaj sistem vodi računa samo o povoljnoj trgovačkoj bilansi i posve zanemaruje agrarnu produkciju (Cromwell, Colbert), pa se s ovog stanovišta mora i promatrati njegov upliv na šumsko gospodarstvo. Nestašicu odnosno krizu drveta (Holzkrise), koju su u početku prouzrokovan česti ratovi, pojačava kasnije sve veći razvoj industrije napose ljevaonica i talionica željeza. Najjače se ova kriza osjetila u nestašci drvenog ugljena, uslijed čega dolazi u Italiji, Francuskoj i Engleskoj do potpunog zastoja u rudarstvu i industriji. Prema tome je prva etapa merkantilizma karakterizovana potrebom na drvu kao o g r e v n o m artikl u i kao pomoćnom sredstvu za razvoj specijalno metalurgijske industrije. Građevno drvo u prvoj etapi još nema tolike važnosti, da bi njegova nestašica uzrokovala u velikim razmjerama poremoćenja u narodnom gospodarstvu. Druga je etapa periode merkantilizma obilježena traženjem zamjene za drveni ugalj. koji je sve više nestajao. U Engleskoj je to brzo dovelo do napuštanja drvenog i prelaza na kamen i ugljen. Iza nje su slijedile i druge zemlje, pa u najvećem dijelu industrijske proizvodnje kameni ugalj potiskuje drveni. Ta se zamjena kasnije očituje i u postepenom eliminiranju drveta kao građevno g materijala, na čije mjcsio suksesivno dolazi ŽELJEZO I KAMEN. Drvo polagano prestaje biti glavni građevni materijal stambenih zgrada, mostova i brodova, ma da je na pr. grad Hamburg sve do 1842. god. građen pretežno od drveta. Kasnije, u toku 19. stoljeća, drvo će i dalje uzmicati iz raznih grana tehnike naročito tamo, gdje su potrebne veće množine trajnog građevnog materijala. Međutim, drvo će u isti mah dobivati neprestano nova područja uporabe, da konačno postane u modernom gospodarstvu takav gromadni artikal, čije cijene bilježe najveći uspon. Druga je dakle etapa periode merkantilizma obilježena zamjenom organskih za anorganske sirovine odnosno ..amjenom drveta kao grade sa željezom i kamenom. Upliv se merkantilističkog shvatanja šume i šumarstva´ očitovao prelazom iz dotad »obskrbne« šume (Versorgungswald) ka »tečevnoj« šumi (Erwerbswald). Taj je prelaz nastao pod pritiskom finansijskih potreba sa težnjom, da se postigne što veći! prihod od šume. Tu su zapravo udareni prvii temelji racionalnog šumskog gospodarstva. Ono nastaje u doba, kad drva sve više nestaje i kad se javlja bojazan, da će ga posvema 593 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 23 <-- 23 --> PDF |
e nestati. U tadanjoj se literaturi napuštaju rasprave o raznim šumskim regaliijama a pojavljuju se prve šumsko-gospodarske studije naravno strogo kameralističkog smjera. Tako već 1713. godine izdaje saski kapetan Carl o wit z svoje djelo: »Sylvicultura oeconomica«, prvu njemačku šumarsku stručnu publikaciju. Godine 1757. izdaje Mose r djelo: »Grundsätze der Forstökonomie«, u kojem je prvi put šumsko gospodarstvo cjelovito obrađeno kao samostalna naučna disciplina i to s pravnog, tehničkog i gospodarskog gledišta. Napokon godine 1781. izdaje Goetheov prijatelj i profesor u Heiidelbergu Jung-Stillin g djelo: »Versuch eines Lehrbuchs der Forstwissenschaft«. Merkantilizam je, kako vidimo, unatoč zapostavljanja agrarne produkcije prvi izgradio osnove racionalnog šumarstva, na kojima se je kasnije dalje razvijala naša nauka. b)Fiziokratizam. Ovaj se sustav osniva na pretpostavci, da narodno blagostanje može stvarati i uvećavati samo agrarna produkcija, jer je ona navodno jedina produktivna (Quesnay, Turgot). Gospodarskim dakle životom vladaju prirodni zakoni, pa su oni i jedini mjerodavni za prosuđivanje svih pojava u nacionalnoj ekonomiju. Ovu temeljnu ideju fiziokrata nastavlja i dalje razrađuje Ada m Smith , koji, dodajući tome privatni interes pojedinca kao uslov gospodarskog progresa, osniva novi gospodarski; sustav prozvan po njemu smithianizmom. Ovdje se dakle radi zapravo o dva gospodarska sistema, koji su međusobno organički povezani. Međutim kako stvarno razvojno proističu jedan iz drugoga, uzimamo ih s gledišta šumskog gospodarstva kao jednu cjelinu. Stvarno je smithianizam samo razvijenija forma fiziokratskog sustava, jer obojica polaze od istih načela Uostalom i Smithov se sistem dalje izgrađuje radovima njegovih sljedbenika (Malthus, 1766—1834 i Rikardo, 1772—1823). Osnovna ideja ovog gospodarskog nazora t. j . primarna važnost praprodukcije i privatnog interesa pojedinaca nije mogla a da se duboko ne odrazi u šumarstvu. Naglašavanje važnosti! agrarne produkcije dovodi do razriješenja starih feudalnih odnosa a šumsko se gospodarstvo počima promatrati s isključivo privatno-gospodarskog stanovišta u težnji za postizavanjem što većeg dobitka. U svom daljnjem razvoju privatno-gospodarskil princip dovodu do traženja najvećeg mogućeg rentabiliteta . Čim je rentabilnost uzeta kao glavna svrha šumskog gospodarstva, odmah se šuma kao gospodarski objekt morala nužno prosuđivati dvojako i to zasebno kao državna a zasebno kao privatna svojina. Pod uplivom engleskog učenja i prikazivanja katastrofalnog stanja, u kom su se nalazile šume nakon napoleonskih ratova, počelo se proučavati pitanje otuđenja državnih šuma. Sve je više počelo prevladavati uvjerenje, da država nije sposobna voditi racionalno šumarstvo. Tako Krau s (prijatelj Kantov u Königsbergs prvi zagovara prodaju državnih šuma a jednako i Sarto r i us, koji dokazuje, da bi se prodajom državnih šuma mogli podmiriti tadanji državni dugovi pa računom dolazi do većih svota ukamaćenjem dugova nego što iznose prihodi šuma. Ove su rasprave početak kasnijih razilaženja, koja se osjećaju kroz čitavo 19. stoljeće naime, da li je bolje riješenje šuma kao vlasnost države ili kao vlasnost pojedinca. Tu leži i uzrok, da se je početkom prošlog stoljeća stara kameralna nauka obzirom na individualističko-liberalističku suprotnost gle 594 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 24 <-- 24 --> PDF |
