DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1940 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Drugi primer Kiša od 29 septembra do 8 oktobra 1916 god. Godina 1916 bila je takode kišovita, naročito jesenji meseci i! mesec decembar. Palo je vodenog taloga 31,4 mm. u pošumljenom a 29,5 mm. u nepošumljenom slivu, zatim 2 oktobra 30,0 i! 36,3 mm., 5 oktobra 25,8 i 27,8 mm. i] najzad 7 oktobra 20,6 ii 24,0 mm. Ostalih dana padale su neznatne kiše sa prekidima 1 i 6 oktobra. Ni u prvom ni u drugom slivu nisu bila visoka vodostanja, ali su ona u pošumljenom iznosila mnogo manje nego u nepošumljenom, što se tumači pauzama za vreme kojih se iz šumskih zemljišta odlivala voda, a zemljište osposobljavalo da primi nove količine. Oticajni koeficijenti bili su 64,9% u nepošumljenom, a 47,5% u pošumljenom. (SI. 5.) Povoljan upliv šume kod dugotrajnih kiša nije tako siguran, kao kod kratkotrajnih. Mi se ne možemo upuštati u detaljnija razmatranja, kada i! u kojim slučajevima šuma otkazuje svoje povoljno dejstvo, ali će vam biti jasno ite ranijih razmatranja, da je šumsko zemljište i pored svojih moćnih slojeva ograničeno u svom retenzilvnom dejstvu i da i ono jednom do krajnih granica zasićeno vodom, nije u stanju novo nadošlu vodu da zadrži, već je odmah propušta. Njegovo je dejstvo za vreme zasićenosti minimalno ilil ništavno; ali je dovoljno da se pokaže prekid u padanju kiše, pa da šumsko zemljište nanovo pokaže svoj povoljni upliv. Moramo napomenuti, da su ovi momenti sustizanja mnogih nepovoljnih odnosa vrlo retki. Zatim, kao što smo videli, za vreme dugotrajnih kiša retko nastupaju maksimalna vodostanja kod vodnih tokova sa malim slivovima. Kod dugotrajiih kiša opasnost prevelikih vodostanja ne pojavljuje se za same vodotoke. Rdave posledice dugotrajnih kiša pokazuju se u pokretu zemljišta, čije mase dospele u korita prouzrokuju zagušivanje u proticanju. Oranice i druga kulturna zemljišta za vreme tihih ii dugotrajnih kiša natope se ogromnim količinama vode posredstvom kapilarnih sudova. Ako su glihovitog i ilovastog sastava teško otpuštaju ovu vodu. Usled vode površinski slojevi! otežaju i omekšaju pa pod uticajem teže dolazi do suljavanja, podvezivanja tih površinskih slojeva. Tako podvezana zemljišta postaju izvorišta rečnog nanosa. Šumska zemljišta, blagodareći svome sastavu i čvrstoj strukturi, otpuštaju suvišnu vodu, pa ne dolazi do podvezivanja zemljišta. Stoga ona i ne daju rečni nanos. /// Upliv šume i šumskog zemljišta na vodostanja za vreme otapanja proletnih snegova. Upliv šume i šumskog zemljišta na ravnomerno oticanje sočnice najbolje se vidi iz ovog primera. Topljenje snega od 26 aprila do 5 maja 1917 god. U toku aprila 1917 god. padao je sneg u oba sliva. Do 23 aprila, kada je prestao padati, sneg je dostigao visinu u Rapengrabenu, nepošumljenom slivu 51,8 cm, a u Šperbelgrabenu, pošumljenom slivu 42,1 cm. Pretpostavlja se, da je u pošumljenom slivu bila približna visina snega kao il u nepošumljenom a da tolika razlika u visini potiče ilz načina merenja, jer na tablu za hvatanje snega ne padne u šumi sva količina snega, već se izvesni deo zadrži na granama stabala. April, kao i predhodni meseci, bio je vrlo hladan. Srednja temperatura bila je za 3° niža od srednjih mesečnih temperatura za prethodnih 13 godina. Od 25 aprila tempe 546 |