DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 36     <-- 36 -->        PDF

SAOPĆENJA


ŠUMA I KLIMATSKI ČIMBENICI.


Stalno se naglašuje povoljan utjecaj šume na klimu, ali dosad na konkretne podatke
u tom pogledu u literaturi nisam nailazio. Tek nedavno u knjizi P. Deffo rita
i n e s-a*) našao sam podatke o egzaktnim istraživanjima u tom smjeru. Proveli su ih
Ameiičani u području Rio Grande. Za opažanja i ispitivanja bile su izabrane dvije susjedne
vrlo slične doline. Svaka od pokusnih površina imala je površinu od 80 ha, a
obrasla podjednakom šumom smreke i jasike. U obe sastojine vršena su od 1911. do
1918. god. promatranja klimatskih odnosa. Sakupljeni podaci bili su praktički isti i za
jednu i za drugu dolinu, odnosno pokusnu površinu ili sastojinu. Potom je na jednoj
plosi izvršena čista sječa, a komparativna su istraživanja nastavljena. Uporedbom
dobivenih podataka ogoljena površina pokazivala je spram pošumljene ove razlike:
a) povišenje srednje temparature za 0,7°C; b) tri puta veću udarnu snagu vjetra; c)
umanjenje oborina za 2%; d) otapanje snijega izvršeno je u prosjeku za 4 dana ranije.


Uzevši u obzir, da su pokusne plohe, iako srazmjerno velike, u obzira na pojedine
šumske areale, a naročito cijele krajeve male, ipak se iz naprijed navedenih podataka
očevidno razabire povoljan utjecaj šume. Za južne krajeve sa malo kiše i one na oko
minimalne razlike u temperaturi i oborinama mogu biti od najvećeg utjecaja na razne
usjeve, a produljenje roka otapanja snijega od 4 dana može pak igrati odlučnu ulogu u
režimu riječnih vodotoka, jer to produljenje može otkloniti možda i katastrofalne poplave,
naročito kada je otapanje snijega u vezi s toplim proljetnim kišama.


Ing. O. Piškorić


CENTRE INTERNATIONAL DE SYLVICULTURE.


BERLIN-WANSEE Robertstrasse 7
Le Professeur Speer , I´Inspecteur general pour les nouvelles constructions
dans la capitale du Reich Allemand, a reserve un nombre de terrains dans le pay-
sage charmant des toords du lac de Wannsee sur les cofins du Grunewald de Berlin
pour le nouveau bätiment destine au Centre international de Sylviculture. L´architecie
de Karinhall, de rAmbassade d´Italie ä Berlin et d´autres edifices d´apparat, le O´berbaurat
H e t z e 11 a prepare les plans du nouveau palais qui tiennent compte de 1´essoi
qu´a pris le Centre international de Sylviculture: Dans un an ä peine d´existence 18
pays ont adhere comme Etats-membres. La fondation de cette institution internationale,
dont le president est le Baron K. de W a 1 d b o 11 (Hongrie), repond ä un voeu formule
depuis longtemps dane les milieux forestiers. Le Delegue du Reich Allemand le Secretaire
d*Etat Generalforstmeister A lp er s a ete elu Vice^President. La direction des
travaux, qui ont suscite un vif interet international, est confiee au Professeur Joseph
K´ö s 11 e r.


LIČNE VIJESTI


USPOMENI ING. JOVANA METLAŠA


Smrću Jovana Metlaša nestalo je iz šumarskih redova najtipičnijeg predstavnika
generacije starih šumara, koja se bliži svome miru. To je generacija, čiji su članovi
ostali do poslijednjega svoga daha nepokolebljivi poklonici neseoničnog šumarskog


* Pierre Deffontaines : L´Homme et la Forets, Edition de la nouvelle revue
francaise Geographie humaine, Paris 1933.
558




ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 37     <-- 37 -->        PDF

idealizma. Tu su generaciju sačinjavali »vitezi bez mane i straha«, za koje je trajna
korist nečujnih budućih pokoljenja bila svetija nego časoviti interes njihovih grlatih
savremenika. To je generacija, kojoj su pripadali šumari, čija je ličnost posvema utonula
u radu i brizi za cjelinu.