dišta privatne i državne ekonomije podijelila na dvije grane: na državno i na privatno gospodarstvo. Nagli razvitak tehnike i prometa, veliki prirast stanovništva i dosljedno tome sve veće širenje industrije daje već u početku 19. vijeka pravu važnost građevno m drvu , dok uporabu ogrjevnog drveta potiskuje sve više u pozadinu. Konačno postaje produkcija grade glavnom svrhom šumskog gospodarstva. Građevno drvo dobiva onu važnost. koju ima il danas u narodnom gospodarstvu. Ovako postavljena svrha šumskog gospodarstva dovodi pod uplivom fiziokratskog shvatanja do pitanja, da li se sa šumom ima gospodariti tako, da se postigne najveći mogući prihod na masi! ili pak tako, da se postigne najveći novčani prihod. Vodene su duge i opsežne diskusije, nu konačno je odluka pala u korist najvećeg novčanog prihoda. Tu leži začetak poznate teorije č istog zemljišnog prihoda (Bodenreinertragsteorie). Drvna je zaliha šume shvaćena kao glavnica odnosno kao kolajući kapital, koji ima trajno odbacivati jedan oficijelni (landesüblich) kamatnjak. Kako pak zemljište pripada takovoj vrsti kapitala, koji! se ne uvećava nego trajno ostaje u nepromjenjenoj veličini, to se od zemljišta traži! najveće moguće ukamaćenje odnosno najveća zemljišna renta. Uzgred valja naglasiti, da se oficijelni kamatnjak, kako znamo, nije mogao trajno održati u šumskom gospodarstvu. Kasnije ga E n d r e s zamjenjuje s posebnim šumskim kamatnjakom, nižim od oficijelnog. Princip je rentabiliteta proizveo u njemačkom šumarstvu radikalno eksploatiranje vrlo vrijednog ali malo rentabilnog starog drveta (Althölzer). Teorija čistog zemljišnog prihoda uzrokovala je snižavanje ophodnja, uslijed čega su postale raspoložive ogromne zalihe prezrelih stabala, koje Pressle r naziva »faule Gesellen«, koje treba iz šume što prije izvaditi. Kako vidimo, uvođenje je kamatnjaka u šumsko gospodarstvo povezano s težnjom, da se omogući investiranje likvidiranog kapitala u druge poslove, gdje će pružati veće ukamaćenje i gdje se s gledišta narodnog gospodarstva ukazuje kao najproduktivniji. U tom je pravcu postavljen i glasoviti Toeringo v predlog bavarskoj komori (7. februar 1908.), koji traži veliko povećanje etata sječom nerentabilnih starih stabala. Prema državnoj se statistici! Njemačke pokazuje od 1900. do 1913. godine naglo povišenje etata na građevnom drvu od 20 na 29 milijuna kubnih metara. Danas Nijemci napuštaju teoriju čistog zemljišnog prihoda. To je razumljivo već i s razloga, što su zabacili i samo načelo rentabiliteta u šumarstvu. Ovo svoje skretanje od dosadanje linije obrazlažu tim, da se prirodni razmjer između šumske glavnice (drvne zalihe) i šumske rente (prihod na drvu) ne može uopće uporediti s oficijelnom kamatnom stopom, koja se osniva na sasvim drugim temeljima. c) Romantic i zam Učenje Adama Smitha izaziva obzirom na naglašavanje važnosti privatnog interesa najprije u Njemačkoj a zatim i u drugim zemljama jake pokrete, koji zauzimlju krajnje suprotni stav i počimaju sa sasvim drugog gledišta prosuđivati narodno gospodarstvo. U toj se suprotnosti razvio novil gosnodarski sistem t. zv. romanticizam. Glavni mu je predstavnik Adam Müller, koji zabacuje privatni interes kao glavni regulator gospodarskog života. Romanticizam daje glavnu važnost općim 595 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
interesima države, koja mora odlučno zahvatiti u jezgru narodne ekonomije. Zabacujući privatni interes ovaj sustav zalazi u drugu krajnost pa preporučuje korporacijski sistem i povratak nestalog feudalizma. Unatoč ovog nedostatka Nijemci još i danas naglasuju, kako je ovaj sustav prvi cjelovito obuhvatio totalitet života u narodnom gospodarstvu. On je taj, koji je prvi započeo borbu protiv Smithovog gospodarskog liberalizma i egoističnog individualizma. Ovime nije rečeno, da je šumarska nauka 19. stoljeća pod uplivom privatno-gospodarskog principa pustila s vida pravu suštinu svog spoznajnog objekta. Naprotiv, čitavo je prošlo stoljeće ispunjeno krupnim naučnim radom i okrunjeno mnogim znanstvenim rezultatima. Nu baš to po shvatanju današnjih njemačkih stručnjaka dokazuje, da jednostrano privatno-gospodarsko naziranje nije bilo zaprekom naučnom stvaranju. Međutim — kaže se — u čitavom se tom progresu osjeća napor, da se načela privatnog interesa učine bližima šumskom gospodarstvu i dovedu u sklad s unutarnjim specifičnim svojstvima šume. Suprotnost se romanticizma sa Smithovom školom pojavila u šumarstvu već negdje iza polovice prošlog stoljeća nastupom borbe pristaša teorije o najvećoj šumarsko j rent i (VValdrententeorie) protiv teorije o čistom zemljišnom prihodu (Reinertragslehre). Ova borba po današnjem gledanju Nijemaca predstavlja stvarno sukob šumarskih i privatno- gospodarskih principa. Nažalost su u ovoj borbi nacionalni ekonomi ostali po strani, pa je tako nauka izgubila jedan vrlo koristan supstrat za proučavanje rentabiliteta, ekonomičnosti i produktiviteta. Ovdje valja spomenuti i J. H. von T h ü n e n a (1750.—1850.). kojeg, kako znamo, neki računaju, među pristaše, a drugi među protivnike smithianizma. Poznat je po svom djelu »Izolirana država« (III. dio), gdje obrađuje šumsko-gospodarske probleme u smislu teorije čistog zemljišnog prihoda na jedan naročit način napose obzirom na primjenu u praksi. S druge pak strane Helfe r i eh izdaje 1871. godine svoju raspravu »Waldrente«, s kojom pokreće borbu protiv raznih teoretskih zasada škole čistog zemljišnog prihoda. Ovaj je njegov otvoreni stav najjače izražen u kritici Presslerovog djela: »Der rationelle Waldwirt und sein Waldbau des höchsten Ertrages« (1858. god.). On ocjenjuje stanovište Presslerovo kao »privatno-gospodarski ispravno ali nacionalno-ekonomski neispravno« (privatwirtschaftlich richtig, national-ökonomisch unrichtig). Tu valja primjetiti, da su novija istraživanja ovih teorija u našoj literaturi donijela sasvim druge zaključke (Dr. ing. Pipan), prema kojima izlazil teorija najveće šumske rente bliža individualističkom principu nego teorija čistog zemljišnog prihoda. Napokon valja istaći, da se uplivom romantičke škole izgrađuje i smisao za ljepotu i estetske osebine šume. za prirodne tajne, što se sve odrazuje u pjesništvu prošlog stoljeća. Šuma je shvaćena kao tipična pojava skupljanja pojedinačnih fenomena u jednu cjelinu, koja se neprestano mijenja, giba i živi pa pokazuje analogne norme odnosa pojedinosti naprama cjelini s onima, koji važe za odnošaj pojedinca čovjeka naprama zajednici odnosno narodu. d) Nacional-socijalizam Današnju je gospodarsku sistem u Njemačkoj obzirom na sve veću nestašicu sirovin a dao šumi i šumarstvu daleko veću važnost, nego 596 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
