DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 18 <-- 18 --> PDF |
hranu, brst i list, a jedne i druge vrsti tih šuma sa šumama u kojima ima livada kao i s livadama, koje su obrasle šumskim drvećem; c) po saslušanju i međusobnom dogovoru svih vlasnika šuma jednoga upravnog područja utvrditi, u kojim šumskim predjelima koze čine najveću štetu, odnosno, koje su šume s obzirom na njihovu vrijednost i važnost i za opću i lokalnu nacionalnu privredu najviše izložene štetama od koza i te štete stepenovati (štete u mladim šumama, zaštitnim, prebornim, predzabranama, zatim štete u šumama koje su odrasle, sklopljene, štete u šumama degeneriranim, u šikarama, na goletima). Na osnovu utvrđenoga stanja treba da su stručna lica načisto s tim, koje se od tih šuma moraju zabraniti! za svaku pašu koza. Kao opće smjernice predlažem da se uvaže ove: 1) Potrebno je još danas računati s činjenicom, da se u znatnom dijelu naše države paša ne cijeni manje od drveta, a to naročito u krajevima, gdje šume ne služe industriji. Naša šumarska privreda treba da se izgrađuje više u pravcu narodnoga šumarstva a manje industrijskoga, kako je to dosad zavedeno. 2) Šumarski stručnjaci treba da su načisto s tim, koje šume trebaju apsolutno zaštitu od paše koza. Treba utvrditi pozitivan i određen stručni kriterij, pristupačan narodnom shvatanju, dakle razumljiv. Akcija mora da je jedinstvena a ne složena od upravo protivnih stručnih komponenata, jer se u jednoj banovini brani paša u sklopljenim šumama a u drugoj u nesklopljenim. Za to postoje dva riješenja: "ili radikalno ili prclazno, etapno. Pokušaj radikalnog rješenja (§ 33 Z. š.) nije uspio ni u vanrednim prilikama. Preostaje nam prelazno, dakle kompromisno, ali takovo, koje mora konačno dovesti do pozitivnoga rezultata, ako se akcija pravodobno organizira tako, da nam takovo rješenje uspije nametnuti javnom mišljenju. Početi s pravnim stanjem a zatim preći na faktično. Pridržavajući se oprobanoga principa pravnoga kontinuiteta u reguliranju stanovitoga ekonomskoga odnosa, kako je on bio reguliran u većem dijelu države, mora se po mojem mišljenju: a) bezuslovno i beziznimno zabraniti paša koza: u šumama, koje se obnavljaju ili se moraju obnoviti, u šumama zaštitnoga karaktera, dakle i onima na bujičnom području. b) uslovno i iznimno, prema lokalnim odnosima, utvrđenim gore pod slov. a)—c), dozvoliti pašu koza: u svim odraslim šumama osim u urednim prebornim i šumama koje nisu normalne, u kojima dakle treba uspostaviti go spodarski red (šikare, degenerirane šume). 3) Kad se utvrde objekti, koji moraju bezkompromisno biti zaštićeni, utvrditi, koje sve il kolike površine mogu doći u obzir za pašu koza. Pri tomu kategorirati i šumo-vlasnike u one, koji su prema prirodi svoga gospodarstva dužni u prvom redu da podnesu žrtve, da trpe pašu koza, a to su općine, sela (općinski pašnjaci, utrine, zatim općinske i selske šume, u kojima pasu koze stanovnika dotične općine ili sela), zatim država (šume državne) pa konačno privatnici. U cilju postepenoga suzbijanja štete od koza ima se odustati od dosadanjeg linearnog suzbijanja u cijeloj državi ili cijeloj pokrajini ili čitavom jednom kraju. 589 |