DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 24     <-- 24 -->        PDF

njegovog posjeda i on se odluči na njegovu uzurpaciju, on će ga razbiti i
smekšatii makar dinamitom. I duhan i loza zahtjevaju pješćanija tla; takva
tla konveniraju njegovoj privredi. U koliko vrši uzurpiranja radi šikare,
onda je sasvim sigurno, da će na tom mjestu podići solidan suhozid,
istrijebiti što pomnije tlo od kamenja i već nastaje ograda, u kojoj on barem
djelomično može zadovoljiti! svoje potrebe na sitnom tehničkom materijalu
ili stočnoj zimskoj hrani. Rijetke su uzurpacije visoke šume. Tu
bi bio sličan bosanskom seljaku iako ga u tom slučaju sili na takav rad
nedostatak ziratnog zemljišta.


Tko je prolazio Hercegovinom, mogao je iz daljine opaziti uzurpacije.
U moru sterilnog ili polusterilnog krša zelene se ograđeni pojasevi
sitne izdanačke šume u neposrednoj blizini naselja ili se pak vide tamoamo
rasijana zelena oka kao oaze u nepreglednom sivom kršu. Ne gledajući
s formalnog stanovišta na pravnu definiciju uzurpacije t. jL bespravnog
ulaženja u tuđi — državni — posjed, mora se priznati, da je djelo
hercegovačkog seljaka na kršu u 90 %\ slučajeva pozitivno i za državnu
i za narodnu privredu. Gonjen živom nuždom, hercegovački! seljak je
uistinu na sve strane uzurpirao sitne komadiće državnog zemljišta. Danas
nema skoro nijedne seoske porodice koja nema uzurpacija. Sigurno
se može računati, da na području mostarskog sreza ima desetine hiljada
slučajeva uzurpacije i to najviše krša. Treba riješiti jedan ogroman ekonomski
problem hercegovačkog seljaka, o kome ovisi njegov dalji rad i
napredak. Donesena Uredba može obuhvatiti najviše 5%´ slučajeva uzurpacija
za podjelu u Hercegovini. Ostalo bi se u smislu § 2 tač. 5/1 imalo
progoniti, jer se radi o apsolutnom šumskom tlu. Tu se je najočitije pokazalo,
da Hercegovina prema Bosni ima svoje specifične probleme.
Osjetila se je najhitnija potreba donošenja Uredbe o podjeli krša. Na
ovom mjestu se vraćam ponovno ranijoj konstataciji, da je ovaj problem
u uskoj vezi sa problemom izručenja mere i baltalika. Najprije bi bilo potrebno
znati, s kojim zemljištem se može raspolagati t. j. koje neće pridržati
za sebe država i samoupravne jedinice, pa tek onda pristupiti riješavanju
uzurpacija, koje predstavljaju životno pitanje hercegovačkog
seljaka. Inače će se desiti, da bude »filius ante patrem«, što bi! moglo


imati težih posljedica, kada se konačno priđe pitanju izlučivanja mere i
baltalika. Samo se i na ovom mjestu mora podvući, da je potrebna najveća
hitnost kod rješavanja pitanja podjele krša u vezi sa ostalim pitanjima
unutarnje kolonizacije.


VII. Problemu visokih pašnjaka (planinskih pašnjaka i suvata) počinju
naši šumari! tek u najnovije vrijeme posvećivati dužnu pažnju. To
pitanje je povjereno šumarima kao najpozvanijima da unapređujući visoku
pašnjačku privredu najbudnije paze, kako bi se »šume koje postoje,
i održale.« To je šumarski aksiom. S tog je gledišta to obrazloženo i jedino
ispravno. Ali bi po svojoj suštini taj problem inače daleko prije pripadao
poljoprivrednicima. Mi ne bježimo od toga problema. Šta više
drago nam je, jer u sebi sadrži elemente, koji graniče sa narodnim blagostanjem,
u koliko se bude svuda uspravno postavio i rješavao. Koliko
je god problem visokih pašnjaka i njihove privrede u vezi sa šumarskom
strukom, ipak je sam po sebi za šumare nešto posebno, sa dosta nepoznanica
iz drugih struka, te smatram, da će se to važno državno i narodno
pitanje riješiti ispravno tek onda, kada se među šumarima stvori
posebni kadar specijalista za pitanja visokih pašnjaka. Šumarstvo je po494