je to bilo dosada. Kako je već spomenuto, načelo je rentabiliteta napušteno, a na njegovo mjesto dolazi načelo produktiviteta. Što veći napon i što veća produkcija (Mehrleistung und Mehrerzeugung) — danas je misao vodilja njemačke šumarske politike. Šumarstvo nije više jedna izolovana ekonomija; ona je kao dio opće narodne privrede — makar i potpuno osebujnog karaktera —i uvučeno u sklop autarhičnog gospodarstva it njegovih programa. Čitav je stručni rad usredotočen u nastojanje, da se pronađu sredstva i način, kako bi se postiglo što veće ukamaćenje kapitala angažovanih u šumskoj privredi. Prva je posljedica ovakovog nastojanja racionalizacij a t. j. stvaranje jednakih vrijednosti uz najveću štednju na izdacima, koja je dosljedno provedena u svim privrednim granama. U industriji je ova racionalizacija po svjedočanstvu samih Nijemaca pokazala velike uspjehe. Nu ovdje šumarstvo radi svojih specifičnih svojstava pokazuje izuzetak. Načelo racionalizacije nije moguće primjeniti na šumarstvo u onoj mjeri, kako je to moguće kod drugih privrednih grana. Tu više nije mjerodavno svojstvo šume kao produktivnog kapitala, već je tu odlučan rad ; obzirom na rad smatra se šumsko gospodarstvo ekstenzivnim. Čovječji rad u šumarstvu nije moguće nadomjestiti strojem, barem ne u onoj mjeri, kako je to u industriji a donekle i u poljoprivredi. Stoga se u današnjoj Njemačkoj racionalizacija u šumarstvu prenosi na posve drugi teren, na osnivanje takovog gospodarskog tipa šume, koji omogućuje a) uvećavanje prirasta po masi i kvaliteti, b) trajnu štednju na izdacima oko podizanja i njege. Naravno, da ovamo spada i štednja u konzumpciji drveta, koju ispuštam samo s razloga, što je uopće razumna potrošnja osnovna značajka svakog planskog gospodarenja. Prožeti ovim idejama Nijemci nastoje obrazovati naročiti šumsko-uzgojni oblik, koji se ističe a) stepenastom strukturom radi intenzivnijeg korišćenja svijetla (kvantitativni prirast), b) miješanjem uzgojno srodnih vrsta radi intenzivnijeg korišćenja zemljišta, povoljnijeg sklopa i raznolikosti uporabe (kvalitativni prirast). Favorizovanjem se stepenaste strukture želi donekle približiti prebirnom obliku ali samo do izvjesne mjere i samo s tom svrhom, da sunčano svjetlo bude u što većoj mjeri pristupačno vrhovima krošanja te da sastojina bude otpornija proti elementarnim nepogodama (vjetar, atmosferilije). Miješanjem se vrsta želi postići, da svaka vrsta drveća dođe na ono tlo, koje raspolaže s najviše njoj potrebnih hraniva, te da se pomoću podesnih grupacija proizvede jače čišćenje od grana i veća jedrina unatoč stepenaste forme sastojine. Kod izbora vrsta prvenstveno dolaze u obzir one, koje današnja Njemačka mora uvoziti. Ideja se racionalizacije nije manifestirala samo u internim problemima šumarstva. Pod pretpostavkom, da je šumsko gospodarstvo samo dio opće narodne privrede a nikakova izolirana ekonomija, ona je išla mnogo dalje, pa određuje i ekonomski najpovoljniji prostorni razmjer šume i drugih privrednih grana, specijalno poljskog gospodarstva. Razdiobu raspoloživog agrarnog zemljišta (Raumordnung) provodi njemačka država kao najviša nacionalna gospodarska organizacija. Njezina intervencija u tom pogledu već zahvata daleko u područje ne samo samoupravne i državne nego i privatne ekonomije. Stvoriti iz svih privrednih grana a napose iz šumarstva i poljoprivrede takovu gospodarsku harmoniju, koja trajno uslovljuje 597 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 27 <-- 27 --> PDF |
maksimum agrarne produkcije po količini i; kvaliteti, danas je ideal njemačkog ekonomskog programa. To bi evo bile najmarkantnije značajke današnjeg shvatanja šume i šumarstva u Njemačkoj. Uporedimo li ove nazore s onima raznih spomenutih ekonomskih struja, moramo na kraju konstatirati dvije važne činjenice: 1) Razne su ekonomske struje pridavale šumi to veću važnost, što je ona više nestajala il što su njezini produkti bili manje nadoknadivi drugim sirovinama. 2) Šumsko gospodarstvo iako osebujne prirode nije moguće voditi izolirano od vladajućih ekonomskih strujanja. Svaki je ekonomski sustav sad jače sad slabije zadirao u jezgru šumarstva i dirigirao njegovim razvitkom na liniji svojih ideoloških načela. Nastojanje velikog Endres a i njegovih sljedbenika, da šumarstvo učine neovisnim od raznih ekonomskih teorija, srušeno je upravo u njegovoj otadžbini: radikalnije nego igdje drugdje. II. Historijske reminiscencije Nedvojbeno je, da je Njemačka domovina uređivanja šuma. Na prelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće stvorili su G. L. H a r t i g i! H. von C o 11 a znanstvena načela za potrajno gospodarenje pa su ih i u praksi provodili. Da njemačke šume imaju danas velike zalihe zasluga je ove dvojice stručnjaka i njihovih sljedbenika. Cotta je stvorio šestarsku metodu po površini a Hartig po masi te t. zv. kombinovanu metodu. Razvoj je nauke tokom prošlog stoljeća doveo do toga, da se šestarske metode ne provode onako strogo kao u prvom početku, napose ne obzirom na kruto određivanje ctata za narednih stotinu i više godina. To je dovelo do metoda dobnih razreda, makar i u vrlo raznolikim oblicima. Tako je u većini slučajeva, — a naročito poslije 