DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 26     <-- 26 -->        PDF

još biti govora. Voda je osnov života svuda pa i na pašnjaku i bez nje
na pašnjacima nema života. To je glavni razlog, da jedni pašnjaci sa dobrom
ispašom ostaju neiskorišćeni, dak su drugi, gdje ima vode, radi preopterećenosti
propali ilil propadaju. Zato se taj nedostatak i mora najprije
odstraniti. Mora se računati sa vodom za ljude i! stoku. Naš je stočar
u nestašici vode pretpostavljao potrebe stoke svojim ličnim potrebama.
Njegovi su stočni proizvodi! nečisti i primitivni, najčešće radi nestašice
vode. A ako se radi na unapređenju stočarske privrede, onda
se mora raditi temeljito i svestrano. Moraju se za to stvoriti uvjeti. Naš
stočar nema danas na pašnjacima dovoljno vode ni za piće a kamo li za
to, da uredi sebe, svoj stan i sude, koje mu je potrebno za mlijeko i mliječne
proizvode. Naš seljak nema baš radi toga za sada ni dovoljno smisla
za svoj napredak. Uzornim stanovima, modernim spravama za preradu
mlijeka i ostalim treba razviti njegov smisao. Sva ta pitanja treba
poduzeti jednovremeno. A svima je osnov voda. U tu su svrhu potrebne
najveće investicije. Investirati je potrebno osim toga za puteve, prilaze i
zgrade, jer su sve to komponente napretka stočarstva, za kojim se teži.


Postavlja se pitanje rentabiliteta. Barem sam čuo, da se tako postavlja
to pitanje kod mnogih šumara. Taj se rentabilitet ocjenjuje s gledišta
šumara, koji rukovodi jednim preduzećem drž. šuma. S takvog se
gledišta ne može promatrati područje Hercegovine odnosno područje Direkcije
šuma u Mostaru, koja je u svom bilancu — kao preduzeće — pasivna.
Ako se dakle gleda sa stanovišta najuže računice —< koliko se na
pašnjake izdaje a koliko prima — onda je to preduzeće nerentabilno, naročito
za nekoliko prvih decenija. Jer, jedini, su prihodi visokih pašnjaka,
koji se direktno osjete u blagajni preduzeća, pašarinske takse. Radim
već skoro dvije godine na pitanjima visokih pašnjaka i poznato mi je,
da jedan visoki pašnjak može da stoji više, nego je uplaćena pašarinska
taksa za jednu sezonu za čitavo područje Direkcije. Izdaci na visoke
pašnjake najviše povećavaju pasivu u bilansu Direkcije šuma u Mostaru.
Drugo je i važnije pitanje, da li treba s takvog gledišta gledati na problem
unapređenja visokih pašnjaka Hercegovine i mogao bi reći skoro,
na rentabilnost svih važnijih radova povjerenih Direkciji šuma u Mostaru,
koja ima da radi na riješavanju šumarskih problema Hercegovine.


Za hercegovačkog je seljaka, pretežno stočara, izgon stoke na visoke
pašnjake preko ljeta životno pitanje. U dugim hercegovačkim ljetnim
sušama, koje sažegu sve travnjake, stoka u humnini ne može da opstane.
Ne može da opstane ni! radi suše ni radi pretjerane vrućine, koja stoci redovno
donosi bolesti. Dokazano je, da sama stoka instinktivno teži, da
ode na planinu, čim se približi! vrijeme sezonskog izgona na pašnjake.
Hercegovački seljak nema dovoljno kosanice ni ispasišta, po kome bi
stoka stalno pasla, pa mora da štedi i da brani ono malo, što ima od
stoke, da bi što više sijena sačuvao za zimu. Odlaskom stoke na visoke
pašnjake riješava on djelomično pitanje nedostatka vlastitog posjeda. Od
visokih pašnjaka očekuje hercegovački seljak mnogostruko spasenje za
sebe ü svoju stoku, u kojoj vidi! izvor svog opstanka. Nameće se pitanje,
treba li tog seljaka pustiti na planine, koje danas pretstavljaju gole, bezvodne,
kršne visoravni sa najtežim okolnostima za opstanak? Da li ga
treba pustiti, da putuje po 4^ 5 dana, da stigne pod pašnjak bez puteva
i prilaza i da mu stoka na pašnjaku više izgubi za vrijeme sezone ispaše
nego je sobom donijela? Ili mu treba melioracijama omogućiti, da na


496