DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Ing. STJEPAN FRANČ1ŠKOVIČ (Zagreb): MANUELNI RAD U ŠUMSKO] PRIVREDI* (MANUELE ARBEIT IN DER FORSTWIRTSCHAFT) Osnovku svake produkcije čine: priroda, rad i kapital. Kao u svim privrednim granama tako se ii u šumarstvu dadu ova tri elementa prilično jasno razlikovati, tek se važnost pojedinog člana uslijed raznih naziranja ocjenjuje različito. Može se što vise ustvrditi, da se nikada svoj trojici ovih elemenata nije priznavala jednaka važnost i udjel u efektu proizvodnje. Kao najsigurnije mjerilo za prioritet jednog ili dvojice ovih faktora služi načelo potrajnosti odnosno stalnog kontinuiteta proizvodnje. To nas načelo vodi natrag u davnu prošlost šumskog gospodarstva, gdje uzroci prvih početaka stručnog gospodarenja leže u nestašicu drveta ili barem u bojazni pred nestajanjem šuma. Stoga je težnja, da se što prije pokrije nedostatak na ovom važnom gospodarskom artiklu, dovela do spoznaje o potrebi stvaranja i podržavanja što većih drvnih gromada odnosno kapitala . Drvna je zaliha shvaćena kao kolajući (umlaufendes) kapital, od kojeg se obzirom na produktivitet gospodarenja očekuje najveća moguća renta, poznata pod imenom šumske rente. Tu je, kako vidimo, najjače naglašen prioritet kapitala. Međutim se ovakovo naziranje nije moglo dugo održati. Drvna zaliha nije samostalan i neovisan faktor u produkciji, već je samo funkcija zemljišta i klime t. j . priro d e, koja prva postavlja uslove njezinom nastajanju i gibanju. I tako se gledajući kroz načelo potrajnosti pred nama pomalja zemljište kao primarni faktor produkcije, potiskujući vrijednost kapitala drvne gromade na drugo mjesto. A kako zemljište dolazi samo u jednoj stalnoj veličini, koja se ne može uvećavati —i ono dakle dolazi u minimumu — to je potrebno da ono pruža maksimalno ukamaćenje (zemljišna renta). Uvođenje rentabiliteta u šumsku privredu povlači za sobom pitanje, da li u šumama treba izgospodariti najveći materijalni ili najveći novčani prihod. Kako znamo, odluka je pala u korist ovog potonjeg, pa tako dolazimo do teorije o najvećem čistom prihodu, koja čini temelj današnje nauke o računanju vrijednosti šuma. Posve je prirodno, da u ovakovom shvatanju šumske produkcije mogu doći do izražaja samo dva faktora produkcije t. j . priroda i kapital dok treći t. j . čovječji ra d ostaje kao manje važan potpuno po strani. Dapače, on u računu najvećeg čistog zemljišnog prihoda dolazi kao teret ilit više manje nužno zlo. Makar koliko da je odlučan za uspjeh proizvodnje, on jest i ostaje samo troškovni faktor (Kostenfaktor), koji na čisti prihod uvijek djeluje negativno. Šuma dakle odbacuje to veći prihod, što je rad jeftiniji i sljedstveno tome, što je standard života radnikova niži. To je jedini mogući zaključak do koga dolazimo, ako šumsko gospodarstvo promatramo s privatno-gospodarskog stanovišta. * Vidi Šumarski list god. 1940. broj 10, str. 503. Op. ur. 550 |