1900. godine — omjer dobnih razreda prestao biti jedini i nenadoknadivi regulator potrajnosti. U račun su došli i drugi faktori. U tu je svrhu često puta poslužila površina, zatim drvna zaliha a djelomično i prirast ustanovljen pomoću tabela prihoda i prirasta. No i sama se primjena metode dobnih razreda razvijala dalje obzirom na postupak, da se pojedini dobni razredi reduciraju na jedan srednji bonitet. Izuzetak od ove općenite prakse čini jedino pokrajina Baden , gdje se je već 1869. godine prešlo na metodu prirasta u formi metoda normalne drvne zalihe. Učinjeno je to stoga, jer su u toj pokrajini šume pretežno raznodobne (jela), pa se dugotrajna pomlađivanja nisu mogla dovesti u sklad s načelima šestarskih metoda. Ovamo bi se moglo ubrojiti i Braun schweig , gdje je 1929. godine pod vodstvom prof. Abetza zavedena moderna uređajna metoda na bazi prirasta i to nakon što je opsežnim izmjerama prethodno izmjerena drvna zaliha. Napokon prihvaća 1934. godine i najveća njemačka provincija Prusk a modernu metodu ustanovljivanja drvne zalihe, koje se ima periodički ponavljati, pa s tim u vezi i prirast kao glavni regulator potrajnosti. III. Zadaće modernog uređivanja Nakon ovog historijskog pregleda potrebno je, da sistematski predočimo čitav posao oko sastavljanja plana za uređenje šuma. Šumarska nam politika pruža opći okvir, unutar kojeg se ovi radovi imaju kretati.. 598 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ona istražuje važnost šuma za život naroda i dolazi do najopćenitijih postulata, kako se šuma ima oblikovati u gospodarskom i nadgospodarskom pogledu. Da bii se ti postulati proveli u život i primjenili u praktičnom šumskom gospodarstvu potrebno je, da se izradi detaljna osnova obzirom na duljinu trajanja produkcije i prostranstvo objekta. Izrada je ovakove osnove prva zadaća uređivanja šuma. Kod toga se imaju uvažiti zahtjevi raznih discilplina, prvenstveno uzgajanja i iskorišcavanja šuma, nauke o šumskim prometalima i nauke o čuvanju šuma. Sve njihove tekovine treba obuhvatiti; u jednoj korisnoj sintezu. Za ovakovo općenito promatranje problema uređivanja pripada zasluga Christofu Wagneru , profesoru taksacije na univerzitetu u Freiburgu. Samo se s tako širokog vidika mogu izbjeći jednostranosti u biološkom, tehničkom ili gospodarskom pogledu. Temelji savremenog uređivanja njemačkih šuma počivaju na tri glavna elemnta a to su 1) potrajnost, 2) struktura i visina drvne mase, 3) prostorni poredak. Sve ove tri komponente čine u uredajnom smislu zapravo jednu cjelinu pa se vrlo teško dadu pojedinačno promatrati. Njihova se međusobna uskladba, koja je za uređajue svrhe neophodno potrebna, ima vršiti ne toliko s gledišta individualne koristi šumoposjednika, koliko u cilju općeg privrednog prosperiteta njemačkog državnog organizma. 1) Regulisanje potrajnosti Zadaća je reguiisanja potrajnosti, da za određeno vrijeme (t. j. vrijeme, za koje se osnova izrađuje) utvrdi, koliko se smije sjeći a da istovremeno bude sačuvan kontinuitet uživanja. U tu je svrhu u Njemačkoj od uvijek upotrebljavan kriterij površin e u obliku normalne sječne površine, naravno u vezi s poželjnim poređajem dobnih razreda. Razlike se boniteta nastojalo eliminirati redukcijom na izvjesni srednji bonitet. Dok se vodilo računa samo o glavnom prihodu, mogla se je potrajnost osigurati — barem u pogledu drvnih zaliha — dovoljnom točnošću i računskim putem. Nu od časa, kad se s uzgojnih razloga sve više pristupa sječi međuužitaka, nije to više moguće. Osiguranje potrajnosti u ovom slučaju nije više dovoljno, jer sama površina prestaje biti pouzdan indikator potrajnosti. Tu je potrebno, da se potrajnost osigura na bazi sveukupnog gromadnog prirast a međuužitaka i glavnog prihoda. Tako dolazimo do sveukupnog užitka, koji treba potrajno osigurati. Primjećuje se, da se je proredivanje dosad u Njemačkoj često zanemarivalo, ma da je vrlo potrebno iz uzgojnih razloga. Izgleda, da je to svjesno propuštano i to iz bojazni, da će se njim smanjiti glavni prihod. Kako je kod izvođenja proreda odlučan momenat individualnog rasuđivanja, nije teško zaključiti, da će kod radikalnih proreda doći u pitanje potrajnost glavnog prihoda. Međutim unatoč ovih u velikom dijelu opravdanih bojazni, u Njemačkoj se danas njezi sastojina poklanja sve veća pažnja. Nužna je posljedica toga, da budućnost pripada onim uređajnim metodama, koje baziraju na prirastu. Naravno, da se kod toga ne pušta iz vida ni sama površina kao regulator potrajnosti. Površina se još uvijek uvažava zato, da potrajnost ne bi bila osigurana samo na bazi prirasta, 599 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 29 <-- 29 --> PDF |
dakle suviše jednostrano. To tim više, što znamo, da su bar približno točna ustanovljivanja prirasta relativno teško provediva. Kod ustanovljivanja se prirasta postupa u glavnom na dva načina: ili se ustanovi samo sveukupni tekući prirast, Mil i tekući i poprečni sveukupni prirast sveden na sredinu produk cionog vremena. Tekuć i prirast ne može dati: potpuni uvid u faktično stanje stvari, jer on po svojoj prirodi pokazuje samo ono, što je stvarno proizvedeno u konkretnom vremenskom razdoblju. Zato, da bi se mogle uvažiti ii imanentne mogućnosti, koje jače dolaze do izražaja u poprečno m prirastu, mora se pristupiti i određivanju poprečnog prirasta. Kod toga treba naglasiti slijedeće: Dokle ne budemo raspolagali s podacima periodičnih snimanja drvne zalihe, ne možemo izbjeći primjeni tabela prihoda i prirasta u svrhu približnog ustanovljenja sveukupnog tekućeg prirasta. Tako se danas u Njemačkoj stvarno i radi. Potrebno je dakako, da se tabele prije upotrebe ispitaju, da li odgovaraju konkretnom objektu. Kad je već prirast uzet kao osnovka uređivanja šuma, onda dosadanje gospodarske jedinice kao realan spoj šumskih površina, na koje se primjenjuje načelo potrajnosti, gube na svojoj važnosti. Umjesto takovih realnih jedinica za regulisanje