DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Već je u toku prošlog stoljeća poznati njemački kulturni historik Heinrich R i! e h 1 iz čisto socijalnog osjećaja došao do uvjerenja, da se manuelni rad čovjeka mora pomagati pridizanjem duševnog raspoloženja. Njegove više manje teoretske motivacije nisu našle uvaženja u ono doba posvemašnjeg gospodarskog liberalizma. Riehl sa svojim predlozima ostaje u glavnom osamljen sve do najnovijeg vremena. Kasnije neovisno od njega zahvaća Henri For d energijom industrijalca u pitanje dizanja manuelnog rada pa ga donekle praktički i! rješava, kako je to općenito poznato. Nu Ford po sudu njemačkih stručnjaka nije kod stvaranja svog radnog sistema bio rukovođen socijalnim osjećajem. Njegova je svrha postizavanje najvišeg prihoda iz uloženog novčanog kapitala i upotrebljene ljudske snage. Izvjesne socijalne institucije stvara on tek onda, kad je trebalo štediti s ljudskim materijalom. Ovi pokušaji bez obzira na njihove prvotne pobude i na eventualnu korist njihovih reformi nisu našle simpatija kod širih slojeva radničkog svijeta. One su što više izazvale nepovjerenje il otpor. Prema Stenzelu je u njima današnji! radnik pod uplivom marxistiekih doktrina gledao opasnost jačeg izrabljivanja, pa je radništvo samo kolektivno preciziralo svoje zahtjeve. Poslodavac je opet u postavljenim zahtjevima radništva vidio opasnost enormnog povisivanja nadnice pa je razumljivo tražio sredstva, da njihove zahtjeve što više smanji!. Ove divergencije interesa radnika il poslodavca uzrokuju, kako je poznato, mnoge konflikte, nemire, štrajkove i bojkote, nemalu brigu modernih država. Razna socijalna zakonodavstva traže moguća riješenja počev od kompromisnih pa do najradikalnijih, ali do danas još nije manuelni rad, naročito šumski, temeljito znanstveno proučavan, da bi se na strogo naučnim zasadama mogli osnovati potrebni zakonski propusi. Prvi su temelji naučnog istraživanja šumskog rada udareni tek 1926. godine na zasjedanju kongresa njemačkih šumarskih društava u Rostocku. Nosioci ovog pokreta bili su poznati njemački! šumarski stručnjaci Hilf, Riess i Strehlke. Međutim su njihovi predloži sa gotovo svih strana dočekani! s izvjesnom skepsom, pa se na praktičnu primjenu nije u prvo vrijeme moglo ni pomišljati. Kako je očekivano razumjevanje izostalo, to se čitava akcija morala ograničiti na teoretske pripreme. Materiju, koja nam u ovu svrhu stoji na raspoloženju, možemo svrstati u pet poglavlja prema hronološkom razvoju studija i dosad stečenih rezultata u njemačkom šumarstvu. Te etape bile bi slijedeće: 1) Naučne predradnje, 2) izvođenje, 3) intervencija vlasti, 4) dosadanji rezultati. Unapred moram naglasiti, da jedan kritičan pogled na ovaj rad nije moguće već danas donijeti. To je posve i shvatljivo, jer je u tom pokretu još sve u počecima. Iznosim stoga prikupljenu građu onako, kako sam je i primio držeći se samo fakata, kako su našoj delegaciji predstavljeni! i objašnjeni od strane najmjerodavnijih predstavnika njemačkog šumarstva. I. Naučne predradnje. Jedan od glavnih radnika u ovom području je svakako prof. Dr. Hilf, rektor šumarske visoke škole u Eberswaldu. Njemu pripada zasluga za osnivanje Društva za nauku o šumskom radu (Gesellschaft für 552 |