DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Drugi primer


Kiša od 29 septembra do 8 oktobra 1916 god. Godina 1916 bila je
takode kišovita, naročito jesenji meseci i! mesec decembar. Palo je vodenog
taloga 31,4 mm. u pošumljenom a 29,5 mm. u nepošumljenom slivu,
zatim 2 oktobra 30,0 i! 36,3 mm., 5 oktobra 25,8 i 27,8 mm. i] najzad 7 oktobra
20,6 ii 24,0 mm. Ostalih dana padale su neznatne kiše sa prekidima 1
i 6 oktobra. Ni u prvom ni u drugom slivu nisu bila visoka vodostanja,
ali su ona u pošumljenom iznosila mnogo manje nego u nepošumljenom,
što se tumači pauzama za vreme kojih se iz šumskih zemljišta odlivala
voda, a zemljište osposobljavalo da primi nove količine. Oticajni koeficijenti
bili su 64,9% u nepošumljenom, a 47,5% u pošumljenom. (SI. 5.)


Povoljan upliv šume kod dugotrajnih kiša nije tako siguran, kao kod
kratkotrajnih. Mi se ne možemo upuštati u detaljnija razmatranja, kada
i! u kojim slučajevima šuma otkazuje svoje povoljno dejstvo, ali će vam
biti jasno ite ranijih razmatranja, da je šumsko zemljište i pored svojih
moćnih slojeva ograničeno u svom retenzilvnom dejstvu i da i ono jednom
do krajnih granica zasićeno vodom, nije u stanju novo nadošlu vodu da
zadrži, već je odmah propušta. Njegovo je dejstvo za vreme zasićenosti
minimalno ilil ništavno; ali je dovoljno da se pokaže prekid u padanju
kiše, pa da šumsko zemljište nanovo pokaže svoj povoljni upliv. Moramo
napomenuti, da su ovi momenti sustizanja mnogih nepovoljnih odnosa
vrlo retki. Zatim, kao što smo videli, za vreme dugotrajnih kiša
retko nastupaju maksimalna vodostanja kod vodnih tokova sa malim slivovima.
Kod dugotrajiih kiša opasnost prevelikih vodostanja ne pojavljuje
se za same vodotoke. Rdave posledice dugotrajnih kiša pokazuju
se u pokretu zemljišta, čije mase dospele u korita prouzrokuju zagušivanje
u proticanju. Oranice i druga kulturna zemljišta za vreme tihih ii dugotrajnih
kiša natope se ogromnim količinama vode posredstvom kapilarnih
sudova. Ako su glihovitog i ilovastog sastava teško otpuštaju
ovu vodu. Usled vode površinski slojevi! otežaju i omekšaju pa pod uticajem
teže dolazi do suljavanja, podvezivanja tih površinskih slojeva.
Tako podvezana zemljišta postaju izvorišta rečnog nanosa. Šumska
zemljišta, blagodareći svome sastavu i čvrstoj strukturi, otpuštaju suvišnu
vodu, pa ne dolazi do podvezivanja zemljišta. Stoga ona i ne daju rečni
nanos.


/// Upliv šume i šumskog zemljišta na vodostanja za vreme otapanja
proletnih snegova.


Upliv šume i šumskog zemljišta na ravnomerno oticanje sočnice
najbolje se vidi iz ovog primera.
Topljenje snega od 26 aprila do 5 maja 1917 god.


U toku aprila 1917 god. padao je sneg u oba sliva. Do 23 aprila,
kada je prestao padati, sneg je dostigao visinu u Rapengrabenu, nepošumljenom
slivu 51,8 cm, a u Šperbelgrabenu, pošumljenom slivu 42,1 cm.
Pretpostavlja se, da je u pošumljenom slivu bila približna visina snega
kao il u nepošumljenom a da tolika razlika u visini potiče ilz načina merenja,
jer na tablu za hvatanje snega ne padne u šumi sva količina snega,
već se izvesni deo zadrži na granama stabala. April, kao i predhodni
meseci, bio je vrlo hladan. Srednja temperatura bila je za 3° niža od srednjih
mesečnih temperatura za prethodnih 13 godina. Od 25 aprila tempe


546