potrajnosti; možemo uspješno upotrijebiti idealn e jedinice , koje imaju više računsko-statistički značaj. Njihovi podaci kazuju udio pojedinih vrsta drveća u ukupnom sastavu šume. Taj se udio izražava u obračunatim, dakle idealnim površinama, što ih zapremaju pojedine vrste drveća u mješovitoj šumi, — a te se površine mogu dodjeljivati raznim gospodarskim jedinicama. Danas se opće osjeća tendencija, da se u sastojini podržava smjesa raznih vrsta s raznim turnusima. Ovu pojavu susrećemo u Njemačkoj gotovo u svakoj šumskoj ekonomiji. Neminovna je posljedica toga, da su dosadanje gospodarske jedinice, koje predstavljaju realan sklop šumskih površina, postale nemoguće kao instrumenat za regulisanje potrajnosti. Takove jedinice nisu više u najmanju ruku ni potrebne, kad je prirast uzet kao osnovka uređivanja. Toliko bi se u krupnim potezima moglo iznijeti o potrajnosti obzirom na samu drvnu zalihu. Sam problem još nije ovime potpuno obuhvaćen, ma da se to čini tako u prvi mah. Po današnjem nazitanju njemačkog šumarstva ima se potrajnost još specijalno regulisati obzirom na a) pojedine vrste drveća, b) debljinske razrede, c) kvalitetne razrede, d) vrijednost. ad a) Što se tiče potrajnosti pojedinih vrst a drveća , treba istaknuti, da se ne radi o tome, kako bi se slučajno prisutne vrste tako reći ovjekovječile. U većini se slučajeva postupa upravo obratno. Nastoji se, da se promijeni omjer smjese, t. j. kod nekih će se vrsta drvna masa smanjiti dok će se kod drugih uvećati. Opseg se ovakovih promjena može odrediti samo u slučaju, kad raspolažemo sa smjernicama potrajnosti u obliku idealnih gospodarskih jedinica i etata i to zasebno za svaku vrstu drveća, te kad se u tu svrhu provedu potrebne evidencije. ad b) Kod regulisanja potrajnosti obzirom na debljinsk e raz red e bitno je, da se kontrola drvne mase od jedne do druge izmjere 600 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 30 <-- 30 --> PDF |
vrši razlučeno prema debljinskim razredima, a sve u cilju, da se nadopuni iskaz dobnih razreda. To treba provađati ne samo u raznodobnim (prebirnim) već i u jednodobnim šumama. ad c) U uskoj vezi s raščlanjenjem drvne zalihe na debljinske razrede stoji ii razdioba na kvalitetne razrede. Qromade pojedinih debljinskih razreda treba analizirati, raščlaniti po klasama kvaliteta, kako bi se potrajnost sačuvala i obzirom na ovaj faktor. Ovakove se analize već sprovode u Braunschweigu i u Pruskoj, dok se u drugim njemačkim provincijama ovaj postupak nalazi još u razvoju. ad d) Braunschweig je na pobudu prof. Abetza išao još i korak dalje. Tamo se još i za svaki debljinski razred određuje posebno prosječna vrijednos t kubnog metra, pa se tada na temelju debljinskih odnosno kvalitetnih razreda obračunava vrijednost čitave drvne zalihe. Ova vrijednost ima značaj veličine, koja uvelike olakšava upoređivanje. Na taj se način može kontrolirati, da li je vrijednost zalihe od jedne do druge izmjere porasla ili pala, t. j. da li je potrajnost stvarno osigurana ili nije. Ovako se mora svuda postupati, hoćemo li! dobiti jasan uvid u rezultat gospodarenja. Nema sumnje, da ne mora uvijek i svuda postojati težnja, da se sadanja vrijednost drvne zalihe trajno održi. Često se ne može izbjeći smanjenju kapitala. Nu kad već ovakav slučaj nastupi, onda moramo znati, u kolikoj smo mjeri taj kapital smanjili. A to se može postići! samo na ovaj opisani način. Samo se tako može točno povući granica između rente i kapitala i tako dobiti sigurnu podlogu za račun uspjeha gospodarenja. Dosad zavedeno računovodstvo u šumskom gospodarstvu vodi evidenciju samo o primicima i izdacima. Nažalost ovaj postupak nije prikladan za računanje uspjeha gospodarenja, jer ne vodi računa o promjenama vrijednosti kapitala drvne mase u toku vremena. Ost wald i Krieger pokazali su još jedan postupak, koji omogućava ispravno računanje uspjeha gospodarenja. Oni naime određuju ekonomski kapacitet šume pomoću prihodnih vrijednosti te razlučuju kapital od rente na početku i kraju uređajnog doba pomoću diferencije t. zv. mjerni h brojev a (Messziffern). Specijalno po Kriegerovoj metodi radi danas velika većina njemačkih privatnih šumskih posjeda. 2) Sastav i visina drvne zalihe Jedna je od najvažnijih zadaća, koju uređivanje šuma postavlja na taksatora, riješenje pitanja, kako treba da u konkretnom slučaju bude sastavljena drvna zaliha obzirom na a) smjesu vrsta drveća, b) visinu drvne zalihe, c) strukturu drvne zalihe. Rješenje ovog zadatka povlači za sobom odmah novo pitanje: koje su mjere potrebne, da se određena svrha stvarno i postigne. Važnost ovog zadatka zaslužuje, da ga pobliže promotrimo. O njegovom povoljnom riješenju ovisi1 u najvećoj mjeri produktivitet šumskog gospodarstva. a) Izbor vrste drveća. Iz kulturnih je i ekonomsko-političkih razloga potrebno, da njemačka šuma bude bogata razni m vrstama drveća. Kao ekonomski razlog kod izbora vrste mjerodavno je načelo: PODMIRIVANJE NACIONALNIH POTREBA. Nu tu se naravno odmah pojavljuju opreke bliže i dalje budućnosti. Velika potreba na četinjavom drvu, koje se u znatnim koli 601 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 31 <-- 31 --> PDF |
