DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1940 str. 16 <-- 16 --> PDF |
karakterom. U Srbiji je to prosto. Pod zaštitom su samo šume koje se regeneriraju i to je svakomu jasno a narodu shvatljivo. U bosansko - hercegovačkom pravnom području nailazimo, može se reći, na neki posve drugačiji stručni kriterij za obranu šume od koze. Paša je koza zabranjena u sklopljenim šumama. Po spomenutom raspisu Direkcije šuma u Sarajevu broj 10948 iz 1931. g. »pod sklopljenim šumama treba smatrati sve čiste četinjaste šume, sve mješovite lisnate i četinjaste, sve sklopljene visoke šume, sve sklopljene srednje i niske, koje su na krševitom i strmom terenu a imaju karakter zaštitne šume.« Pojam sklopljene šume može da se tumači i proizvoljno, jer se stanovita šuma može isključiti od paše kao i dozvoliti za pašu. Šumarski su stručnjaci naklonjeni tomu, da što više eliminiraju djelovanje koza, jer oni redovno najšire tumače sve odredbe viših vlasti; kad se radi o čuvanju šuma. Sklopljena može biti i mlada šuma stara 30 i stara 150 godina. Ona, u kojoj se vrše pripremne radnje za prirodno naplodivanje kao i one sklopljene starije šume, gdje smo još daleko od t. zv. oplodnih sječa. U prebornim šumama u pravilu nema paše bez obzira na starost. Dakle ta odredba o »sklopljenosti« šume dosta je neodređena, proizvoljna, zato ne počiva na čvrstim nogama a što je glavno, narodnom je shvaćanju o pričinjavanju štete posve neshvatljiva. Nema sumnje, da se od napada koza htjelo sačuvati šume udaljenije od sela, jer te su svakako sklopljene, a one bliže selima više prorijeđene. Znači, da se u Bosni i Hercegovini dozvoljava paša koza u onim šumama, gdje je u Crnoj Gori ta ispaša zabranjena: u šumama suviše prorijeđenim i na šumom nepotpuno obraslim mjestima. A upravo u takvim šumama ima mnogo više hrane za koze nego u sklopljenim. Izgleda, da se sklopljene šume htjelo sačuvati od obaranja stabala. Dakle pored jednakoga i ekonomskoga i pravnoga shvatanja bosanskoga i srbijanskoga seljaka o njegovom odnosu na šumu i na štetu od koza, ipak postoji tako različno stručno regulisanje istoga odnosa. Drugim riječima,, šume su u blizini naselja žrtvovane, a spašavalo se je šume udaljene, za veliku šumsku industriju. Paša je dozvoljena samo za vlastitu potrebu besplatno zemljoradnicima, po mogućnosti i siromašnom gradskom stanovništvu, ali potonjima po naplati takse. Paša trgovačkih koza za trgovinu i spekulaciju posve je zabranjena. U dalmatinskom pravnom području nailazimo na odredbe jednake onima u Srbiji, jer je i u Dalmaciji! zabranjena paša koza samo na šumskim površinama koje se podmlađuju. U hrvatskom pravnom području izraženo je isto, zaštićuju se od živine šume, koje se podmlađuju i mlade šume, koje se uzgajaju (branjevine), a specijalno s obzirom na koze ograničuje se njihov broj na vlastitu kućnu potrebu. Bujična područja zaštićena su drakonskom mjerom: koze zatečene u bujičnom području mogu se na mjestu pobiti. Slovenija je napredna i disciplinovana kao i veći dio Hrvatske, a Vojvodina nije siromašna. Zato u tim krajevima odnos koza prema šumama nije tako štetan kao u južno-istočnim krajevima. Spomenut ću i zakonske termine za ishranu koza u šumama: u Srbiji ispaša, popaša, u Crnoj Gori ispaša, paša i brst, u Dalmaciji, Bosni i Hrvatskoj paša koza. Naš sadanji zakon o šumama kao i prva novela tomu zakonu od 8. VI. 1930. služe se riječju paša. 587 |