Čitavo biće i sav rad blagoga pokojnika nedjeljivo su vezani — o Vojnu Krajinu
1— o onaj krajičak naše zemlje, koji je stoljećima bio natapan narodnom krvlju ali nije
mogao biti odnarođen. Baš život i rad u tome kraju izgradili su iz pokojnikove pitome
prirode tip čovjeka jasnih no tvrdih pogleda na život i razvili u njega duboki osjećaj
dužnosti, besprimjernu savjesnost u radu a pravednost u suđenju.


Ugledao je svjetlo svijeta u Jasenovcu, gdje na prostranoj ravni Save počinje
negdanje carstvo slavonskoga hrasta. Savi, dražici svoga najranijega djetinjstva, i
posavskim lugovima ostaje vjeran do kraja svoga života. Posavske šume drugofoanske,
gradiške i petrovaradinsike imovne općine, zatim Beograd i Zagreb bili su polje njegova
rada. Pa čak i za poslijednji počinak odabrao je pokojnik blizinu Save — svoje mjesto
rođenja Jasenovac.


Po svršetku studija na visokoj školi za kulturu tla . Beču (godine 1893) bude
imenovan — u nestašici mjesta — privremenim lugarskim pomoćnikom. Sa blagošću je
pokojnik govorio o tom prvom koraku u grčinu života. Tek godne 1894 bude postavljen
za šumarskog vježbenika kod drugobanske imovne općine. Daljnje trideset i četiri godine
svoga rada posvećuje isključivo krajiškim imovnim općinama. Taj smjer pokojnikove
karijere nije bila slučajnost. Očito je on službu kod imovnih općina pretpostavljao
tadanjoj državnoj iz uvjerenja, da je na taj način kadar bolje da služi i šumarstvu
i narodu. Vjerojatno tu leži i razlog upornosti, kojom je pokojnik branio svoje gledište
kad su bile u pitanju imovne općine.


Iz dragobanske prelazi novogradišikoj (kotarski šumar u Novskoj godine 1896)
a uskoro (1901) petrovaradinskoj, gdje postaje taksator i najposlije njen šef (godine
1909). Na tome mjestu ostaje sve do godine 1921.


Kod petrovaradinske on razvija svoj aktivitet u punoj mjeri. Tragovi toga njegovoga
aktiviteta osjećaju se još i danas.


Kao taksator petrovaradinske imovne općine Metlaš produžuje potrošno doba
starih hrastovih sastojina. Tome produženju ima petrovaradinska imovna općina da
zahvali dobar dio svoga prosperiteta. Uočivši pravilno značenje sušenja hrastika, on je
oprezno postupio odstranjujući prije svega oboljela stabla a čuvajući zdrava. U odbrani
svoga gledišta u pitanju iskorišćavanja sušaca izdržao je borbu i iz nje izašao kao pobjednik.
On je reformirao uobičajeni način šumsko-poljskog gospodarenja, zamijenivši
sjetvu u redove sjetvom omaške. Favorizirajući brijest i grab on je težio za osnivanjem
mješovitih sastojina i nastojao da se približi prirodnom zašumljavanju.


Za vrijeme rata (1914—1918), iako pod sumnjom radi veleizdaje, ne sustaje u
radu. Jedan dio zemljišta petrovaradinske imovne općine njegovim je nastojanjem
priveden poljoprivrednoj kulturi. To je očito značilo veliko olakšanje po narod za
teško vrijeme rata i za vrijeme neposredno poslije rata.


Metlaš se sa uspjehom javio i na stručno-književnom polju rada. Na početku
svoje praktične karijere donosi (prijevod s njemačkoga) prikaz »O biološkim podlogama
za uzgoj sastojina (Šumarski List 1898/148-162, 185-195). Zajedno sa Maslekom piše
zasebnu brošuru »Krajiške 1...V´Il C 0 P 01. G « (Mitrovica 1911). Od velike je vrijednosti
njegov rad »Slavonske stare šume« (Pola stoljeća šumarstva, Zagreb 1926 str. 416440).
Pored toga izašlo je iz njegova pera nekoliko nekrologa i recenzija.


Od 1921 do 1923 radio je kod Ministarstva Šuma i Rudnika u Beogradu kao načelnik
i razvio veliku aktivnost kao referent za imovne općine a zat´im (od 1923 do
1927) kao direktor državnih šuma u Zagrebu. Njegova je zasluga, da je iz utrška
prodaje šuma izdvojen fond za podizanje današnje šumarske stanbene zgrade u Radišinoj
ulici.


559