činama mora uvoziti iz inozemstva, upućuje, da se četinjače moraju uzgajati i u onim područjima, gdje ih nema od prirode. S druge pak strane moderna pedologija a i nauka o uzgoju šuma ukazuju na opasnosti vještačkog podizanja četinjača izvan granica njihovog prirodnog rasprostranjena. Neprirodnim se uzgojem šuma pogoršava produktivna sposobnost zemljišta i nastaje opasnost, da opskrba drvom bude u daljoj budućnosti oteščana. Mora se dakle tražiti jedno smišljeno poravnanje — kompromis — između bioloških i ekonomskih zahtjeva. U tu je svrhu potrebna, gotovo nenadoknadiva karta šumskih staništa (Standortskarte), koja ima prikazati sve bitne i za šumsko gospodarstvo važne stanišne prilike zajedno s prirodnim tipom šume za svako područje. Jedino je pomoću ovakove karte moguće dovesti u sklad nacionalne potrebe bliže budućnosti sa zahtjevom održanja prihodne sposobnosti zemljišta. Redovno ćemo tako pronaći povoljnu sintezu u obliku odgovarajući sastavljene mješovite šume. U njemačkim je pokrajinama obavljen u toku posljednjih godina vrlo važan posao oko kartiranja šumskog zemljišta, za što pripada zasluga harmoničnoj suradnji između nauke i prakse. Najveću su djelatnost u ovom pravcu razvile dvije srednjo-njemačke provincije Saska i Thüringen. Zakonom o procjeni zemljišta iz 1934. god. propisano je opće kartiranje svih zemljišta u državi, koja se iskorišćuju u poljodjelske svrhe. Provedba je tog zakona već u toku. Isti zakon predviđa i proširenje ovih radova na zemljišta izvan poljskog gospodarenja. Primjena je ovih propisa i na šumsko zemljište već zaključena, pa su u tečaju pripreme za provedbu. Tako će u Njemačkoj u dogledno vrijeme biti izvršeno zvanično kartiranje svih zemljišta šumskog gospodarstva. A to je napredak od neprocjenjive važnosti. Ustanovljenje drvne mase upoznaje nas s prihodnom sposobnošću raznih vrsta drveća na raznim staništima, dok nam kartiranje omogućuje, da iskustva stečena na jednom objektu iskoristimo i za druga staništa iste vrste. Upravo se u tom vezivanju ustanovljivanja drvnih zaliha s kartiranjem staništa otvaraju široki vidici za nova saznanja. b) Visina drvne zalihe. Visina je drvne zalihe ovisna kod inače jednakih prilika o a) duljini trajanja produkcije (dimenzijama, koje želimo postići), ß) intenzitetu njege šuma, .) veličini rezerva. Iz studija statistike o potrošnji drva dobivamo podatke o potrebnim dimenzijama i kvalitetu drva. Rezultati ustanovljivanja drvne zalihe, — ako ih sredimo prema bonitetima a unutar istih prema starosti, — pokazuju, u kom se razdoblju mogu producirati potrebne dimenzije. Pritom valja imati u vidu, da konzumpcija ne smije u nacionalnoj dirigovanoj privredi biti diktator produkcije. Potrošnju treba regulirati, kako bi se dobila što veća sloboda kretanja obzirom na procentualni udio pojedinih dimenzija. Naravno, da se tu, gdje se radi o određivanju duljine trajanja produkcije, ne smije zanemariti prirast na masi. Pogotovo je to važno za njemačke prilike, gdje se već dulje vremena osjeća velik nedostatak sirovina. Tek nakon´ što su temeljito proučeni i riješeni ovi momenti, mogu se u preostalom slobodnom okviru uvažiti i isključivo tehničkogospodarski razlozi. Sad može šumoposjednik prema svom općem ekonomskom stanju u glavnom odlučiti: 602 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 32 <-- 32 --> PDF |
iili da traži što veći prihod od šume t. j . što veću rentu, —i u tom slučaju mora prihvatiti dulji turnus, ili ga prilike sile, da traži kraći turnus, — tad se mora zadovoljiti s manjom drvnom zalihom a potom i s manjom rentom. Taksatorova je dužnost, da šumoposjedniku kod donošenja ove odluke ide na ruku, da ga savjetuje i da mu stavi na raspoloženje sva sredstva, koja pruža moderna nauka. Iz podataka Stanica za šumske pokuse znamo danas, da je gromadni prirast u relativno širokim granicama neovisan o intenzitetu proredi v a n j a. Težimo li dakle za što intenzivnijom njegom sastojina, moramo smanjiti drvnu zalihu ili produljiti trajanje produkcije. Zahtjevi pak podmirenja nacionalne potrebe u Njemačkoj a donekle i šumsko-gospodarski obziri iziskuju, da se mora prihvatiti visoki intenzitet njege šuma . A to nameće potrebu, da se točno prati, kakove rezultate pokazuje intenzivna njega i to tako, da se pomoću periodičnih snimanja drvne zalihe na samom objektu kontrolira tečaj razvoja konkretne sastojine. Iz tako dobivenih saznanja moguće je povući potrebne zaključke o tehničkim mjerama, koje valja primjeniti. Dakako, da se obzirom na točnost rezultata valja kloniti prevelikog optimizma, jer tu djeluju mnogi izvori pogrešaka. Ipak se na taj način može dobiti pouzdana podloga za daljnje zaključivanje pogotovo obzirom na kvalitet drveta. Odlučna uloga u nacionalnoj ekonomiji pripada pitanju rezerv a na drvnoj masi. Rezervom se ima smatrati ona količina zalihe, koja premašuje kvantum potreban za produciranje traženih dimenzija. Za Nijemce je od presudne važnosti, da imaju ovakovih rezerva kod onih vrsta, koje samo djelomično proizvode u domovini, kako bi u teškim vremenima mogli raspolagati s dovolinim količinama takovih vrsta. Nu specijalni ih gospodarsko-tehnički razlozi sile na potrebu osiguranja stanovitih rezerva prvenstveno na postojećem staro m (sječivom) d r v e t u a tek zatim i u izvjesnoj mjeri na prorednom materijalu. Kako vidimo, i na području stvaranja rezervi ima taksator izraditi važne osnove unutar odredaba zakona o šumama i potreba šumoposjednika. c) Struktura drvne zalihe. Visina drvne zalihe sama po sebi kazuje vrlo malo. Pravi uvid u stanje stvari dobivamo tek onda, kad upoznamo, kako je ta zaliha sastavljena obzirom na dobne i debljinske razrede. Dobnil će razredi zadržati i u budućnosti svoju važnost u svim pretežno jednodobnim šumama. Mi ćemo i u buduće težiti za pravilnim poredajem dobnih razreda, u koliko se to može postići bez velikih žrtava. Dobne razrede dopunjavaju debljinski, koji za potrajnost i u jednodobnoj sastojini imaju veliko značenje. U koliko je šuma pretežno raznodobna (prebirna), dolaze debljinski umjesto dobnih razreda. Što se tiče tražene visine drvne zalihe i njezinih komponenata, potrebno je svakako tu visinu izraziti brojčano, jer se bez toga ni moderna nauka ne može pomoći. To se mora učiniti bez obzira, dali ćemo u budućnosti uzgajati pretežno jednodobne ili raznodobne šume. Kod toga se valja čuvati apstraktnih i nerealnih računanja, kako se to već više puta u praksi dešavalo. Kod pretežno jednodobnih sastojina Nijemci i dalje upotrebljavaju tabele prihoda i prirasta, dakako nakon preispitanja, da li odgovaraju konkretnim prilikama. U raznodobnim pak šumama utvrđuju visinu drvne mase na taj način, da upoređuju prihode raznih 603 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 33 <-- 33 --> PDF |
masa, raznih gospodarskih tipova kao i primjera, gdje je veličina drvne mase bila u toku vremena izvrgnuta raznim promjenama. Nu temeljni je uslov, da se ta upoređiivanja osnivaju na podacima periodički ustanovljivanih drvnih zaliha. 3) Prostorni red. Otkad su se pojavile težnje, da se kod uzgoja šuma ima u većoj mjeri voditi briga o prirodnim uslovima, pojavilo se i pitanje, da li je uopće zadaća uređivanja šuma, da se brine za prostorni poredak t. j . za poslove uzgajanja šuma. Većinom se došlo do zaključka, da ova pitanja ne spadaju u oblast uređivanja šuma. Postavilo se je pitanje: a) da li uopće treba sastaviti neki plan o prostornom redu, b) tko je pozvan da taj plan sastavi (centralna taksacija ili lokalni upravitelj). Sastavak plana o prostornom redu (po taksaciji) odbijalo se je stvarno s razloga, što su taj plan sastavljali šumarski asistenti centralnih taksacionih ureda. Interesantno je, da se već dulje vremena u Njemačkoj opažaju tendencije, da se ne samo ovaj plan, nego i uopće sastav svih uređajnih elaborata, povjeri lokalnim upraviteljima. Tome nasuprot treba uvažiti slijedeće: Kako prije tako je i sada zadaća šumarskih asistenata kod centralnih taksacija, da utvrde sadanje stanje šuma. Pokazalo se je, da se samo u centralnim taksacionim uredima može steći ona specijalna praksa i znanje, koje je potrebno za sastav karata o bonitetima staništa i uopće za utvrđivanje šumsko-gospodarskog stanja u doba uređivanja. U Pruskoj su 1931. godine već bili učinili pokušaj, da se dokinu centralni taksacioni uredi. Pokušaj je propao pa su morali uspostaviti prijašnje stanje. Ne smije se zaboraviti, da je veliki posao sastavljanja uređajnih elaborata zajednička zadaća svih organa, počev od asistenata taksacije, lokalnih upravitelja, inspekcionih organa Da sve do najviših predstavnika uprave šuma. Sve, što važi općenito za sastav uređajnih elaborata, važi i za planove oko regulisanja prostornog reda u šumi. To se pitanje ne može jednostavno napustiti. Donekle je to moguće u prebirnoj šumi. Nu takovih) osim nekoliko izuzetaka u Schwarzwaldu u Njemačkoj zapravo i nema. Nijemci doduše teže za što prirodnijim oblikom šume, za mješovi tom sastojinom stepenaste forme pa u tu svrhu i primjenjuju dugačko pomladno doba, ali je ta po njihovom vlastitom priznanju još daleko od prebirne šume. Zato će plan o prostornom redu i nadalje zadržati svoju veliku važnost. Kod njegovog se sastava ima voditi računa i o svim pojedinačnim disciplinama šumarske nauke, specijalno o postulatima uzgajanja, iskorišćavanja i zaštite šuma te napokon i o organizaciji rada u šumi, kako bi se došlo do korisne sinteze. U ovom je pravcu pokazao pravi put Ch. Wagne r kao nitko prije njega. I ako nije moguće u svim točkama prihvatiti Wagnerove zaključke obzirom na rubn u sječ u (Blendersaumschlag), ipak se ne može osporiti golema prednost njegovog postupka, prema kojem se pomlađivanje vrši na jednoj uskoj pruzi, zapravo liniji. Njegova je ideja prihvaćena kod gotovo svih modernih sistema uređivanja šuma. Ona nije primjenjena samo u Wagnerovoj rubnoj sječi, već je nalazimo i u t. zv. klinastoj sječi (Keilschirmschlag), u bavarskoj oplodnoj sječi (Saumfemel), u »A b r ü c k s c h i r m s c h 1 a g u« Braunschweiga, u Kautzovoj 604 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 34 <-- 34 --> PDF |
prugastoj oplodnoj sječi (Streifenschirmschlag) a dapače i u badenskom načinu oplodne sječe, koja se inače zasniva na površini. Uza sve to nije dobro propisivati jedan kruti i nepromjenljivi način sječe. Posvuda se moraju uvažavati lokaln e prilike pa u svakom pojedinom slučaju odrediti najpovoljniji postupak. Taj se tek može propisati i unijeti u kart u sječ a (Schlagführungskarte). Njezina je velika važnost u tome, što sastavljena suradnjom svih poznavaoca objekta isključuje eventualna kasnija razilaženja i polemike. A to je vrlo važno u slučajevima, kad se često mijenjaju lokalni upravitelji. U pravilnom vezanju njegovanja i pomlađenja leži ključ za budućnost šumskog gospodarstva. Kod svakog je pomlađenja potreban, hoćemo li osigurati uspjeh, jedan izvjesni plan za prostorni red. Taj je postupak to potrebniji, što je veća potreba primjese svjetlo-zahtijevajućih vrsta, što je teren strmiji, što je drvo teže, što je veća opasnost od vjetrova i napokon, što je veća i! nepreglednija gospodarska jedinica. Naprotiv, u koliko ovi momenti manje dolaze do izražaja, u toliko je manje važan i sam problem projektiranja prostornog poretka. Ipak on nikada ne gubi potpuno na svojoj važnosti. Poredak sječa i njega sastojina ne mogu biti međusobno u opreci. Oni se što više vrlo povoljno nadopunjuju, kako to najbolje svjedoči njegovani njemački revir Langenbran d u Würtembergu. Suvišno je isticati, da se u Njemačkoj posvećuje naročito velika pažnja osnivanju sjekoreda, zaštitnih plašteva i sječa u cilju postepenog priučavanja sastojine na djelovanje vjetra, puteva za izvoz prorednog materijala, mjera za zaštitu od sunca i t. d. Ovamo spadaju i radovi oko projektiranja mrež e p u t e v a, što je naročito važno za planinske krajeve, gdje se potrajno gospodarenje može provoditi jedino pomoću guste mreže šumskih prometala. Kod naših smo dosadanjih razmatranja u glavnom posvetili pažnju onim pitanjima, koja općenito zadiru u gospodarstvo kao jednu cjelinu. Nu kod sastava uredajnih elaborata valja periodički sastavljati specijalne osnove (posebne porabne osnove, Einzelplanung) za svaku sastojinu. Na podlozi ovih osnova moguće je utvrditi, da lil plan sastavljen za cjelinu odgovara obzirom na etat biološkim, tehničkim i ekonomskim potrebama. Prusija je pokušala, da iz uzgojnih razloga automatski osigura i regulira periodički turnus sječa (Pflegehiebe) il to na način, da šume svake direkcije (Forstamt) podijeli na tri dijela odnosno bloka (Pflegeblöcke). Pokazalo se je, da je takav sistem suviše krut i neelastičan. Kod sastava navedenih specijalnih porabnih osnova treba istražiti star e sasto jin e obzirom na njihovu sječnu zrelost kao i obzirom na utvrđivanje potrebe da se sastojina obnovi. Za svaku sastojinu, koja se ima pomladiti, treba odrediti tip budućeg uzgoja (vrst drveća, oblik smjese, struktura). Samo tako možemo postići potrebnu jasnoću i potpun red u našim uzgojnim zahvatima. Odlučimo li se. da neku sastojinu obnovimo, to još ne znači, da se ima iskoristiti cijela površina ili jedan izvjesni dio njezin, jer bi se tako gospodarenje stavilo u neki prinudni položaj. Treba dakle postupiti protivno, pa samo jedan dio stručno utvrđene gromad e u sastojini odrediti za obnovu. Nu i kod toga se ne smije sastaviti neki! kruti neelastični program, već to ima biti više jedna načelna direktiva,, koja uzgoju šuma ostavlja u glavnom slobodne ruke. 605 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 35 <-- 35 --> PDF |
IV. Zaključak. Zadaće modernog uređivanja šuma u Njemačkoj mogu se na temelju iznešenih prikaza sažeti u glavnom u slijedeće elemente: Drvnu zalihu i prirast treba ustanoviti na osnovu preciznih izmjera. Njihove rezultate treba iskoristiti za regulisanje potrajnosti obzirom na visinu i strukturu drvne mase specijalno po vrstama drveća, dobnim, debljinskim i kvalitetnim razredima. Naročito se regulisanje potrajnosti ima odnositi! na inventarizaciju prema vrjednosti i s tim u vezi omogućiti takovo knjigovodstvo, koje će u svako vrijeme moći dati podlogu za računanje uspjeha gospodarenja. Potrebno je nadalje kartirati šumska staništa a treba težiti i za postignućem povoljnog prostornog reda u šumi u granicama savremenih zahtjeva nauke o uzgajanju šuma. Još se i danas u Njemačkoj upotrebljuju razne metode uređivanja šuma. Kad se jednom izgradi za sve pokrajine zajednička uprava šuma, bit će potrebno provesti izjednačenje i u uređivanju šuma. Sigurno se kod toga neće šablonski postupati Odredit će se općenite smjernice u suradnji s njemačkim šumarskim udruženjem, gdje će na poticaj državnog podsekretara za šumarstvo A 1 p e r s a zajednički raditi predstavnici šumarske nauke i prakse. Vjerujem, da će rezultati toga rada biti! od goleme koristi ne samo njemačkom narodu nego i njegovim susjedima, a medu njima i nama, koji se odavno služimo tekovinama njemačkog šumarstva. Ovime bih zaključio moj prikaz o aktuelnim pitanjima uređenja njemačkih šuma kao jedan od najvažnijih zadataka naše naučne ekskurzije. Da li se njemački nazori i u kojem opsegu mogu primjeniti na naše šume, teško je dati jedan decidirani odgovor. Sigurno je, da to u cijelosti bez korektura nije moguće. Tamo je dirigovana privreda, ovamo gotovo potpuni gospodarski liberalizam. Tamo-zapravo i nema šumskih šteta a kod nas su dnevna pojava krađe, kvarovi, pašarenje i servituti svih vrsta. U Njemačkoj il nema zapravo lugarskog osoblja u našem smislu. Tamo je štednja u potrošnji, kod nas pak rasilpavanje. Napokon oni su industrijska a mi agrarna zemlja. Prepuštajući našim taksatorima, da sami ocjene važnost u ovom prikazu iznešenih zadataka za naše nacionalno šumarstvo, smatrao sam potrebnim, da ovaj svoj referad iznesem pred Stručnu kritiku, uvjeren, da sam izvršio povjerenu mi dužnost. ZUSAMMENFASSUNG. Neuzeitliche Grundsätze und Aufgaben der deutschen Forsteinrichtung. Der Verfasser bringt diese Darstellung auf Grund der betriebswirtschaftlichen Auswirkungen und Folgerungen national-sozialistischer Anschauung mit besonderer Berücksichtigung der geschichtlichen Entwicklung deutscher Forstpolitik. 606 |
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 36 <-- 36 --> PDF |
SAOPĆENJA POPIS OVLAŠTENIH INŽENJERA ŠUMARSKE STRUKE* Kojoj komori Mjesto Izdato ovlašćenje Prezime i ime pripada prebivanja broj datum ing. Sevnik Franjo ljubljanskoj Ljubljana 5980 31. I. 1930. Šušteršić Mirko » »» » »» 08917 17. IX. 1930. „ Wundsam Aleks. zagrebačkoj Zagreb 12124 25. III. 1931. Pahernik Franjo ljubljanskoj Vuhred 6009 7. III. 1933. „ Banov Aleksandar beogradskoj Banja Luka 7875 3. 111. 1936. „ llić Radivoje » Skoplje 13959 8. IV. 1937. dr. Jovanović Doka »> Beograd 1422 10. III. 1938. ing. Javor Milan splitskoj Turbe 1443 10. III. 1938. „ Protoklitov Nikolaj zagrebačkoj Belišće 1816 10. III. 1938. „ Kolibaš Rudolf )´ Zagreb 2421 14. V. 1938 Belov Dimitrije j » Našice 3479 14. V. 1938. „ Rohr Petar » >» 3480 14. V. 1938. „ Kajfež Drago " Zagreb 3498 14. V. 1938. .luvaneić Ivan Belišće 3582 20. V. 1938. " Jošovec Adolf Đurdenovac 3584 20. V. 1938. Kučić Vilim ,, Skrad 6156 16. VIII. 1938. llić Siavoljub beogradskoj Beograd 6356 22 VIII. 1938. „ Miklau Otmar ljubljanskoj Rog. Slatina 6608 8. IX. 1938. Sulimanović Drago zagrebačkoj Zagreb 6155 10. X. 1938. „ Ster Milan ljubljanskoj Kamnik-Stakovica 6125 12. XI. 1938. „ Neiman üeorgije beogradskoj Oštrelj 7883 12. XI. 1938. Šišlov Đorde » »» >» 7884 12. XI. 1938. Klemenčić Ivan »> )» 7885 12. XI. 1938. Banin Vladimir )> )> 7886 12. XI. 1938. Krstanović Ratko )) i ´ 11 13. I. 1939. Strzelba Oto ljubljanskoj Litija-Šmartno 461 8. II. 1939. Rukavina Branko zagrebačkoj Pakrac 1354 28. II. 1939. Asančaić Ivan > >> Perušić 1355 28. II. 1939. Ficko Dragutin > >> Trnova 2932 23. IV. 1939. „ Popović Momčilo beogradskoj Rožaj 42i56 31. V. 1939. „ Samide Josip zagrebačkoj Valpovo 6005 26. IX. 1939. Urbas Janko ljubljanskoj Maribor 9266 27. XI. 1939. Štefović Josip zagrebačkoj Križevci 18653-V 15. XII. 1939. „ Šimunović Zivan beogradskoj Beograd 2371 8. V. 1940. „ Tavčar Karl ljubljanskoj Ljubljana 3361 21. VI. 1940. * Pošto je popis ovlaštenih inženjera šumarske struke donesen u Šumarskom listu od god. 1940. br. 6 str. 317 prema podatcima dobivenima od Odjela za šumarstvo banske Vlasti u Zagrebu pogrešan i manjkav, donašamo taj popis ponovno prema podatcima dobivenima od inženjerskih komora u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. O.p. ur. 607 |